Jedan od najvećih i najutjecajnih dnevnih listova na svijetu – New York Times – objavio je veliku priču o južnoj interkonekciji u BiH odnosno naporima Moskve da taj projekt blokira.
U članku koji je pisao Andrew Higgins obrađuje se uloga Dragana Čovića ali i Milorada Dodika.
Raport je preveo i priredio članak New York Timesa i prenosimo ga u cijelosti.
Već se bore da obuzdaju nerješive krize na Bliskom istoku i u Ukrajini, Sjedinjene Države također se bore s ćorsokakom na Balkanu oko plinovoda u Bosni, pitanje koje je opterećeno velikim geopolitičkim ulozima.
Projekt, koji podržavaju i Sjedinjene Američke Države i Evropska unija, ali blokiran etničkim sukobima koji dugo opterećuju Bosnu, ima za cilj prekinuti pritisak Moskve na opskrbu plinom krhke nacije razvučene između Istoka i Zapada.
Predloženi plinovod, koji bi dovodio prirodni plin iz susjedne Hrvatske, članice NATO-a i Evropske unije, bio bi dugačak samo 170 kilometara i koštao bi otprilike 110 miliona dolara, što je sitnica pored 15 milijardi dolara koliko je trebalo za izgradnju Sjevernog toka, plinskog konektora između Rusije i Njemačke.
Ali to bi ozbiljno smanjilo utjecaj Moskve u vrlo nestabilnoj regiji. Rusija je često koristila svoju kontrolu nad energijom kao oružje protiv Ukrajine u godinama koje su prethodile njezinoj invaziji u februaru 2022. i od tada ju je koristila za potkopavanje evropskog jedinstva nudeći slatke energetske ugovore zemljama poput Mađarske i Srbije.
Rusija nema teritorijalne pretenzije na Bosnu ili druge balkanske nacije, a njen glavni cilj je spriječiti ih da se integriraju sa Zapadom.
Zaustavljeni plinovod “mnogo je važniji od same Bosne i Hercegovine ili buduće infrastrukture u maloj balkanskoj zemlji”, rekla je Vesna Pusić, bivša ministrica vanjskih poslova Hrvatske koja je pomogla u usmjeravanju svoje zemlje u Evropsku uniju 2013.
“Ovdje se radi o zatvaranju puteva destabilizirajućem utjecaju Rusije u Evropi”, rekla je Pusić u intervjuu. “Velika avenija je naravno Ukrajina, a ova je mala. Ali ako se ne zatvori, rasti će” i zračiti nestabilnošću preko i izvan Balkana, dodala je.
Za razliku od drugih evropskih zemalja koje su diversificirale opskrbu energijom nakon ruske invazije na Ukrajinu, Bosna je ostala u potpunosti ovisna o Moskvi za prirodni plin.
O’Brien: “Bosna riskira da zaostane”
Bez alternativnih opskrba sa Zapada, James C. O’Brien, pomoćnik američkog državnog sekretara za evropska i euroazijska pitanja, rekao je u telefonskom intervjuu, “Bosna riskira da zaostane i postane ranjiva” na pritisak iz Moskve.
O’Brien posjetio je bosansku prijestonicu, Sarajevo, ovog mjeseca u sklopu američkih napora da pokrenu naftovod iz Hrvatske, trgnu političare iz njihovih domaćih svađa i otupe ruski utjecaj. “Ovo je ranjivost koja se mora zatvoriti”, rekao je O’Brien.
Glavni izvori energije u Bosni su hidroenergija i lokalni ugalj. Ali dok prirodni plin iz Rusije čini manje od 5 posto ukupne energetske mješavine zemlje, on pomaže u opskrbi velikom fabrikom aluminija i pogonom toplana koje griju Sarajevo zimi.
Krhka mješavina teritorija nastanjenih muslimanskim Bošnjacima, pravoslavnim Srbima i rimokatoličkim Hrvatima, od kojih je mali broj vjernika, Bosna i Hercegovina posrće iz krize u krizu od 1995. godine, kada je Daytonski mirovni sporazum okončao godine krvoprolića u bivša Jugoslavija.
Mirovni sporazum je zaustavio ratove koji su ubili oko 100.000 ljudi početkom 1990-ih, ali je opteretio Bosnu razrađenim i vrlo nefunkcionalnim političkim sistemom. Zemlja je podijeljena na dva uglavnom samoupravna “entiteta” – muslimansko-hrvatsku federaciju i pretežno srpsko područje koje se zove Republika Srpska.
Ovom klimavom, nepovezanom strukturom upravlja slaba središnja vlada s tri predsjednika, po jednim za svaku etničku skupinu, koji bi trebali dijeliti vlast, ali čiji politički lideri uspijevaju potpirivati podjele.
Republika Srpska, predvođena ratobornim srpskim nacionalistom Miloradom Dodikom, opetovano je prijetila odcjepljenjem, što je potez koji bi riskirao pokretanje nove runde krvoprolića. Dodik, redovni posjetitelj Rusije, posljednji put u srijedu, na sastancima s predsjednikom Vladimirom V. Putinom, gura zasebni projekt plinovoda koji bi povećao opskrbu plinom iz Rusije.
Njegov feud ima vlastitu plinsku kompaniju, Gas-Res, koju kontroliraju etnički Srbi, te rafineriju nafte u ruskom vlasništvu koja ovisi o ruskoj sirovoj nafti.
Vođa etničkih Hrvata u Bosni, Dragan Čović, kaže kako podržava predloženi zapadni plinovod, ali želi da se on stavi pod kontrolu kompanije koju će voditi etnički Hrvati umjesto postojećeg bosanskog operatera plinovoda, BH Gasa, sa sjedištem u Sarajevu a vode je Bošnjaci. Kompanija koju Čović želi osnovati imala bi sjedište u bosanskom gradu Mostaru, etnički mješovitom, ali dugo bastionu hrvatskog šovinizma.
Svađa je prošlog mjeseca potaknula neobično oštru intervenciju državnog sekretara Antonyja J. Blinkena. U pismima ministrima vanjskih poslova Bosne i Hrvatske, Blinken je osudio Čovića zbog opstruiranja “kritičnog projekta”. Njegovi zahtjevi za novom, etnički hrvatskom kompanijom, rekao je, “dvostruki su, ekonomski neodrživi i ugrožavaju cijeli projekt”.
“Tako očita korupcija i samodilovanje mogli bi ugroziti” nade Bosne da jednog dana uđe u Evropsku uniju, dodao je Blinken.
O’Brien, pomoćnik državnog sekretara, pozivajući se na diplomatsku povjerljivost, odbio je reći jesu li hrvatski i bosanski ministri vanjskih poslova odgovorili na kritike Blinkena. Oba ministra odbila su intervju.
Čović, koji je također odbio intervju, rekao je da samo želi zaštititi legitimne hrvatske interese, a ne blokirati put BiH u Evropsku uniju.
Nihada Glamoč, direktorica BH Gasa, priznala je da su većina rukovoditelja i zaposlenika u njenoj kompaniji Bošnjaci, ali je rekla da nema potrebe za novim operaterom plinovoda pod vodstvom Hrvata.
“Sve je to samo politika”, rekla je, ističući da je njen jedini interes bio osigurati “raznovrsnu i stabilnu opskrbu” energijom.
Muris Čičić, ekonomist i predsjednik Bosanske akademije nauka i umjetnosti u Sarajevu, opisao je prepirku oko plinovoda koji podupiru SAD i nastojanja Dodika da izgradi alternativu za dovod više ruskog plina kao “model nefunkcionalnosti Bosne.”
“Sve se u ovoj zemlji temelji na etničkoj diferencijaciji, pa čak i plin”, rekao je i dodao: “Naši političari su podijelili sve što se može podijeliti i svaki dio stavili pod svoju komandu. To je izvan svake ekonomske logike.”
Zavade nisu samo opstruirale zajedničko djelovanje u interesu cijele zemlje, rekao je Čičić, nego su stvorile i plodno tlo za Rusiju da progura svoje interese.
“Bosna je tačka razdvajanja između Istoka i Zapada – tačka gdje Rusija može lako izazvati nestabilnost preko ljudi poput Dodika,” rekao je Čičić.
Dodik, dodao je, možda je najotvoreniji u izražavanju želje za prekrajanjem granica Bosne i njenom držanju izvan Evropske unije, ali on nije jedini u promicanju uskih etničkih i često korumpiranih interesa uz rizik od raspirivanja napetosti i čak nasilni sukob.
“Nažalost, ovdje imamo puno Dodika”, rekao je.
Gazprom nije obična kompanija
Evropska unija prihvatila je Bosnu kao “zemlju kandidata” 2022. godine, u sklopu svojih napora da otupi ruski utjecaj na Balkanu nakon invazije na Ukrajinu. Ali formalni pregovori nisu započeli, a izvršna vlast evropskog bloka u novembru je dala sumornu procjenu perspektive Bosne, rekavši da zemlja nije postigla “nikakav napredak” u borbi protiv korupcije i da je zaostajala u “socio-ekonomskim reformama” koje zahtijeva Brisel.
Ideja o izgradnji plinovoda za dovod plina iz susjedne Hrvatske postoji već gotovo 15 godina, otkako je Rusija 2009. prekinula isporuke plina preko Ukrajine na Balkan i ostavila Sarajevo da danima drhti na temperaturama ispod ništice.
“Bili smo jako uplašeni zaustavljanjem dotoka 2009. i shvatili smo da imamo nultu energetsku sigurnost”, prisjetio se Almir Bećarević, koji je u to vrijeme vodio BH Gas.
Gazprom, ruski energetski behemot, rekao je, godinama se činio “samo normalnom kompanijom koja prodaje plin”, ali je “postajalo jasno da Gazprom igra političke igre”. Plin je, dodao je “prerastao u veliku geopolitičku stvar”.
Bećarević i drugi počeli su lobirati za plinovod iz Hrvatske kako bi se okončao ruski monopol, ali su malo napredovali, čak i nakon što je 2021. godine otvoren pogon na otoku u blizini hrvatske obale za isporuku ukapljenog prirodnog plina.
“Godinama nije bilo ničega osim bla, bla, bla”, rekao je Bećarević. “Ali rat u Ukrajini sve je promijenio. Sada se situacija promijenila 100 posto.”