Ni puna 24 sata nisu prošla od objave nacrta, a vlasti Republike Srpske su odlučile da uvođenje klevete u Krivični zakon bude razmatrano 14. marta na sjednici Skupštine ovog entiteta.
Otkako je na konferenciji za novinare 2. marta ministar pravde RS Miloš Bukejlović najavio da se “krivično djelo protiv časti i ugleda” vraća u Krivični zakonik RS-a, ne stišavaju se reakcije novinara.
“Opasno je zato što može dovesti do samocenzure, te će novinari izbjegavati izvještavanje o političarima ili njihovoj ulozi iz straha od krivične odgovornosti”, kazao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Pavol Szalai, šef deska za Balkan Organizacije “Reporteri bez granica”. Ova organizacija zagovara slobodu štampe i medija.
Ideju o ponovnoj kriminalizaciji klevete je krajem oktobra prošle godine pokrenuo Milorad Dodik, predsjednik RS-a i lider vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Na Twitteru je naveo da je od Vlade RS tražio donošenje još dva zakona, o sprečavanju širenja lažnih vijesti te o sprečavanju jezika mržnje.
Ako skupština izglasa izmjene Krivičnog zakona, bit će održana javna ili stručna rasprava. Nakon toga se zakon u formi prijedloga vraća pred zastupnike. Ako izglasaju prijedlog, ide na potvrdu u Vijeće naroda (drugi dom), a važećim ga proglašava entitetski predsjednik Milorad Dodik.
Szalai ocjenjuje da bi visoke novčane kazne mogle stvoriti veliki ekonomski pritisak na medije, ali i psihološki pritisak na novinare, posebno istraživačke.
Prema nacrtu, za klevetanje nisu predviđene zatvorske kazne, ali su predviđene novčane u iznosima od oko 2.500 do čak 50.000 eura. Veće kazne propisane su u situacijama kad je kleveta iznesena u medijima, uključujući i društvene mreže ili na javnom skupu.
Najviše kazne predviđene su za one koje “javno izlože poruzi ili preziru” lica ili grupu zbog pripadnosti određenoj rasi, boji kože, vjeri, nacionalnosti ili zbog etničkog porijekla, seksualnog opredjeljenja ili rodnog identiteta.
“Ovo ne može ugroziti slobodu govora, jer svako ko profesionalno obavlja svoj posao, neće se naći u situaciji da učini uvredu ili klevetu”, saopćio je ministar pravde RS Miloš Bukejlović na konferenciji za novinare.
Vraćanje 20 godina unatrag
“Djelo protiv ugleda i časti” izbačeno je u novembru 2002. godine iz Krivičnog zakona Federacije BiH odlukom Paddyja Ashdowna, visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH (OHR). OHR je, koristeći Bonnske ovlasti, istovremeno u ovom entitetu nametnuo i Zakon o zaštiti od klevete.
Narodna skupština Republike Srpske (NS RS) je ranije, u julu 2001. godine, klevetu prebacila iz krivične u građansku oblast i donijela vlastiti Zakon o zaštiti od klevete RS.
Time je BiH prije više od 20 godina postala prva zemlja Zapadnog Balkana koja je dekriminalizirala klevetu.
Protiv kriminaliziranja klevete su novinari zaposleni u medijima koji su kritični prema vlastima, ali i oni koji se percipiraju kao “bliski vlastima” u RS-u.
“Vraćamo se u situaciju od prije 20 godina. Umjesto da u skladu s tekovinama Evropske unije jačamo medijske slobode, kako je predviđeno u onih 14 prioriteta, mi idemo prema izuzetno visokim kaznama koje nijedan ili mali broj medija može izdržati”, kazala je za RSE Sandra Gojković-Arbutina, glavna i odgovorna urednica Nezavisnih novina iz Banje Luke.
Gojković-Arbutina ističe da bi, ako se usvoje izmjene Krivičnog zakonika RS-a, kleveta bila krivično djelo, istovremeno bi ostala i u Zakonu o zaštiti od kleveta RS-a kao prekršaj. Onaj koji smatra da je oklevetan podnosi prijavu tužiteljstvu, a tužiteljstvo određuje prema kojem zakonu će podići tužba i suditi.
“Ako je to medij, pretpostavljam da će to ići po Krivičnom zakonu, a ako smo to Vi i ja privatno, onda po Zakonu o kleveti”, naglasila je Gojković-Arbutina.
Evropska komisija je u mišljenju o zahtjevu BiH za prijem u Evropsku uniju konstatirala da su javni emiteri pod političkim utjecajem, te da je njihova financijska održivost neizvjesna. U mišljenju je naglašena i nedovoljna zaštita novinara.
BiH je u decembru prošle godine dobila i kandidacijski status. Kao uvjet je ostalo da zemlja mora garantirati slobodu izražavanja i medija i zaštitu novinara, posebno osiguravanjem odgovarajućeg sudskog postupanja u slučajevima prijetnji i nasilja nad novinarima i medijskim radnicima.
Vladimira Kovačević, novinara gerila.info portala, pretukli su 2018. godine ispred ulaza zgrade u kojoj živi. Dva napadača su osuđena 2020. za pokušaj ubistva, ali nikad nisu otkriveni motivi ni mogući nalogodavci.Kovačević za RSE ističe da se novinari u Banjoj Luci koji rade svoj posao kako treba, ne plaše zakona.
“Mi se bojimo zloupotrebe tog zakona. Bojimo se da će tužilaštvo odlučivati o pokretanju istrage na osnovu toga ko je podnio krivičnu prijavu. Bojimo se da ni jedan tužilac u RS-u ne bi imao hrabrosti da, naprimjer, odbije krivičnu prijavu Milorada Dodika protiv nekog novinara”, kazao je Kovačević za RSE.
On navodi da, čak, i ako postupak na kraju pokaže da nije bilo klevete, novinar mora učestvovati u sudskom procesu što će utjecati na njegov rad. Ako bude osuđen, dodaje, to više nije prekršaj, već krivično djelo. za koje novinar dobije dosje i ostaje obilježen cijeli život.
U nacrtu izmjena Krivičnog zakonika RS-a se navodi da “ako neko iznosi ili prenosi nešto iz ličnog ili porodičnog života nekog lica što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, kaznit će se novčanom kaznom”.
“Ovaj je zakon je napravljen da zaštiti jednu porodicu. Osim što će kompletna familija Dodik biti zaštićena ovim zakonom, otvara se niz pitanja, a u prvom redu ko je taj koji će odrediti što je povreda časti i tolike drakonske kazne za koje bi prosječan građanin trebao raditi nekoliko godina”, kazao je za RSE Željko Raljić, urednik BN Televizije.
Raljić kaže da nije pravnik, ali smatra da je nacrt zakona “nepismen”.
“Ako govorimo o građanima, kaznu može da izbjegne samo onaj ko ćuti, ne piše ništa na društvenim mrežama i mogu je izbjeći novinari koji ništa ne objavljuju. Ovo nije samo udar na slobodu govora i mišljenja, već zakon koji nas sve pravi budalama”, naglasio je Raljić.
Politička kontrola malih medija
Novinari iz Republike Srpske ističu da bi vlasti trebale prvo poboljšati medijske zakone i depolitizirati javne medije.
“Vlast u RS-u nema problem ni sa opozicijom, jer kupuje poslanike. Problem su joj samo nekolicinom malih medija koji nisu pod političkom kontrolom i koji ne pišu po diktatu”, smatra Vladimir Kovačević, novinar gerila.info.
Sandra Gojković-Arbutina, glavna urednica Nezavisnih novina, kaže da su vlasti, ako su željele srediti haos u medijskoj zajednici, trebale za početak usvojiti zakon o transparentnost vlasništva u medijima, “pa da se vidi ko stoji iza kojeg medija”.
“Postoje mediji ili oni koji se tako predstavljaju, koji se služe nekim nečasnim radnjama. Međutim, u BiH postoje novinarski kodeksi, Vijeće za štampu i digitalne medije, te Regulatorna agencija za komunikacije BiH. Kada čujem ‘mi ćemo vas regulisati, jer se vi sami niste regulisali’, ne vidim nikakvu dobru namjeru u tome, već namjeru da se uguši svaka kritička misao”, naglasila je Gojković-Arbutina.
Upozorenja iz Evrope
Iz Vijeća Evrope su u dvije rezolucije naglasili da nije u skladu sa standardima ljudskih prava da kleveta bude u okviru krivičnih zakona.
Misija Organizacije za sigurnost i suradnju u Evropi (OSCE) u BiH ranije je pozvala nadležne da odustanu od ove kriminaliziranja klevete.
Iz Delegacije EU u BiH su naveli da bi ovo bilo protivno međunarodnim preporukama.
Iz Ambasade SAD-a u BiH su naveli da represivne vlasti koriste takve zakone na štetu novinara.
U posljednjem izvještaju Reportera bez granica za 2022. godinu, Bosna i Hercegovina je među slabije rangiranim državama kada se mjere medijske slobode.
Nalazi se na 67 mjestu, od 180 država svijeta. Od zemalja Zapadnog Balkana iza BiH je samo Srbija (79. mjesto).
Reporteri bez granica su u svom izvještaju naveli da mediji djeluju u relativno povoljnom pravnom okruženju, ali u izrazito nepovoljnom političkom i ekonomskom okruženju te da se novinari se ne osjećaju zaštićeno dok rade svoj posao.
