Dva su krupna pitanja na koja javnost u Bosni i Hercegovini, posebno u Sarajevu, očekuje odgovor nakon što je na društvenim mrežama objavljen snimak u kojem potpredsjednik najveće stranke obećava zapošljavanje supruge jednom od stranačkih delegata, u zamjenu za glas podrške kandidatu kojeg preferira na mjestu predsjednika Kantonalnog odbora Stranke demokratske akcije. Prvo pitanje je pravno, drugo političko. Hoće li ovaj slučaj doživjeti sudski epilog? Sudeći prema dosadašnjoj praksi – neće. Hoće li slučaj imati očekivane političke refleksije i posljedice, kako na aktere, tako i na ukupne društvene odnose? Sigurno – neće.
Slučaj “Asim”, kako ga mediji u Bosni i Hercegovini nazivaju po imenu glavnog aktera, sada već bivšeg potpresjednika SDA Asima Sarajlića, nije prvi u kojem je tajno snimljen dogovor o namještaljkama, sumnjivim političkim i drugim aktivnostima, gdje su akteri koristili utjecaj koji imaju kako bi osigurali podršku svojim odlukama.
U aferi “Papak” snimljena je tadašnja premijerka i aktuelna predsjednica bh. entiteta Republika Srpska Željka Cvijanović kako tvrdi da su kupljeni narodni poslanici koji će njenoj stranci, Savezu nezavisnih socijaldemokrata, osigurati većinu u Narodnoj skupštini RS-a. Snimana je tajno, javnost je bila zgrožena onim što je čula, ali pravnih posljedica nije bilo. Ni političkih, osim što je SNSD zaista osigurao tijesnu većinu i formirao entitetsku vlast.
U aferi “Potkivanje” snimljen je, opet tajno, predsjednik Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine Milan Tegeltija kako obećava pomoć u jednom aktivnom predmetu preko tadašnje tužiteljice Kantona Sarajevo, sadašnje sutkinje Suda Bosne i Hercegovine, Dalide Burzić. Tužiteljstvo je otvorilo predmet, ali je osumnjičeni onaj koji je snimao, a ne i onaj koji je, uz privatno posredovanje u neprimjerenom kontaktu, obećao korištenje pozicije da bi pomogao.
U slučaju “Asim”, dojučerašnji potpredsjednik SDA lobirao je za jednog od dvojice kandidata za predsjednika Kantonalnog odbora SDA, obećavajući da će, u zamjenu za glas podrške, riješiti problem jednom delegatu u odboru zaposliti nezaposlenu suprugu. Snimak je na društvenim mrežama objavio kandidat koji nije izabran, aktuelni načelnik sarajevske Općine Novi Grad Sarajevo Semir Efendić.
Niko sudovima ne vjeruje
Efendić i njegov politički mentor, siva stranačka eminencija i tajkun Huso Ćesir, ranije su navukli gnjev dijela stranačkog rukovodstva, jer su pokazivali namjeru da autonomno odlučuju o bitnim pitanjima, bez konsultacija s čelništvom. Stranačka frakcija kojoj pripadaju je na posljednjem stranačkom Kongresu potpuno marginalizirana. Snimak je kompromitirajući iz mnogo razloga. Sarajlić je, računajući da je među svojima – jednim kantonalnim zastupnikom SDA, jednim vijećnikom u Efendićevoj općini i targetiranim delegatom – vrlo otvoreno govorio o načinu na koji kandidat Fikret Prevljak, umirovljeni general, treba biti izabran za predsjednika Kantonalnog odbora. Potvrđeno je da su obje strane zahtijevale slikanje listića nakon obavljenog glasanja. Potom su pominjana imena predsjednika stranke Bakira Izetbegovića, poznatog glumca i nesuđenog novog kantonalnog ministra kulture Emira Hadžihafizbegovića te još nekoliko nižerangiranih stranačkih dužnosnika.
Ipak, dva imena posebno su sporna. Sarajlić tvrdi da je preko direktora Obavještano-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine Osmana Mehmedagića osigurao dva potrebna glasa za izbor gradonačelnika Abdulaha Skake u Gradskom vijeću Sarajeva. Kako ova tvrdnja do trenutka nastanka ovog teksta nije djelotvorno demantirana, ostaje zabrinutost zbog institucionalne zloupotrebe. Stranka demokratske akcije je odmah reagirala, osudila eventualne nezakonitosti i način na koji je snimak dospio u javnost. Pozvala je institucije sistema da istraže slučaj i odrede eventualnu odgovornost.
Zašto ni ovaj slučaj neće imati svoju sudsku priču? Sudovi i tužiteljstva u Bosni i Hercegovini ocijenjeni su od javnosti i neovisnih međunarodnih izvora kao najlošija društvena i institucionalna karika. Pri tome, jasno je da su pod političkim uticajem, ali je to teško dokazivo. Kao i rad na crno. Svi znaju da postoji, ako kad se krene u dokazivanje, slijede prepreke. Prvi koji je u ovom slučaju saslušan u policiji bio je onaj ko je objavio snimak – Semir Efendić. Prednost nad analizom sadržaja snimka dobila je tvrdnja da je on nastao protuzakonito. Da li je snimatelj trebao tražiti dozvolu od suda da napravi snimak? Nije, jer je od suda kakav je danas ne bi dobio. A prijetila je realna mogućnost da akterima priče čitav potencijalni scenario snimanja bude otkriven.
Kampanja protiv generala
Je li interes javnosti da sazna kako se trguje utjecajem i javnim novcima? Jeste. Izbor je bio između dva zla. I naša je nesreća što, u konačnici, uvijek moramo birati zlo. Je li SDA svojom reakcijom ispravila grešku? Nije, jer nije smijenila Sarajlića, nego mu je dopustila neopozivu ostavku na funkcije potpredsjednika stranke i šefa stranačke kadrovske komisije. Ostavka je političku odgovornost svela na moralnu ravan, a ponašanje Sarajlića je daleko od toga. Svako relativiziranje očiglednog neprimjerenog ponašanja naginje ka saučesništvu. Objavljujući ostavku, Sarajlić je i sam potrdio da je njegov subjektivan odnos u korist kandidature jednog od kandidata za predsjednika Kantonalnog odbora SDA Sarajevo bio iniciran ostrašćenom i masovnom kampanjom protiv generala Prevljaka.
Nakon sjednice Kolegija Predsjedništva stranke, najavljeno je da će Efendić snositi političku odgovornost. Ugled stranke na najbolji način bio bi zaštićen podnošenjem službenih zahtjeva za ispitivanje zakonitosti izbora gradonačelnika Sarajeva i ponavljanjem izbora predsjednika Kantonalnog odbora SDA. Mlaka reakcija SDA okuražila je i samog Sarajlića, koji je u izjavi novinarima najavio povlačenje iz stranačkih struktura, ali ostavio otvorenom mogućnost da se, nakon sudskog epiloga, ponovo vrati u politički život.
Stranka demokratske akcije dugo je pod krimenom da režira izbor svojih stranačkih tijela. Iako je u nekoliko navrata to demantirala, neki stranački nezadovoljnici, poput nekadašnje uzdanice Senada Šepića ili veterani poput Osmana Brke, bliskog suradnika osnivača stranke Alije Izetbegovića, tvrde da je 6. kongres stranke pokraden. Drugi uteg na ugledu stranke je sudski proces koji se vodi protiv bivših čelnika Amira Zukića i Mirsada Kukića za zloupotebu položaja i trgovinu utjecajem. Na optužnici, koju je potvrdio sud, pored Zukića, bivšeg generalnog sekretara stranke, koji je u međuvremenu smijenjen, i potpredsjednika Kukića, koji je izbačen iz stranke, nalazi se i ime Asima Sarajlića, okrivljenog da je počinio krivično djelo primanja nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu utjecajem.
U jednom intervjuu pitao sam predsjednika SDA Bakira Izetbegovića kako je Sarajlić kandidat na izborima kad stranački akti takvima ne dozvoljavaju kandidiranje? Odgovorio je da je Sarajlić žrtva nedorečenosti zakona, tvrdeći da za preporuku koju je dao za zapošljavanje jednog mladića u Elektroprivredi Bosne i Hercegovine nije primio nikakvu nagradu. Sudski proces još je u toku. U reakcijama na ovaj slučaj, medijima se zamjera što koriste termin – afera. U rječnicima ova francuska riječ prevodi se kao – neugodan događaj, javni spor, muljaža, namještaljka, malverzacija.
Utabane staze podobnih kadrova
Slučaj “Asim” je sve to. A možda i ne bi bio da kantonalni zastupnik Aljoša Čampara svoj glas tek izabranoj novoj Vladi Kantona Sarajevo nije uslovio smjenom Sarajlića i uklanjanjem sa spiska kandidata za ministre u Kantonu Sarajevo osoba koje su pomenute kao dužnici Sarajliću na spornom snimku. Čampara je zahtijevao i uvođenje povjereništva u Kantonalni odbor stranke. Politička trgovina utjecajem svojstvena je i strankama iz bivše “šestorke” u Kantonu Sarajevo – Savez za bolju budućnost Bosne i Hercegovine, Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine, Naša stranka, Demokratska fronta, Narod i pravda. Obećavali su sposobne umjesto podobnih, ali su, utabanim SDA-ovim stazama, za svaku otvorenu poziciju kandidirali i birali isključivo svoje stranačke kadrove. I to potvrđuje da problem nije samo u jednoj stranci, iako SDA, kao najveća i po izbornom rezultatu najjača, ima i najveću odgovornost, nego u modelu upravljanja kadrovima u javnim poduzećima i ustanovama. To nas ipak ne može udaljiti od suštine slučaja “Asim”.
Sarajlić i bratija uhvaćeni su “s rukama u medu“ i njihova odgovornost ne može biti umanjena zbog toga što to rade i drugi. Šta je s onim ko je čitavu aferu i zakotrljao? Semir Efendić se ponio kao prosječni bosanski politički amater. Nije on moralna vertikala, narodski kazano, zveče orasi i u njegovim džepovima. Nije se pobunio iz moralnih razloga, nego zato što se osjetio oštećenim. Snimak nije pušten u javnost radi općeg dobra, nego zbog sujete stranačkog uzdanice koji se oteo kontroli i počeo opterećivati stranačke lidere.
Ako u ovom nespornom zlu ima neko dobro, onda je to činjenica da niko kao posvađani insajderi ne može pokazati trulež kadrovske politike koja je na sceni u Bosni i Hercegovini. Kad nekog u ovoj zemlji proglase lopovom, ne čine to zato što lopovluk ne valja, nego zato što kritičari nisu u prilici da budu lopovi. Muljanje, namještaljke i malverzacije se posmatraju kao sposobnost i obilato nagrade na izborima. Kritike i otpor – uglavnom na društvenim mrežama.
Piše: Benjamin Butković, Al Jazeera Balkans: http://balkans.aljazeera.net/vijesti/sarajliceva-ruka-u-medu-i-efendicevi-orasi