29.03.2024.
HomeSvijetPutinov ideolog Aleksandar Dugin: „Pobjeda Erdogana u Turskoj od sudbinskog je značaja...

Putinov ideolog Aleksandar Dugin: „Pobjeda Erdogana u Turskoj od sudbinskog je značaja za antiglobalističku budućnost svijeta…“

Predsjednički izbori raspisani za 14. maja ove godine vjerovatno će najteži ispit do sada za turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, piše ruski filozof Aleksandar Dugin blizak režimu Vladimira Putina za sajt “Geopolitika”.

Na unutarnjem planu primjetno je jačanje neoliberalne prozapadne opozicije, posebno Republikanske narodne partije, rascjep unutar Erdoganove Stranke pravde i razvoja (AKP), ozbiljno usporavanje privrede i inflacije, kao i posljedice strašnog zemljotresa.

Glavni aspekt Erdoganove politike njegova je snažna usredsređenost na suverenitet Turske i sve njegove aktivnosti kao šefa države utemeljene su na tome, ocjenjuje Dugin. Erdogan se u početku oslanjao na islamističku ideologiju i savez sa ekstremnim sunitskim salafističkim režimima arapskog svijeta.

Tokom ovog perioda, on je vrlo blisko sarađivao sa SAD-om, pri čemu su strukture Fetulaha Gulena služile kao osnova za tu suradnju. Sekularni kemalisti, turski nacionalisti, lijevi i desni, tada su bili u opoziciji. To je kulminiralo slučajem “Ergenekon”, u kojem je Erdogan pohapsio najviše vojno rukovodstvo, koje se tradicionalno držalo kemalističke orijentacije.

U jednom trenutku, ova politika prestala je da promoviše suverenitet. Zapravo, počela je da ga slabi. Nakon početka vojne operacije Rusije u Siriji i obrane ruskog aviona 2015. godine, Erdogan je bio ozbiljno ugrožen. Pogoršali su se i odnosi sa Rusijom, što je Tursku dovelo na ivicu rata.

RUSIJA JE SPASILA ERDOGANA

Godine 2016., kada su rusko-turski odnosi donekle popravljeni, Zapad je, koristeći fetulahiste (guleniste), pokušao organizirati državni udar, koji je osujećen. Činjenica je da je podrška Erdoganu značajnog broja patriotskih kemalista, oficira turske vojske, koje je Erdogan oslobodio neposredno prije državnog udara, kao i podrška njihove političke strukture – Vatan partije, u tome je bila presudna.

Oni su, u kritičnom trenutku, podržali Erdogana, a ne prozapadno orijentisani vojni vrh. Do tog trenutka su kemalistički nacionalisti, i lijevi i desni, shvatili da Erdogan svoju politiku gradi na jačanju suvereniteta i da je svaka ideologija za njega sporedna.

Također, i Rusija je u izvjesnoj mjeri podržavala Erdogana, shvatajući da su njeni neprijatelji zapadne marionete. Turski nacionalisti iz Partije nacionalističkog pokreta (MHP) također su ostali na njegovu stranu.

Erdogan je od 2016. prihvatio pozicije bliske patriotskom kemalizmu i, djelimično, euroazijskom, otvoreno proklamujući prioritet suvereniteta, kritizirajući zapadnu hegemoniju i zalažući se za multipolarni svjetski projekt. Odnosi sa Rusijom postepeno su se poboljšavali, iako je Erdogan, s vremenom na vrijeme, povlačio prozapadne poteze. Od tog trenutka suverenitet Turske postao je njegova ideologija i najviši politički cilj.

Međutim, liberalna opozicija, predvođena Republikanskom narodnom partijom, koja se u početku suprotstavljala islamizmu ranijeg Erdogana, a zatim odbacila suverenitet, iskoristila je niz pogrešnih ekonomskih poteza turske vlasti.

U ovakvoj situaciji Erdogan izlazi na izbore. Zapad je očito nezadovoljan Erdoganom zbog njegove neposlušnosti, a posebno zbog njegovog suprotstavljanja Švedskoj i Finskoj, čije je članstvo u NATO-u spriječila Turska. Relativno blaga politika Ankare prema Rusiji, s kojom kolektivni Zapad ratuje u Ukrajini, dodatno je iznervirala globaliste u Vašingtonu.

Svako tko je spreman da se pokori Zapadu mora da se potpuno odrekne suvereniteta u korist nadnacionalnog središta. To je prvi zakon globalizma. Erdoganova politika se direktno suprotstavlja globalizmu, tako da Erdogan mora biti uklonjen, po bilo koju cijenu.

PODRŠKA SUFIJA BIT ĆE KLJUČNA

Iako ovaj globalistički cilj nije ostvaren tijekom državnog udara iz 2016. godine, globalisti će ponovno pokušati da ga ostvare na izborima 2023. godine. Uostalom, oni u rezervi imaju i praksu “obojenih revolucija”.

Erdogan upravo sastavlja političku koaliciju na kojoj se može računati na izborima. Osnovu će očito činiti AKP, stranka koja je u velikoj mjeri lojalna Erdoganu, ali joj nedostaje sadržaj i sastavljena je od zvaničnika s malo entuzijazma.

Mnogi u Turskoj pripisuju neuspjehe u ekonomiji, rast korupcije i neefikasnost vlasti dužnosnicima AKP-a i njihovim administrativnim kadrovima. Dok je Erdogan harizmatična figura, AKP to nije. Stranka napreduje sa Erdoganovim autoritetom, a ne obrnuto.

Tradicionalni saveznici su očito turski nacionalisti Partije turskog nacionalističkog pokreta Devleta Bahdželija. Tijekom Hladnog rata i po inerciji tijekom 90-ih, turski nacionalisti bili su strogo orijentisani ka NATO-u i vodili su antisovjetsku, a kasnije antirusku politiku.

Ideološki oni stoje bolje od AKP-a, ali njihov radikalizam otuđuje dio turskog stanovništva. U svakom slučaju, Erdoganov je dokazao ideološki i politički savez sa Bahdželijem ključan je za njegovu budućnost.

Također, Erdogan može računati na podršku malih ili utjecajnih sufijskih političkih pokreta, koji nemaju masovnu podršku. Njihova uloga je da popuni prazninu koju je za sobom ostavio poraz gulenističkih struktura koje su se lažno predstavljale kao “sufijski pokret”. Sufizam je prilično rasprostranjen u turskom društvu i neki od njih Erdogana smatraju ličnošću od koje zavisi duhovna renesansa Turske.

Novi Ataturk ili pad u zaborav?, pita se Dugiun i nastavlja.

“Sve prozapadne strukture će se ujediniti protiv Erdogana. Ne može se isključiti da će globalisti ovoga puta aktivirati svoje mrežne agente, kako unutar same AKP, tako iu drugim državnim strukturama, smatra Dugin.

Ako u tome uspije i osigura sebi kontinuitet, dajući mu dosljednu ideološku formulaciju, on će ući u tursku povijest kao drugi Ataturk, spasilac turske državnosti u vrijeme kritičnog preokreta.

Ali ako padne, vrlo je vjerojatno da Tursku čeka niz katastrofa, jer ko god da dođe na njegovo mjesto biće prozapadno orijentisan, a to će značiti neminovni slom Turske u budućnosti, budući da globalisti nisu zaboravili svoje planove o “Velikom Kurdistanu”.

Naravno, oni nisu uspjeli sprovesti tijekom talasa “obojenih revolucija” i nakon invazije na Irak i Siriju, ali sada bi im pad Erdogana mogao udahnuti novi život.

Sam Erdogan će biti okrnjen od svojih nasljednika, a lanac katastrofe kroz koje će proći turska država dovešće do toga da njegovo ime bude zaboravljeno.

RUSIJA JE NAJBOLJI IZBOR

U ovoj situaciji geopolitičke analize sugerišu da Erdogan ima još jedan resurs, ideološki. To su isti oni patriotski kemalisti koji su, za razliku od liberala iz Republikanske narodne partije, i unatoč oštroj represiji tijekom slučaja “Ergenekon”, stali na stranu Erdogana i potpuno podržali njegov kurs.

Za Erdogana, koji sada igra protiv Zapada, ovaj antiglobalistički i multipolarni vektor mogao bi se pokazati odlučujućim. Ako partija Vatan uđe u koaliciju s Erdoganovom strankom, posebno ako imamo u vidu povijesne snažne veze Vatana s Rusijom, Kinom, Iranom i Sjevernom Korejom, on će moći da se oslobodi zapadnog utjecaja.

Erdogan je u životu pokazao da ima vrlo dobar smisao za geopolitiku. On uvijek bira saveze koji jačaju turski suverenitet. To je činio i Kemal Ataturk. Međutim, ako se situacija promijeni i bivši saveznici se pokažu kao prepreka nezavisnosti i slobodi Turske, Erdogan je uvijek spreman da ih žrtvuje.

Turska se danas nalazi u ravnoteži između unipolarnog Zapada i multipolarnog Istoka, Euroazije. Tako je bilo od početka turske nacionalne države. Ali proporcije ove ravnoteže drugačije su određene na svakoj povijesnoj prekretnici. Ponekad je bilo važno napraviti korak ka Istoku, kao što je to učinio Kemal Ataturk u savezu sa Lenjinom, dok se u drugim vremenima radilo o iskoraku ka Zapadu.

Danas Rusija, koja je nekada bila geopolitički rival Turske, a još više drugi polovi multipolarnog svijeta, ne predstavljaju prijetnju turskom suverenitetu i to je objektivna činjenica.

Zapad, barem onaj liberalni i globalistički Zapad, sada otvoreno nastupa protiv Erdogana i turskog suvereniteta. Političar kao što Erdogan ne može a da to ne vidi. Najzad je nastupilo vrijeme da se suverenitetu da status ideologije i da se multipolarnost učvrsti kao glavni vektor turske geopolitike.

To je objektivno moguće samo zajedno sa Rusijom, a nikako protiv nje. Prema tome, za Rusiju je u sadašnjim okolnostima Erdogan najbolji izbor”, piše u svojoj nalizi konzervativni antiglobalčsta blizak Kremlju Aleksandar Dugin.

Reklamni prostor

Ovdje može biti vaša reklama. animacija / logo / tekst

Posljednje vijesti