Kolumnista Ross Douthat kaže da je američki neuspjeh u Afganistanu vrlo sličan neuspjesima Rimskog carstva koji su se dogodili daleko od samog Rima. Douthat se osvrnuo na američke poraze i neuspjehe u posljednjih osam decenija, da bi na kraju rekao da se američki globalni poredak, kakav postoji od 1945. godine, suočava sa stvarnom prijetnjom.
Neki mogu pomisliti da bi Americi bilo bolje bez njene dominantne supermoći, dodaje Douthat u članku za New York Times, napominjući da postoji vrlo malo načina da se iz statusa imperije vrati nazad u običnu naciju.
Autor je istaknuo da se u jednom od video zapisa koji najviše plijeni pažnju i koji je kružio nakon pada Kabula, grupa talibanskih boraca pojavljuje u hangaru u kojem se nalaze napušteni i onesposobljeni američki helikopteri.
Komentirao je da ova scena iz hangara uveliko podsjeća na kraj Rimskog carstva, gdje talibanski borci stoje pored aviona, poput Vizigota ili Vandala koji stoje pored dijelova i komada rimske kulture kada su srušili carstvo.
Douthat je zatim rekao da letimičan pogled na video nije nužno uvod u pravi imperijalni kolaps, iako neuspjeh u Afganistanu vrlo sliči rimskim neuspjesima koji su se dogodili daleko od samog Rima, porazima koje su rimski generali pretrpjeli u pustinjama Mezopotamije ili njemačkim šumama, kada je doseg Carstva premašio njegovu moć.
Tri carstva
Douthat zatim govori o tri američka carstva: prvo je unutrašnje carstvo, odnosno kontinentalna Amerika sa svojim satelitima na Pacifiku i na Karibima; zatim vanjsko carstvo, koje se sastoji od područja koja je Amerika zauzela i obnovila nakon Drugog svjetskog rata i stavila ih pod svoje vojno okrilje, odnosno Zapadna Evropa i Istočna Azija na rubu Pacifika, i na kraju, američko globalno carstvo, koje se nalazi gdje god dosegne trgovačka i kulturna moć ove zemlje. Ovo posljednje je na neki način i najznačajnije američko postignuće, prema autoru, ali njegovo širenje neizbježno se opire potpunijoj integraciji i direktnijoj vrsti američke kontrole.
Ideju da američko carstvo postane globalno opisao je kao arogantnu, jer je ona nanijela najočitije poraze, prvo u jugoistočnoj Aziji 1960-ih, a zatim na Bliskom istoku i u Centralnoj Aziji nakon napada 11. septembra 2001. te slične neuspjehe s manje krvoprolića, ali sa značajnijim strateškim posljedicama, u Rusiji 1990-ih.
Nije mudro
Rekao je da je pokušaj stvaranja posebnog odnosa s Rusijom u posljednje dvije decenije nije bio mudar, te je doveo do pojave predsjednika Vladimira Putina i otvorio put Kini da postane pravi konkurent, a ne mlađi partner u mirnom svjetskom poretku.
Objasnio je da su gore navedeni neuspjesi značajno oslabili američko globalno carstvo, te raspršili američku fantaziju o stvarnoj dominaciji svijetom nakon 11. septembra.
Dodao je da situacija i dalje više liči na scenarij u kojem je Rim izgubio pogranične ratove od Partije i germanskih plemena istovremeno, što je loša, ali popravljiva situacija, a ne potpuni imperijalni kolaps, sve dok Amerika ima dva druga carstva na koja se može osloniti.
Srce carstva
Također je rekao da bi porazi na udaljenim granicama i imperijalna slabost u zapadnoj Evropi i istočnoj Aziji također mogli imati posljedice bliže srcu carstva i ubrzati razvoj događaja koji uistinu ugrožava američki poredak kakav je postojao od 1945. godine, navodeći za primjer njemačko-rusku antantu, japansko naoružavanje i kinesku invaziju na Tajvan.
Douthat je nastavio s predviđanjem da će ti događaji neizbježno utjecati i na unutarnje carstvo, jer će se širiti osjećaj ubrzanog imperijalnog pada, povećavati ideološke podjele koje su već duboke, rast će osjećaj kolapsa i nazirati građanski rat.
Na kraju je zaključio kako je dobra stvar što je Amerika prekinula svoje beskorisno vojno prisustvo u Afganistanu, “i još uvijek strahujemo od nekih mogućih posljedica slabosti i nesposobnosti otkrivenih u tom povlačenju”.