Piše: SENAD AVDIĆ
„Ono su ljudi koji se protive progresu“. Tako je jučer Aleksandar Vučić na balkonu svog predsjedničkog ureda uperivši ruku u pravcu obližnjeg parka objašnjavao dragom gostu Donaldu Trumpu-Junioru prizor ispod njih nakrcan uredno poredanim šatorima. Šta se tačno u tom trenutku dešavalo u beogradskom Pionirskom parku, kamera nije snimila. No, budući da su uglednik iz Amerike i domaćin na balkonu prošetali oko podneva, izvjesno je da su već tada režimskim studentima-fanaticima štrebanja koji danima kampuju ispod Vučićevog dvorca tražeći permanentnu nastavu, pridružili policijski „apsolventi“- prekaljeni ratni veterani sa prepoznatljivim „crvenim beretkama“. Vučiću i sinu predsjednika Sjedinjenih Američkih Država sa predsjedničkog balkona nepomućen pogled je, dakle, „pucao“ na ljude koji su 22 godine ranije, u martu 2003. godine nedaleko odatle (na puškomet, praktično) pucali u premijera Srbije Zorana Đinđića.
Naravno, nije na njih mislio Vučić nišaneći i ružeći „kočničare progresa“, oni su, ratni veterani i poratne serijske ubice, dovedeni u park da spriječe one, studente, građane, boljševike… koji bi da zaustave nezamislivo brz rast i neumoljiv progres u kojeg srlja Srbija pod vlašću reformisanih radikala i rasformisanih „ratnih veterana“.
GURI, GURI, PA NEĆE DA UĐE
Mogao je predsjednik Srbije predstaviti svom američkom gostu jednog od kolovođa okupljanja u njegovoj avliji: Gorana Radosavljevića-Gurija, nekadašnjeg komandanta specijalnih žandarmerijskih jedinica Srbije. Malo je vjerovatno da bi njegovo ime išta značilo mladom Trumpu, ali je vrlo moguće da bi „zazvonilo“ u glavama nekih od članova administracije njegovog tate.
“Dok sam radila u američkoj ambasadi u Beogradu imali smo predstavnike FBI koji je sarađivao sa ljudima koji su se bavili ratnim zločincima…jer ova trojica braće su bili američki državljani. Čak i u to vrijeme znali smo da je komandant logora gdje su braća ubijena bio Goran Radosavljević Guri. Vjerujemo da je on izdao naređenje za ta ubistva“. Ovako je prije šest godina (tokom prvog mandata Donalda Trumpa) za „Glas Amerike“ govorila Jennifer Brash, visoka diplomatkinja u State Departmentu o okolnostima i odgovornim za ubistvo trojice braće Bitici, državljana SAD. Njih je na istoku Srbije policija smaknula 1999. Godine, a tijela su im dvije godine kasnije pronađena u masovnoj grobnici. Aleksandar Vučić je priznao da je sa Braschovom razgovarao o odgovornosti komandanta Žandarmerije Gurija za taj pokolj. „Od mene nije traženo da Radosavljević bude izručen, kao i da mu nisu dati nikakvi dokazi na osnovu kojih bi mogao biti izručen“. Godinu dana ranije Radosavljeviću je Trumpova administracija zabranila ulazak u SAD. Dakle, taj je borac za „progres“ i „pristojnu Srbiju“ jučer postrojavao „veterane“ vjerovatno i da bi zaštitili sina američkog predsjednika i njegovog domaćina od razjarenih studenata, „protivnika progresa“.
Nisu predsjedniku Srbije „dati nikakvi dokazi“ ni da je„staro i iznemoglo lice“, nasilnik sa „crvenom beretkom“ koji je jučer štapom „šamarao“ prolaznike dokazani patološki ubica. „Zapovjednik „Crvenih beretki Crnogorac, jer je imao crnogorski naglasak je (nakon što su civili potjerani u živi štit) izvadio pištolj i ubio zarobljenika Dragu Kalema“, rekavši: „Ovako će proći svaki koji pokuša da pobjegne“.
Ovo je svjedočeći na suđenju čelnicima srbijanske Državne bezbednosti Jovici Stanišiću u Franku Simatoviću u Haagu kazao Edin Hadžović, jedan od rijetkih preživjelih iz „živog štita“ kojeg su organizirali pripadnici Crvenih Beretki tokom okupacije Doboja. „Crnogorac“ kojeg je svjedok Hadžović izdvojio kao najodgovornijeg za taj zločin je Živojin Ivanović, zvani Žika Crnogorac koji je pripadnik „Crvenih beretki“ od njihove „promocije“ u Kninu 1991. godine. Navodno je izvjesno vrijeme bio i njihov zapovjednik.
DOKTOR STEVANDIĆ I (H)EĆIM
Šefovi SDB-a Srbije Stanišić i Simatović za prvog komandanta „Beretki“ odabrali su i iz Australije dovabili u Knin smjestili probisvjeta Dragana Vasiljkovića, Kapetana Dragana. Nakon što je prije 20-ak godina iz Australije izručen Hrvatskoj, pa tamo osuđen na 13.5 godina robije, Vasiljković se vratio u Srbiju. Nemirnog, avanturističkog duha, vječito željan dokazivanja,odmah se uključio u društveno-koristan rad: pokrenuo je inicijativu za puštanje iz zatvora na slobodu Zvezdana Jovanovića, ubice Zorana Đinđića…
Vasiljkoviću je na ulasku iz Hrvatske u Srbiju priređen spektakularan doček, kako je tvrdio, dočekala ga je grupa simpatizera predvođena Danilom Vučićem, sinom predsjednika Srbije. „Dali su mi 30-ak hiljada dolara, ključeve od automobila i ključeve od stana od 45 kvadrata. To nije bilo iz budžeta. Tu su učestvovali sin predsednika Srbije Aleksandar Vučića, Zvezdini navijači…“.
Danilov tata se nije oglašavao oko inicijative Kapetana Dragana da se oslobodi Zvezdan Jovanović, ubica Đinđića, Ivana Stambolića i mnogih drugih „neprijatelja i izdajnika“. Uostalom, on se o tom „incidentu“ izjasnio onda kada je bilo najpotrebnije i kada se nije smjelo, prije dvadesetak godina. „Dva puta sam se u životu napio, kada je „Zvezda“ postala prvak Evrope u Bariju i drugi put, kada je ubijen Zoran Đinđić“, neustrašivo je priznao tadašnji drugi čovjek Srpske radikalne stranke.
Smio bih se zakleti da se tu negdje u Pionirskom parku ovih dana vrtio i Ljuban Ećim, eminentni narko-diler i utemeljitelj „Crvenih beretki“ u Bosni i Hercegovini za kojim je Tužiteljstvo BiH odavno raspisalo međunarodnu potjernicu zbog ratnih zločina. Kućni ljubimac Željka Ražnatovića Arkana, a kasnije i neutješne udovice Svetlane, nije kriivčno gonjen ni za krivična djela počinjena u Srbiji, pa kako očekivati da će ga izručiti u BiH. Ni njega ne da Vučić, kao što se protiv hapšenju Nenada Stevandića, Ećimovog najbližeg ratnog suputnika, koji je također stasao u bezbjedononosnom bazenu Državne bezbednosti Srbije.
Aleksandar Vučić je prije samo nekoliko nedjelja prijetio nestašnim studentima da će na njih pustiti 17 hiljada svojih lojalista, samoorganiziranih, ljutitih pretorijanaca koji će bez problema razbacati, ako treba u ugušiti krvi, njihov obijesni bunt. Lojalista nakon toga nema na vidiku, ni za lijeka ih nema, ali je predsjednik Srbije zakucao na vrata zaboravljenih zločinaca veterana triju ratova koje Srbija nije vodila. Psi rata iz Pionirskog parka koji su na slobodi isključivo zbog „nedostatka dokaza“ i danas su, kao što su bili prethodnih tri po decenije, politički dirigirani u aktivirani za „zlu ne trebalo“ nakon godina prividne hibernacije. Mobilizirao ih je njihov mlađi kolega, rezervni pripadnik Državne bezbednosti Srbije, kako je stajalo na Vučićevoj službenoj legitimaciji sa kojom se šepurio po sarajevskim predgrađima godinu dana prije nego što je uzeo kišobran i krenuo u juriš na Jevrejsko groblje.
Ko umije gledati, u trenutku kada je Vučić na balkanu okrenuo leđa studentima u parku i poveo mladog Trumpa na ručak mogao je vidjeti ono što već 23 godine predstavlja srbijanski državni i nacionalni tabu: jasno se u tom trenutku ukazala (politička) pozadina strijeljanja Zorana Đinđića.