“Da biste istinski znali pisati, morate na jednu napisanu stranicu pročitati njih tisuću”, kazao je bosansko-švedski pisac, karikaturist, filmski autor i filmolog Midhat Ajanović, prvi akter ‘Doručka s autorom’ na pulskom sajmu knjiga.
– Pesimist sam, mislim da je pesimizam generalno produktivniji i zdraviji odnos prema životu nego optimizam. Optimizam je vrlo naivan u današnjem svijetu, pesimizam vam daje realnu poziciju, mene jako zanima estetika realizma. Svaki moj roman je na neki način realističan , pokušavao sam to i u filmu, kazao je, dodavši: “Treba biti s obje noge na tlu, spremni da se suočite sa svijetom takvim kakvim jest. Bertold Brecht je 30-ih godina, kad se javljao nacizam, u razdoblju sličnom ovome u kojem danas živimo, rekao: “Ako ste sreli nekoga na ulici koji je nasmijan, onda znajte da taj nije čitao novine”. Ako smo pesimisti, ako vidimo stvari kakve jesu, možda ćemo naći snagu i mogućnost za jednu totalnu moralnu preobrazbu našeg svijeta koja nam je nužno potrebna, i bez koje mi nemamo budućnosti. No, ljudi nisu spremni za budućnost, nisu spremni preuzeti odgovornost”
Posebno je bio zanimljiv govoreći o medijskoj (ne)pismenosti, kazavši da korištenje medija podrazumijeva odgovornost.
– Generalno, ne samo u Hrvatskoj, ljudi su medijski nepismeni, a imaju pristup medijima. Nepismeni ljudi prave medijske sadržaje, što ne može rezultirati ničim drugim nego katastrofom, istaknuo je Ajanović, autor deset romana, od kojih je posljednji posljednji “Austrijski tunel”.
– Mi imamo pristup jako velikom broju medija, možemo koristiti jako puno tehnologija, a uopće nismo diskutirali moralnu dimenziju tih medija. Ljudi nemaju dubinsku naobrazbu. Meni na fakultet dolaze ljudi koji nisu čuli zh Franza Kafku; nemaju pojma tko je Dostojevski. Samo obrazovani čovjek može sudjelovati u demokratskim procesima i djelovati odgovorno unutar medijskog prostora koji se stalno širi
Ljude moramo naučiti da čitaju duge tekstove. Ljudi ne mogu čitati SMS poruke i biti pametni. Morali bi naučiti pamtiti stvar i da, kad ga pitate, ne traži odgovor na googleu. Taj podatak mora biti u glavi Moraju naučiti da ne mogu vrijeđati ljude s kojima se ne slažu, moraju izlaziti u javnost. Ljudi su postali avatari, svi nose maske i pretvaraju se da su nešto drugo.
Najviše što pamtim iz mladosti je udvaranje djevojkama, taj proces nazivanja, kupovanja cvijeća, ne postoji ništa ljepše u životu, sad je to potpuno ukinuto, idete direktno na ‘dating site’, sretnete nekog i vi ste s njim u vezi. To ne može rezultirati ničim dobrim.
– Rođen sam u Sarajevu 1959. godine u siromašnoj radničkoj obitelju. Često sam dolazio u Pulu 80-ih, kao kino amater bio sam sudionik MAFAF-a, tzv. Male Pule , a s ‘Velike Pule’ sam izvještavao kao novinar Oslobođenja. Ovdje mi je uvijek jako lijepo. U Sarajevu smo se dijelili na ‘mahalaše’, obitelji koje su, poput moje, živjele u u kućama na obroncima, i ‘haustorčad’ koja je živjela u zgradama. MI smo navijali za Želju, a oni za Sarajevo. To su dvije kulture Sarajeva. Doista nam je toga nedostajalo, ali smo dosta t0ga i imali
– Bez lažne skromnosti, ja sam dobar pisac. Pripadam srednjeeuropskom krugu. Ja sam iz Bosne koja je kao hrid koju zapljuskuju valovi sa svih strana, a jedna od tih je srednjeeuropski val koji je mene zapljusnuo. Ja se u Krakowu, Pragu, Budimpešti, Beču, osobito u Zagrebu osjećam kao kod kuće Ali nisam dobar crtač. Morate znati nacrtati i konja i auto, a ja znam nacrtati smo konja.
Još je kao tinejdžer obožavao i gutao Kunderu, a magistrirao je na Hašekovom Švejku koji je, veli, pobijedio na kraju neprijatelja, i to na human način, flagrantno mu pokazujući glupost jer drugačije ne može razumjeti. “Švek je pobijedio, a da nije pobijedio sebe”, dodao je.
Objavio je deset romana, posljednji “Austrijski tunel”, dok u Hrvatskoj ima, veli, najlojalnije i najbrojnije čitatelje.
No najviše ga je u životu odredio strip, odrastajući na novosadskoj Panorami koja je objavljivala europske stripove, na ZOV-u (zagrebačkom Zabavnom omladinskom vjesniku), splitskom Caku koji je objavljivao francusku školu koja je za njega, s drugačijom estetikom, bila kulturni šok. “Čitati te stripove bilo je kao uzimati neku drogu”, kazao je da bi se kao važan utjecaj naveo Maurovića, kao i ‘Pegaz’ s teoretskim tekstovima, koji je uređivao Žika Bogdanović.
O animaciji je najviše naučio od velikog majstora Nedeljka Dragića.
– Animacije je za mene poput žene magične privlačne snage, čija se tajna nikad do kraja ne otkrije, kazao je Ajanović koji je doktorirao na temi zagrebačke škole animiranog filma, posebno istaknuvši, uz Dragića, i Zdenka Gašparovića njegov film ‘Satiemania’ koji, veli, obožava. “Napravljen je 1978. godine, dvije godine prije pojave MTV-a, to je lirski glazbeni spot na glazbu Erika Satiea.
Govorio je i o svom životu i profesuri u Švedskoj (shvatio je da mu je predavanje, pedagogija najsmisleniji posao za njega). Motiviran švedskim autorima, počeo je pisati i krimiće.
Ispričao je i jedan bosanski vic: Suljo radio u Njemačkoj pa došao sa svojim njemačkim prijateljem Hansom na Baščaršiju. Vidi Hans da tamo Mujo igra šah s medvjedom. “Kako su vaši bosanski medvjedi tako pametni da mogu igrati i šah”, kaže Hans Sulji, a ovaj mu odgovara: “Jesu, ali ovaj nije, gubi od Muje 3-2”.
– I sad kako da to razumiju ovi gore koji ne razumiju bosanski humor. Još me pitaju je li dresiran medvjed, nasmijao se od srca Ajanović.
Midhat Ajanović Ajan diplomirao je novinarstvo u Sarajevu i učio animaciju u Zagreb filmu. Od 1994. živi u Göteborgu (Švedska), gdje je doktorirao s filmološkom tezom. Predaje pripovjedne tehnike i estetiku filma i animacije na švedskom sveučilištu ”West” u Trolhättanu. Objavio je više knjiga raznih žanrova i na nekoliko jezika – deset romana te više djela iz povijesti i teorije filma, animacije, stripa i karikature. Za svoj rad nagrađivan je na uglednim književnim i filmskim manifestacijama i izložbama diljem svijeta. Između ostaloga, dobio je i posebno priznanje za doprinos u proučavanju animacije koju dodjeljuje zagrebački Animafest.
Prije 12 godina na Međunarodnom sajmu knjige u Göteborgu za roman “Portret nacrtan ugljenom i kišom” dobiva Klas de Wilderovu nagradu koja se dodjeljuje najboljem švedskom piscu useljeničkog podrijetla. Za knjigu “Film i strip” (MH – Ogranak Bizovac, 2018.) dobio je nagradu za najbolju knjigu popularno-znanstvenog sadržaja na Sajmu knjige u Sarajevu 2019.