Savez Komunista Boysne i Hercegovine krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća urušio se na dvije velike afereu kojima su akteri bili njegovi istaknuti članovi.. Prva je bila „Agrokomerc“ i o njoj je uglavnom sve poznato. Druga afera je bila Neum. Odnosila se na izgradnju kuća tadašnje komunističke vrhuške u jedinom bosanskohercegovačkom gradu na Jadranu. Stotine tadašnjih političara, ministara, fukcionera u policiji, pravosuđu, privrednika… primorani su bili podnijeti ostavke. Nisu odgovarali krivično, jer nije utvrđeno da su gradeći kuće u Neumu kršili zakon. Njihov krimen je bio moralno-političke prirode i zbog toga su ili podnosili ostavke, ili bivali smijenjeni.
Sjećam se jedne sjednice Centralnog komiteta SK BIH iz 1989. godine na kojoj su javno čitani imovinski kartoni svih članova ovog najvišeg partijskog foruma. Posebno se insistiralo da članovi CK detaljno odgovore kakvim stambenim fondom i privatnim nekretninama raspolažu i objasne kako su do te imovine došli. U ogromnom broju slučajeva, partijski funkcioneri imali su društveni stan i manje ili više skromnu vikendicu sagrađenu uz pomoć kredita.
Te iste godine u partijski vrh uključen je Zlatko Lagumdžija, mladi perspektivni doktor nauka iz poznate i ugledne socijalisitičke familije. Izabran je i u Predsjedništvo CK SK BiH, istovremeno je bio je i šef računarskog centra Partije i predavač na nekoliko fakulteta. Dakle bio je više nego dobro, iznadprosječno situiran za tadašnje socijalno-ekonomske prilike u BiH.Ne sjećam se da li je on tada popunjavao stambeno-imovinski karton, ako jeste ta je rubrika bila skoro prazna. Pored stana na Grbavici u kojem je živio sa suprugom i kćerkom, drugih nekretnina u svom vlasništvo teško da je mogao imati. Saveza komunista nema više od trideset godina, a njegove tekovine i tradiciju baštini Socijaldemokratska partija BiH, na čijem se čelu duže od deceniju i pol nalazio Zlatko Lagumdžija. Izvještaje o imovini poltičari više ne šalju partijskom Politbirou , nego ih dostavljaju Centralnoj izbornoj komisiji BiH.
Ovih dana su novinari Centra za istraživačko novinarstvo okončali i objavili rezultate istraživanja koje svjedoči kako je imovina Zlatka Lagumdžije vrtoglavo rasla u posljednjih nekoliko godina. Broj nekrentina u njegovom vlasništvu se povećao, stanovima i poslovnim prostorima u Sarajevu pridodati su i stanovi i apartmani u Hrvatskoj. Vikendicu u elitnom naselju Poljine Lagumdžija je prodao za miliona maraka nekomarapskom bogatašu pa tim parama pazario kuću u Rovinju. U razgovoru sa novinarima bivši lider SDP-a imao je objašnjenje za svaku od nekretnina koje posjeduje u vlasništvu. Nešto je naslijedio, neke dobio od fakulteta, nešto zaradio sa svojih deset prstiju. Nešto su kupili supruga i njen otac, inače penzioner sa simboličnim primanjima.
Možda Lagumdžiji treba vjerovati, možda je sve baš onako kako tvrdi, ali postavlja se pitanje: po čemu se lider nekada najjače opozicione partije razlikuje od njegovih političkih konkurenata, ratnih i poratnih profitera, bezobrazno bogatih skorojevića u čijem je komšiluku sagradio dvorac kojeg je prodao Arapu?!
Drugo pitanje glasi, ako je ovoliki trud, novac, energiju.. posljendjih dvije decenije uložio na uvećanje svog materijalnog bogatstva i stambenog fonda , njegovu izgradnju i legalizaciju kada se Lagumdžija uopće stigao ozbiljno i temeljito baviti vlatitom strankom u stanjem u njoj. A o državi da ne govorimo.Možda je odgovor moguće pronaći u stanju u kojem se nakon njegovog odlaska nalazi njegova bivša stranka SDP BiH. Lagumdžija nije iz nje prije nekoliko goidina izbačen iz onih razloga zbog kojih su politički stradale njegove biše partijske kolege komunisti koje su se razmetali kućama u Neumu.
Zlatka Lagumdžiju su sa političke scene počistili njegovi najbliži suradnici koji su na njegovom primjeru razumjeli da bavljenje poltikom nema nikakvu drugu svrhu niti cilj osim privatnih zgrtanja bogatstva, proširivanja stambenog prostora, skupih putovanja plaćenih tuđim novcima.
Kako su govorili drugovi komunisti, a karikirali ih kasnije televizijski nadrealisti: Ako imaš kuću, vikendicu, stan, jahtu, onda vrati Partiju onim drugovima koji još uvijek nemaju.
Piše: Senad Avdić/Slobodna Bosna