Od danas je, zbog povećane veleprodajne cijene, skuplji plin i za domaćinstva. Već naredni mjesec korisnike plina u Kantonu Sarajevo očekuju računi veći za oko 10 posto, a čak i 30 posto ako Vlada KS-a ne nastavi subvenciju poskupljenja iz novembra prošle godine. Rast cijena nije ništa novo za građane. U godini koja je iza nas poskupjeli su hrana, piće, gorivo, usluge stanovanja, prijevoza.
Poskupljenja koja su zvanično nastupila 1. januara su poskupljenje nafte i naftnih derivata, električne energije, plina i nekretnina. Za razliku od prethodnih godina, ove godine cijena cigareta ostaje ista. Lančani rast cijena u našoj državi itekako je osjetan. To se najviše vidi kada su u pitanju osnovne životne namirnice, a posebno ulje i piletina. Ulje je poskupjelo za 37%, brašno i pekarski proizvodi 12%, a pileće meso za nevjerovatnih 66%. Tako je, naprimjer, u maju kilogram pilećeg filea koštao 6,50 KM, a u septembru 9,70 KM.
Sindikalna potrošačka korpa za novembar iznosila je 2.190 KM. Pitanje je kako se nositi s poskupljenjem cijena dok je prosječna plata u Federaciji BiH 998 KM. Građani kažu da im ne preostaje ništa drugo osim borbe.
A da je ekonomija postala talac politike, slažu se i ekonomski analitičari, prema čijem mišljenju izlaz iz loše ekonomske situacije imaju samo politički akteri.
“Za ekonomsku situacija u BiH, zajedno sa svim političkim dešavanjima u posljednjih šest mjeseci, možemo reći da je jako loša. Politička kriza, možda najveća nakon Dejtona, definitivno je stanje koje nije nimalno stimulativno za mlade ljude, nije stimulativno za direktna strana ulaganja”, ističe Hatidža Jahić, profesorica na Ekonomskom fakultetu UNSA-a.
Koliko je situacija zabrinjavajuća, pokazuje i statistika. Naime, prema analizi Eurostata, agencije za statistiku Evropske unije, BiH je prema kupovnoj moći građana na pretposljednjem mjestu, sa 33% prosjeka Evropske unije. No, rješenja postoje.
“Kratkoročno rješenje podrazumijeva aktiviranje sistema robne rezerve u smislu da ti sistemi – da li u kantonalnim ili entitetskim nivoima – pokušaju da zaštite 20-30 % populacije, one koji su najugroženiji, koji imaju minimalna primanja – penzije, plate ili su, naprimjer, nedugoročno zaposleni ili u stanju socijalne potrebe. Dugoročniji tipovi rješenja se odnose na unapređenje poslovne prilike – u smislu rasterečenja određenih nameta, fiskalnih, kako bi se oslobodio prostor privredi da može kompenzirati iste u smislu da ponudi nižu cijenu finalnih proizvoda i usluga”, objašnjava ekonomski analitičar Admir Čavalić.
Ono što je sigurno jeste da uz bolju strategiju možemo prevazići i izazove rasta cijena. Poboljšanje slijedi onda kada krenemo koristiti potencijal koji imamo, robni i ljudski, i prestanemo uvoziti robu koju već posjedujemo.