Piše: SENAD AVDIĆ
Kiptio je od prijetećeg bijesa Milorad Dodik u julu 2019. godine na Jahorini. Ljudi oko njega su svjedočili da je glavna meta njegove neobuzdane ljutnje bio Nenad Nešić, direktor javnog preduzeća “Putevi Republike Srpske” na kojeg je u verbalnoj agresiji istresao veće količina drvlja i kamenja.
U to vrijeme član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Dodik je na Jahorinu došao iz Sarajeva. Istim putem je stigao i turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, predvodeći brojnu delegaciju koja je na olimpijskoj planini prisustvovala sjednici Procesa suradnje u Jugoistočnoj Evropi. Cesta od Sarajeva do Jahorine imala je dva kvalitetom potpuno različita dijela: prvi, koji je u nadležnosti Kantona Sarajevo, svježe asfaltiran i ugodan za vožnju na kojeg se nadovezivao dio puta u nadležnosti Puteva RS, devastiran, prošaran rupama i odronima. Uočili su to svi putnici, pa i visoki gosti iz Turske, što je domaćina Dodika posramilo i zbog čega je osvetoljubivo najavio sankcije menadžmentu Puteva RS, predvođenim direktorom Nešićem.
DRUMOVI ĆE POŽELJET’ ASFALTA
Iste godine, dakle 2019., MUP Republike Srpske je proveo istragu protiv Nenada Nešića i svoje nalaze proslijedio Okružnom Tužiteljstvu u Banja Luci. Neozbiljno bi bilo tvrditi da je to učinjeno na Dodikov politički mig, kao što je nerealno vjerovati da se takav policijsko-tužiteljski posao mogao obaviti mimo znanja dugogodišnjeg apsolutnog vladara ovog entiteta. Uzged, za održavanje puteva u entitetu RS na pomenutoj dionici bila je zadužena firma “Romanija putevi” za koju se sumnja da je dala mito Nenadu Nešiću kako bi se dokopala do tog unosnog biznisa! U oktobru 2020., Dodik je nedvosmisleno prozvao rukovodstvo “Puteva RS” zbog “bahatosti i monopola” i “uzimanja reketa”. “To je stvar nadležnih organa, nije moja”, dodao je.
Aktuelni ministar sigurnosti Nenad Nešić je u to vrijeme (2019-2020. godine) bio u paničnom strahu od hapšenja (ne samo zbog ovog sumnjivog posla) pa se za svaki slučaj sklonio u Srbiju, gdje je po vlastitom priznanju uživao zaštitu tamošnjeg bezbjednosno-informativnog aparata. (Jedan bivši bezbjednjak iz Srbije kazao je, ne baš sasvim u šali, da svi važni političari iz Republike Srpske, vladajući i opozicioni, po dolasku u Beograd najprije posjete BIA-u. Svi, osim Dodika: on prvo svrati do Aleksandra Vučića!)
Po povratku u Republiku Srpsku Nešić je “ispeglao” svoje nesporazume sa Dodikom za kojeg je prethodno tvrdio da stoji iza njegovog, kako je precizirao, “politički motiviranog progona”.
NA PRAVI PUT SAM IZAŠAO, MILE
Na izborima održanim 2022. godine Nenad Nešić se kandidirao sa člana Predsjedništva iz Republike Srpske. Naravno da je znao da su mu izgledi u konkurenciji Željke Cvijanović i Mirka Šarovića ništavni, ali to nije učinio bez ozbiljne sinhroniziranosti sa vrhom SNSD-a koji je očekivao će njegovi glasovi pomoći Dodikovoj kandidatkinji da eliminira tadašnjeg lidera SDS-a Šarovića. Na kraju Nešićevih 35 hiljada glasova nisu bili presudni, ali su bili pouzdan znak Dodiku da može računati na njegovu lojalnost. Na toj usluzi Dodik mu se se vrlo brzo zahvalio imenovanjem Nešića za ministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH. Dakako da u tome činu ne treba podcijeniti ulogu srbijanske Bezbjedonosno-informativne agencija (BIA).
OD DOBOJA OBREN
Milorad Dodik se integriranjem Nešića i njegove gotovo marginalne stranke u politički mainstream Republike Srpske potvrdio svoj talent za održanjem na vlasti: pod agendom “nacionalnog jedinstva” on je vezao uz sebe suprotstavljene političke opcije koje je prethodno godinama (ne bez argumentiranog osnova) kriminalizirao. Politička praksa je pokazala da se lojalnost ne može ničim čvršće i dugoročnije osigurati kao ucjenom! Ako ne možeš eliminirati protivnika, optuži ga, potom prgrli sebi i pacifiziraj!
Istu je tehniku Dodik primijenio i u slučaju Obrena Petrovića, jakog čovjeka iz Doboja, člana Srpske demokratske stranke. Gotovo deceniju i po je Dodikov SNSD bezuspješno pokušavao na izborima ukloniti Petrovića sa gradonačelničke funkcije u ovom strateški važnom gradu. Mnogo je razloga zbog kojih je Dodiku bilo stalo da Petrovića, ako ga već nije uspijevao poraziti na izborima, diskreditira, a potom privuče u svoje jato. Gradonačelnika Doboja se u brutalnoj kampanji u režimskim medijima optuživalo da je “biran bošnjačkim glasovima”, da je svjedočio protiv Srba optuženih za ratne zločine, da surađuje sa gradovima u Turskoj…
No, ključni krimen Petroviću Dodik i tadašnja prmijerka RS Željka Cvijanović pronašli su nakon katastrofalnih poplava 2014. u kojem je u Doboju stradalo jedanaest ljudi i počinjena ogromna materijalna šteta. Petrović je označen kao glavni krivac, optuživan je da je reagirao neadekvatno, da nije surađivao sa vlastima iz Banja Luke…
No, nekoliko godina kasnije, uoči izbora 2018. odnos Obrena Petrovića i Milorada Dodika se radikalno mijenja. “Podržavam snagu i energiju MiloradaDodika”, kazat će Petrović nakon sastanka sa Dodikom u Doboju, poslije kojeg će ga rukovodstvo SDS-a isključiti iz svoga članstva. Načelnik Doboja ne oklijeva, već se sa nekoliko bliskih suradnika priključuje SNSD-u na čijim listama je biran u Parlament Bosne i Hercegovine. “Hvala Obrenu što je uspio politički približiti Doboj onome što jeste Republika Srpska”, kazao je u septembru ove godine Milorad Dodik priznajući da bez “Obrenove grupe iz Doboja u redovima SNSD-a mi ne bi zadržali vlast”.
Promjena stranačkog dresa i približavanje predsjedniku RS nisu, međutim, spasili bivšeg gradonačelnika Doboja od sudskog progona. Obrena Petrovića je, zajedno sa Milkom Vidakovićevom, šefom dobojske Civilne zaštite prije dvije godine, u decembru 2022.godine Okružno javno tužilaštvo u Doboju optužilo da su tokom poplava 2014. “izazvali opasnost za život ljudi i imovinu većeg obima usljed čega je nastupila smrt 11 osoba i imovinska šteta velikog obima”.
SVJEDOCI I TUŽITELJI
Na suđenju Petroviću i Vidakoviću koje se održava na Sudu u Banja Luci, proteklih mjeseci su svjedočili Željka Cvijanović i Milorada Dodik. Oboje su nedvosmisleno odbacili odgovornost svojih stranačkih kolega optuženih za tragediju tokom poplava u maju 2014.
“Svi na lokalnom nivou su odradili svoj dio posla”, kazala je u sudnici Cvijanović, dok je Dodik objasnio da se radilo o “katastrofi epskih razmjera”, te da “nije bilo načina da se izgrade brane za hiljadugodišnju količinu padavina”. Najotvorenije je optužene branio Radislav Jovičić, tadašnji ministar policije RS: “Ne bih volio da sam bio na mjestu gradonačelnika Doboja u tom trenutku”, kazao je na sudu u Banja Luci.
Ni predsjednik RS-a, ni članica Predsjedništva BiH nisu proces protiv Obrena Petrovića javno komentirali kao “antisrpski”. Nisu suđenje bivšim čelnicima Doboja u Banja Luci ocijenili ni kao “udar na Republiku Srpsku”, kao što su posljednjih dana kvalificirali pritvaranje Nenada Nešića i drugih koje se sumnjiči za “drumsko razbojništvo”, da su, prema riječima glavnog državnog tužitelja Milenka Kajganića “oštetili Puteve RS za više miliona maraka”. Miloradu Dodiku, što se plastično može vidjeti iz primjera koje smo naveli, Nešića i Petrovića, ne smetaju osobe koje je i sam često nazivao kriminalcima i reketašima: nezadovoljan je tek ukoliko se oni nisu njegovi politički saveznici i adoranti. Zašto bi kriminalci i reketaši birali drugo političku opciju, ako je SNSD njihovo prirodno okruženje, saveznik i, na koncu – zaštitnik?!
Nenada Nešića i Obrena Patrovića, Milorad Dodik, kojem se sudi na Sudu BiH, u osnovi brani “u samoodbrani”. Kao što je i najveći broj zastupnika u Narodnoj Skupštini RS glasajući za nesaradnju sa Sudom i Tužiteljstvom BiH branilo Dodika, a mislilo na sebe…