Kad je BBC – ni manje ni više nego najstariji i najugledniji javni servis na svijetu – odlučio da Sarajevo smjesti u reportažu pod naslovom o epidemiji glodavaca, jasno je da više ne govorimo samo o “komunalnom problemu”, već o simboličkom dnu civilizacijskog pada.
Glavni grad Bosne i Hercegovine postao je internacionalni primjer kako izgleda kada se vlast ne raspadne u parlamentu, već u kanalizaciji.
Bolest se širi
Leptospiroza – bolest koju prenose štakori – širi se Sarajevom. Štakori plivaju Miljackom kao olimpijci, druže se po dječijim igralištima i organiziraju noćne derneke po kontejnerima. Građani fotografiraju lešine po trotoarima, djeca trče između uginulih pasa, a kontejneri više liče na postapokaliptične instalacije nego na komunalne tačke.
No, ono što najviše boli nije to što su se štakori nastanili u gradu – već to što vlast ne pokazuje znake života. Kako navode i britanski novinari, dvije godine nije bilo ni pokušaja ozbiljne deratizacije. Tender za izvođenje najosnovnijih sanitarnih mjera nije prošao. Jer, naravno, kad god nešto treba stvarno uraditi, vlast se sakrije iza birokratske zavjese – “nismo mogli, nije prošao tender“, “nema zakonskog okvira“, „nadležno je drugo ministarstvo“ i tako redom dok Miljackom ne krenu plivati i krokodili.
Premijer Kantona Sarajevo Nihad Uk, koji je na početku mandata svečano obećao da će „umiti Sarajevo“, sada koordinira sastanke o tome kako da se grad spasi od zaraznih bolesti. U međuvremenu, bivša direktorica KCUS-a Sebija Izetbegović upozorila je i na mogućnost širenja i hantavirusa, a građani se pitaju hoće li uskoro nositi gumene čizme i gas-maske da bi došli do prodavnice. Ako se ovako nastavi, Sarajevo će prestati biti glavni grad – a postati urbanistički laboratorij za proučavanje kolapsa javnog zdravstva.
Ministar zdravstva Enis Hasanović pokušava smiriti situaciju izjavama kako “nema razloga za paniku“. Nema razloga za paniku dok se bolesti prenose iz kanala, dok se deratizacija provodi neredovno, dok se ne zna ko šta radi, i dok se planira poskupljenje komunalnih usluga u gradu koji ne zna očistiti ni vlastite ulice. Čestitamo – to se zove sarajevska logika: lošije ti je, ali plati više.
Poskupljenje usluga
Još je više porazno to što su se mnoge institucije u ovoj krizi pojavile kao da su došle s druge planete. Organiziraju se sastanci, koordinacije, izrade planova i „usvajaju strategije“. Sve zvuči pametno, ali u stvarnosti se narod guši u smeću, a dječija igrališta dijeli s lešinama. Krivicu svi prebacuju jedan na drugog – inspekcija na upravitelje, upravitelji na grad, grad na ministarstvo, ministarstvo na tendere. I tako u krug – dok štakori ne preuzmu i funkcije načelnika.
A znate šta je najluđe? Poslije svega, još najavljuju poskupljenje usluga. Jer, eto, nisu se cijene mijenjale godinama. Da, nisu – ali ni kanta nije oprana godinama, ni miš nije istjeran, ni bolnica nije dezinficirana kako treba. Prvo servis, pa cijena. A ne obrnuto. U normalnim društvima cijena raste s kvalitetom. U Sarajevu – cijena raste sa smrtonosnim infekcijama.
Štakori kao metafora
Ovo više nije pitanje zdravstva. Ovo je pitanje dostojanstva, funkcionalnosti, i konačno – političke odgovornosti. Nisu štakori problem. Problem je vlast koja je dozvolila da štakori postanu metafora Sarajeva. I ta vlast – i sve prije nje – ne zaslužuje ništa manje od političkog izgnanstva. Na selo, pa tamo neka vode bitku s krticama, ako im to dozvole.
Jer jedno je sigurno – kad te BBC opisuje kao grad koji vode miševi, onda više nisi samo neefikasan. Ti si postao globalna karikatura.
Piše: Danijel Hadžović / Dnevni Avaz