Putin zbog paničnog straha od širenja američkog utjecaja spreman na sve: No, spremaju li mu Amerikanci uskoro pobunu Čečena, Bjelorusa ili Kazahstanaca?

0
Russian President Vladimir Putin stands in front of the map of Russia and Commonwealth of Independent States between working meetings at his residence Novo-Ogaryovo just outside Moscow, August 11, 2006. REUTERS/ITAR-TASS/PRESIDENTIAL PRESS SERVICE (RUSSIA) - RTR1GAL3

“Trebaju nam tri stvari: oružje, oružje i oružje”, rekao je početkom aprila u Bruxellesu ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba. “Da, da i da”, odgovorio mu je američki kolega Antony Blinken.

Ovako je prestižni Wall Street Journal sažeo američku pozadinu rata u Ukrajini o kojoj se, zbog političkih obzira prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, do sada nije puno govorilo. No nakon Putinove invazije i vrlo uspješnog otpora Ukrajinaca, na površinu su isplivali podaci o modernizaciji i jačanju ukrajinske vojske koje već nekoliko godina provode Amerika i NATO, piše Slobodna Dalmacija.

Prema Wall Street Journalu, Amerika i njeni saveznici posljednjih su godina obučili nekoliko desetaka hiljada ukrajinskih vojnika po NATO-ovim standardima. Štaviše, ukrajinski vojnici učestvovali su u vojnim vježbama sjevernoatlantskog saveza. Još je važnije to što je u tim vježbama, sa svojim iskustvima iz rata s ruskim separatistima u Donbasu, učestvovao i dio ukrajinskog vojnog vrha.

U svemu tome posebno su odlučnu ulogu imali Britanci, koji su od oktobra 2021. do februara 2022. obučili hiljade i hiljade ukrajinskih dobrovoljaca u rukovanju britanskim antitenkovskim projektilima, koji su se pokazali odlučnim u odbrani Kijeva.

Kako piše The Times, ova se obuka nastavlja jer u ovom trenutku specijalne britanske jedinice SAS u okolini Kijeva obučavaju ukrajinske vojnike, koji spremno očekuju mogući novi ruski napad.

Stiže, stiže…

Utjecaj NATO-a na ukrajinsku vojsku najbolje opisuju riječi jednog ukrajinskog pukovnika, koji je zastarjelu rusku vojnu taktiku opisao na vrlo američki način.

”Rusi koriste svoju tipičnu taktiku, koja se nije puno promijenila još od Staljinovih vremena. Najprije idu artiljerijski udari, a onda na naše položaje pošalju svoje topovsko meso”, odnosno pješadiju, koje trpi velike žrtve u sudaru s uvijek spremnim Ukrajincima.

Tome se suprotstavljaju Amerika i NATO izvozom svojeg vojnog znanja u Ukrajinu, uz već navedenu pomoć u oklopu.

Kako piše Wall Street Journal, to je posebno očito u posljednje vrijeme jer je u Ukrajinu stiglo 18 najnovijih američkih haubica s arsenalom od oko 40 hiljada granata. Stigli su i ratni helikopteri ruske proizvodnje, te tristotinjak oklopnih vozila, radari i oprema za odbranu od mogućeg ruskog napada hemijskim oružjem. Cilj ovog sve masovnijeg naoružavanja Ukrajine najbolje je objasnio Bidenov savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan.

Nakon svega želimo slobodnu i nezavisnu Ukrajinu, oslabljenu i izoliranu Rusiju i jedinstveni i odlučni Zapad. Vjerujemo da su sva tri cilja nadohvat ruke.”

U tom je smislu vrlo važna američka obavještajna služba CIA, koja koristi političku taktiku obavještajne transparentnosti i razotkrivanja protivnika. CIA zbog toga javno objavljuje obavještajne podatke o Rusiji, a sve da bi opomenula i odvratila ruskog predsjednika Putina. Istovremeno, u Washingtonu su odlučili Ukrajincima dostavljati precizne podatke o položajima ruskih trupa u Donbasu kako bi Ukrajinci lakše “udarali” artiljerijom, raketama ili dronovima.

Iza svega je dublja računica službenog Washingtona u kojoj je ukrajinska odbrana demokratije i zapadnih vrijednosti znatnim dijelom krinka za američki strateški prodor na istok.

Toga je duboko svjestan ruski predsjednik Vladimir Putin, koji je u svojem historijsko-političkom eseju iz jula 2021. ukrajinsku politiku opisao kao “ustrajno nastojanje da se stvori slika o vanjskim i unutrašnjim neprijateljima, a sve to pod zaštitom zapadnih sila”. Jednom riječju, Ukrajina za Putina nije suverena država, nego zapadni mostobran za napad na Rusiju.

Iako Putin izgleda kao politički grubijan, on nije neuki grubijan, nego obrazovani pojedinac koji je 1990-ih godina planirao upisati doktorat na Univerzitetu u Sankt Peterburgu. Zato njegove riječi valja uzeti vrlo ozbiljno i uočiti činjenicu da je u pozadini sadašnjeg rata u Ukrajini vrlo stvarni ruski strah od američke hegemonije.

Tako barem misli američki vanjskopolitički ekspert Robert Kagan u svojoj knjizi “Duhovi na gozbi. Amerika i kolaps svjetskog poretka 1900-1941.”, koja izlazi u novembru ove godine i čiji su odlomci objavljeni u novom broju Foreign Affairsa.

Od Rusije ostala samo sjena

Prema Kaganu, Amerika svoj globalni utjecaj već dugo gradi na kombinaciji moći i promocije demokratskih vrijednosti, zbog čega mnogim državama izgleda kao privlačna zaštitnica nacionalne slobode i društvenog napretka. Ovakva Amerika danas je smetnja Putinovu pokušaju obnove ruskog imperijalnog prestiža, tim više što je velika većina zemalja istočne Evrope jedva čekala pobjeći iz zagrljaja ruskog medvjeda.

Ipak, američka politika ne predstavlja direktno ugrožavanje Rusije kao takve. Problem je u imperijalizmu, kako ruskom tako i američkom.

Gledano iz Washingtona, Rusija je danas samo sjena svoje nekadašnje moći i nema snage odoljeti vojnoj, političkoj i propagandnoj snazi Amerike. Ipak, Rusija ne može prihvatiti ulogu drugorazredne sile, kao što je to učinila Velika Britanija, koja je prije jednog vijeka bila globalni hegemon, ili Njemačka i Japan, koje su nakon vojnog poraza u Drugom svjetskom ratu postali američki saveznici. Zato je Putinov rat u Ukrajini pokušaj zaustavljanja američkog vojno-političkog prodora na široko područje od Ukrajine preko Gruzije do Turkmenistana, jer bi to bio sudbonosni udar na ruske imperijalne tradicije.

Pogledano iz ove perspektive, rat u Ukrajini je pitanje života i smrti za Rusiju, koja se teško može odreći imperijalnog ekspanzionizma i kojoj zapadna shvatanja o nacionalnoj slobodi i liberalnoj demokratiji ne znače puno. U ovom sukobu globalne američke moći i tradicionalnog ruskog imperijalizma zamislivo je američko obavještajno rušenje Putina.

Da je tome tako, svjedoči bivši visoki oficir u američkoj obavještajnoj službi CIA Douglas London, koji je u novom broju časopisa Foreign Affairs napisao:

Amerika bi u Bjelorusiji, Čečeniji i Kazahstanu trebala podsticati jake antiruske osjećaje, koji tamo već postoje i koje Putin ne može ignorirati, iako ima pune ruke posla u Ukrajini. Posebno korisna mogla bi biti Čečenija, čiji bi se ratoborni gorštaci vrlo rado osvetili za poraz koji su im Rusi nanijeli prije četvrt vijeka. Gledano iz američke perspektive, slanjem oružja od Čečena bi se moglo stvoriti opasne gerilske pobunjenike, što bi Čečeniju moglo pretvoriti u novi Afganistan, u kojem su Rusi prije više od tri desetljeća opasno zaglavili.”

Istovremeno, sasvim je realistično da bi Amerikanci mogli uspostaviti zakulisne veze s povjerljivim Putinovim moćnicima koji su vrlo zabrinuti za budućnost svog ukradenog bogatstva. Primjer je takvog moćnika Putinov vrlo povjerljivi čovjek Igor Sečin, šef poznate naftne kompanije Rosnjeft, koji zna mnoge Putinove tajne i koji ga može srušiti. Njega i druge ‘silovike’ moglo bi se kupiti obećanjem sigurnosti njihova bogatstva i njihovih života i njihovih porodica.

Ako i ne uspiju, sve ove zavjere mogle bi pojačati Putinovu paranoju, uzdrmati njegovu vlast u Rusiji i prisiliti ga da se povuče iz Ukrajine.

U prilog ovome govore analize The Economista, koji već duže vrijeme bilježi kako Putin troši sve više novca na sigurnosne službe koje Ruse prisiljavaju na šutnju i poslušnost, ali i koje ga čuvaju od mogućeg revolta građana, ali i od najbližih saradnika.

Važna je karika u ovom lancu i direktor CIA-e William Burns, koji je skupa s britanskim obavještajcima u oktobru 2021. otkrio Putinov ratni plan invazije na Ukrajinu i koji objavom povjerljivih obavještajnih podataka namjerava potpuno raskrinkati ruskog predsjednika i ubrzati njegov pad. Sve u svemu, ukrajinska odbrana od Putinove agresije istovremeno je i američki rat za strateški prodor na istok.

Koliko je to istina, svjedoči opširna analiza The Economista, koji je još krajem prošle godine predvidio konačni slom vrlo osjetljive ravnoteže između Ukrajine, Rusije i Bjelorusije, što je zapravo konačni slom zadnjih ostataka Sovjetskog saveza. Iza svega je, gledano iz Moskve, vrlo neugodan osjećaj ruskog poraza.

Putinova posljednja granica

Zato ne treba čuditi što je 21. decembra 2021, dakle malo više od dva mjeseca prije invazije na Ukrajinu, Putin oficirima ruske vojske otvoreno rekao:

”Pitaju nas što radimo na pragu Ukrajine. Oni bi trebali razumijeti da se više nemamo kamo povući. Zar oni zaista misle da ćemo skrštenih ruku posmatrati događaje u Ukrajini?”

Iza ovih riječi krije se činjenica da je Ukrajina još od srednjeg vijeka bila kamen temeljac ruskog identiteta. S obzirom na to da Rusija kao stara velesila nema drugog identiteta osim imperijalnog, u Moskvi je nezamislivo da prozapadna Ukrajina postane potpuno nezavisna od Rusije. Zato danas vrlo aktuelno zvuči predviđanje koje je prije skoro tri desetljeća iznio utjecajni američki ekspert i savjetnik mnogih američkih predsjednika Zbigniew Brzezinski kako je Rusija bez Ukrajine tek obična država, a ne carstvo.

Uz sve ovo, prozapadna Ukrajina u Moskvi izgleda kao negativan primjer za države bivšeg Sovjetskog saveza. Osim toga, Putin se boji da bi moderna i prozapadna Ukrajina mogla postati istočnoevropski tigar koji može ugroziti ili čak “ubiti medvjeda” ruskog imperijalizma. Tigar treba ubiti medvjeda.

Da to nije nikakvo pretjerivanje, svjedoči The Economist, koji otvoreno piše o američko-ukrajinskom savezu protiv Rusije.

”Dok Rusija krvari na ratištu, utjecajni i poznati Amerikanci žele da predsjednik Biden punom snagom pomogne Zelenskom u uništenju ruske vojske. Takva pobjeda dala bi novu snagu demokratiji i možda srušila Putina. Usprkos tome, Biden više voli dugu igru. Ukrajina se hrabro i junački drži, što slabi Rusiju, ali i prisiljava Kinu da plati cijenu zagrljaja s Putinom.”

U ovakvoj američkoj računici konačni Putinov poraz nije upitan. Upitna je samo moguća eskalacija i širenje vojnih sukoba, što bi moglo izazvati treći svjetski rat ili nuklearni obračun Amerike i Rusije. Zato sasvim realistično zvuče riječi kineskog velikog vođe Xi Jinpina kako je Ukrajina američki tigar na istoku Evrope. Taj tigar, prema pisanju The Economista, vjerovatno ima zadatak “ubiti medvjeda”, odnosno ruski imperijalizam koji već tri vijeka dominira širokim područjem od istočne Evrope do srednje Azije.

Da bi to spriječio, Putin je spreman proliti mnogo ruske i ukrajinske krvi.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here