Nikad nisam osjećala toliko samopoštovanja i u sebi nosila toliko ponosa, kao što je to bilo 1. marta 1992. godine u danu kad sam kazala „da“ nezavisnosti svoje države Bosne i Hercegovine.
Nikad nisam u sebi osjećala toliko gorčine i poniženja kao što je to danas – dan nakon obilježavanja tog svetog datuma o sticanju nezavisnosti BiH – gledajući bh. političke nesrećnike kako ponizno stoje pred čuvarom ratnih koljača i ubica mog naroda, zahvaljujući mu na milosrđu ugraviranom u sepet vakcina, koje im je iz Beograda, lično, donio, a koje ovi mjesecima, nisu bili sposobni nabaviti .
U ovih 29 godina od sticanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine, u kojih je stalo toliko tuge i nesreće mog naroda, ponos i samopoštovanje nisu mu mogli zgaziti ni ratni straljački vodovi, ni koljači nevinih srebreničkih sinova, ni logorski mučitelji, ni rušitelji njihovih kuća i bogomolja, ni mirnodopski lažovi i licemjeri kako iz same države i susjedstva, tako i iz bijelog svijeta, ali su ga danas zgazili bijedni likovi bh. politike, postrojavajući svoju nesposobnost pred dokazanim političkim licemjerom kakav je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
On je bh. političke mazlume i nesposobnjakoviće danas, darovanim vakcinama koje su, kako reče ministrica Turković proizvedene u Indiji, javno osramotio usred njihove države, pokazujući im tako ko je gazda regiona, ko može sve, ko ponovo, ako mu se prohtije, može „sto muslimana za jednog Srbina“ i to sve uz osmjeh i javno izrečene poruke o međusobnom poštovanju i dobrosusjedskim odnosima.
Nije kriv Vučić, krivi su Oni.
A Oni su „nako“.
Oni su, ne znaju ni oni šta su, ustvari,
Oni su obične političke narikače čiji se djelovanje i rad, ne samo u vrijeme pandemije, već uopće, svodilo i svodi na pisanje saopćenja, reakcija, davanje izjava ispred svojih kabineta, ustvari na ništa, osim na primanje plaća i tovljenje čuvara stranačkih interesa koji treba da im čuvaju i sačuvaju to njihovo dugogodišnje NIŠTA.
Zar je moguće da od toliko navikanih bh. prijatelja u svijetu Oni nisu u stanju bili naći niti jednog ko bi im iz čistih namjera pomogao u nabavci vakcina, ko bi ih, ako već ne znaju, mogao uputiti kako i kojim putem da to učine.
Nisu, jer su dokazali da su nepouzdani i prijatelji i partneri i da sve što rade, osim kad je u pitanju borba za vlast, rade površno, bez plana i strategije, bez oslanjanja na moć kompetentnih ljudi, a kakve BiH ima i u zemlji i u svijetu.
Nisu jer daleko im je lakše bilo sjediti i čekati sadaku, pa makar ona dolazila i od onih koji im svako malo, državu koju predstavljaju, zalijepe uvredljivim i ponižavajućim izjavama, a u čemu predsjednik Srbije nema premca.
Aleksandar Vučić, praćen brigadom novinara, danas se zadovoljan vraća u Beograd.
Svjestan da je sepetom vakcina koje je darovao Željki Komšiću i Šefiku Džaferoviću, ponovo zadržao pravo da u Beogradu štiti ubicu tuzlanske mladosti, Novaka Đukića, da u njegovim zatvorima i dalje truhnu branitelji BiH Husein Mujanović, Osman Osmanović i drugi, da njegova policija i dalje zadržava pravo lova na Bošnjake koji zakorače preko Drine, da…
Nije Aleksandar Vučić kriv.
Krivi smo Mi koji smo nesposobne, nekompetentne, neodgovorne predstavnike naše vlasti, davno, brezovom metlom, trebali otjerati iz naših života.
Ako ništa, da nas, bar, više ne ponižavaju i ne sramote.
Piše: Almasa Hadžić/Politički.ba