Posljednjih sedmica u javnosti su se pojavili brojni non-paperi koji govore o budućnosti Bosne i Hercegovine, regiona Zapadnog Balkana, odnosa između Srbije i Kosova te potencijalne uloge međunarodne zajednice u budućim dešavanjima. Među onima koji su napisali takve dokumente je i profesor Univerziteta Johns Hopkins Daniel Serwer. Ovaj višedecenijski analitičar Balkana upozorava da ovakvi radovi mogu doprinijeti do jačanja tenzija u regionu i stvaranja želje za pravljenjem nekih novih “velikih” na prostoru nekadašnje Jugoslavije. U intervjuu za N1 Serwer analizira posljednja dešavanja.
Jedan od diplomata, visoko rangiranih diplomata, ministar vanjskih poslova Njemačke Heiko Maas rekao je na press konferenciji sa kolegom iz Sjeverne Makedonije, citiram ga: Glede ovih non-papera, oni nose ispravno ime-non paper, oni su ništa sem vrućeg krompira i niko se intenzivno ne bi trebao sa njima baviti, a ni Njemačka nikako nije uključena u bilo koji non-paper, ako glede toga postoje glasine to je fake news, oduvijek je bila politika Njemačke glede zapadnog Balkana da se ne diraju granice. Ako Heiko Maas tako odlučno kaže da nemaju nikakve veze s tim non-paperima, tu nešto ima, a ovi non-paperi uzrokuju poziv na reakciju, zar ne?
Uzrokuju reakciju jer nose ideje koje su grozne, a koje su iznova odbijene. Rade to na način kojeg diplomate uveliko koriste, to su ti tzv. non-paperi. Ipak, važno je da se prepozna da svako može napisati non-paper. I sam sam napisao jedan. A koji je dijametralno suprotan idejama koje se nalaze u druga dva non-papera koji su se nedavno pojavili.
Sumnjam u dobru volju onih koji promovišu te ideje
Drago mi je da su Njemci odbili pomjeranje granica. S tim se slažem. Čini mi se da je ovaj jasan glede tog pitanja i trebao bi se uzeti za ozbiljno, jer nije samo stav njemačkog šefa diplomatije, već i mnogih u Njemačkom parlamentu. To je veoma važno jer parlament mora ratifikovati članstvo bilo koje zemlje koja je u međuvremenu pomjerila granice. To se neće dogoditi, ali je veoma destabilizirajuće promovisati ove ideje. A ja moram da sumnjam u dobru volju onih koji i dalje promovišu te ideje.
Dopustite mi da krenem sa prvim non-paperom za kojeg znamo ko su mu autori, a to su Hrvatska i još nekoliko drugih zemalja. Taj je non-paper dostavljen evropskom šefu diplomatije Josepu Borellu i trebalo bi se o njemu diskutovati na narednoj sjednici Vijeća za vanjske poslove EU, a koja će biti naredne sedmice. U tom je non-paperu Hrvatska informirala o onim običnim pitanjima- izbornom zakonu u BiH, sve reforme, kretanje naprijed ka EU. Znamo da ga je hrvatski šef diplomatije Grlić-Radman pripremio u saradnji da Draganom Čovićem, predsjednikom HDZ-a BiH. Šta mislite o tome?
Mislim da je test, baš to što i jeste. Ne dolazi od Vulina, već od predsjednika. Mislim da Srbija testira koliko daleko može ići glede toga kada govori o velikoj Srbiji, a bez podizanja ozbiljni tenzija. A smatram da bi trebalo biti ozbiljne reakcije na Vulina koji je čisti proizvod Miloševićevog režima, u ovom slučaju Mire Marković, ali ipak i dalje poprilično proizvod Miloševićevog režima koji je sve karte bacio na ideju velike Srbije, a poražen je u ratu.
“Ovo je za Beograd tragedija, nije dobra ideja”
Pomislili biste da, ministar odbrane Srbije od svih ljudi, bi bio svjestan tragedije koju bi ova ideja Srbiji donjela. Jedini oblik u kojem bi Srbija stvorila dom za sve Srbe jeste ako bi Srbija pomogla da se prihvati veliki broj izbjeglica iz drugih zemalja. Ovo je za Beograd tragedija, nije dobra ideja. Čini mi se da bi trebalo biti reakcija na ono što Vulin traži.