Prava bitka za opstanak na ovim prostorima tek počinje. Preživjet će građani i političke krize i političare koji ih uzrokuju, ali ostat će zemlja Bosna i Hercegovina – opustošena i zagađena. Rudarenje litija u fokusu je i zbog nedavne najave sporazuma između entiteta Republika Srpska i Mađarske. Iako se tiho provlači kroz institucionalne odluke, može imati dugoročne katastrofalne posljedice po životnu sredinu i budućnost regije. No, građani i aktivisti poručuju: neće dozvoliti da Majevica padne.
Dok su politički lideri koncentrisani na političke obračune, prirodni resursi i rudarenje litija prolaze gotovo nezapaženo. Ovaj politički vakuum, u kojem se javnost skreće sa stvarnih, dugoročnih pitanja u korist trenutnih političkih igara, predstavlja ozbiljnu opasnost. Na područjima poput Lopara, gdje se planira otvaranje rudnika, ekološke i društvene posljedice mogu biti katastrofalne.
“Kad su politička prepucavanja druge vrste, tada je najlakše ovakve stvari koje se tiču lokalnih zajednica propustit kroz iglene uši. Iz tog razloga smatram da se ovo ne dešava slučajno i kad su sve oči medija uprte u neke druge probleme probleme, ovakve stvari najlakše je proturit”, kaže za FTV Admir Hrustanović, načelnik Općine Čelić (SBiH).
“Poručujemo jasni i glasno – nećete kopati! Imamo strategiju za borbu i u pravnom dijelu, a i strategiju za građansku neposlušnost. To, konkretno, znači da je narod taj koji se pita”, poručio je Ljubiša Petrović, gradonačelnik Bijeljine (SDS).
Proces odlučivanja već uveliko se odvija bez mišljenja lokalnog stanovništva. Naime, izmjena Zakona o geološkim istraživanjima, koja je prošle godine izglasana u NSRS-u, potpuno isključuje saglasnost lokalnih vlasti i građana, što mnogi smatraju namjernim korakom kako bi se ubrzao proces eksploatacije.
“Ali u Zakonu o koncesijama ne bi trebalo doći do isključenja lokalne zajednice i još nekih insitucija od kojih se mora tražiti mišljenje i ako budu dva-tri negativna mišljenja, to sigurno isključije koncesiju”, kaže Rado Savić, načelnik Općine Lopare (SDS).
Iako zvanični predstavnici vlasti, uključujući Ministra rudarstva i energetike RS-a, tvrde da rudarska istraživanja ne predstavljaju opasnost za ljude i okolinu, istina je da se nedovoljna pažnja posvećuje realnim rizicima koji dolaze s ovim industrijskim projektima. Postavlja se i pitanje ko zaista profitira od ovih rudarskih operacija, dok lokalne zajednice ostaju bez odgovora.
“Još uvijek, nažalost, nemamo nikakav odgovor, što govori o neozbiljnosti naših institucija i zbog toga je sva ova naša borba jer želimo da budemo vidljiviji i da nas čuju i shvate da ljudi sa cijele ove regije ne žele rudnik u naseljenom mjestu”, istakla je Snežana Jagodić-Vujić, predsjednica Ekološkog udruženja “Eko put” Bijeljina.
“Jučer smo kao članovi inicijativnog odbora podnijeli zahtjev Ministarstvu rudarstva i energetike da se prekine proces dodjele koncesije dok se ne završi proces građanske inicijative koja je u toku”, dodaje Andrijana Pekić, predsjednica Ekološkog udruženja “Čuvari Majevice”.
I dok se na državnom nivou nastavljaju političke igre, budućnost krajeva poput Lopara koje se bore da očuvaju svoj životni prostor od prijetnji koje dolaze sa sve većim rudarskim projektima ostaje neizvjesna.
“Ovo što se dešava nije normalno. Majevica je tako lijepa, Lopare još ljepše. Zašto je potrebno da se to sve uništava? Dolazit ću dok god postoji mogućnost da spasimo to”, kaže Slaviša Cacanović.
“Tamo gdje se upotrebljava u dnevnoj količini milion i 100 litara koncentrovane sumporne kiseline i ne znam koliko tona eksploziva, to nikako ne može biti sigurno. Krivični zakon RS-a kaže da sve ono što bi potencijalno moglo da ugrozi izvorišta pitke vode, riječna korita, a na kraju i hranu – za to neko treba biti krivično odgovoran”, zaključuje Zvonimir Milošević.
Dok političke igre i trgovina interesima preplavljuju javnu pažnju, stvarna prijetnja životnoj sredini ostaje gotovo nevidljiva. Dok se svjetla na političkoj sceni pale i gase, prava bitka za opstanak na oviom prostorima tek počinje.