Sud Predsjedništvu BiH poslao odbijenicu, u obrazloženju pisalo da se revizija ne može zaprimiti zbog toga što Softić ne može biti agent i da se daje mogućnost da se imenuje službena osoba koja će to predati ili da se članovi Predsjedništva očituju o tome. Suprotno ustaljenoj praksi, u pismu je pisalo da BiH ima 48 sati da imenuje neku drugu osobu koja će predati reviziju. Tri službena lica su mogla predati reviziju: ambasadorica u Haagu – u to vrijeme Mirsada Čolaković, ministar vanjskih poslova BiH – tada Igor Crnadak i predsjedavajući Parlamenta BiH, Safet Softić. Munira Subašić i Murat Tahirović su 2016. godine pitali Slovenku Dominiku Švarc je li Sakib Softić legitiman agent, ona je još tada rekla da nije i da ne može biti agent!
Nagrada počasnog građanina KS je bila iznenađenje i nisam je očekivala, o njoj sam saznala iz medija. Ne znam šta je bila namjera Trojke kada su mi dali nagradu. Ne znam koji su motivi, ali ova nagrada je postala vrsta mikrofona. Bit ću ista osoba i s nagradom i bez nagrade, ne osjećam to lično, sasvim mi je svejedno. Željko Komšić je rekao da sam i ja autor izvještaja u kojem se negira genocid. Zaprepašćena sam! Obrazloženja nisu zasnovana na činjenicama! Izvještaj je napisan 2002. godine, s mandatom od Vlade Nizozemske da se istraži uloga holandskog bataljona, koji je imao ulogu u Srebrenici.
To istraživanje se baziralo na tome da se pruži odgovor na to koja je bila uloga holandskog bataljona u Srebrenici. Od 6000 stranica mojih je 65! Pisala sam pregled literature koja se bavi objašnjavanjem uzroka i posljedica izbijanja rata u bivšoj Jugoslaviji. Trebala sam napraviti teoretski pregled kako se može gledati na raspad Jugoslavije, tu se nije govorilo o genocidu, to nije bila tema! Insistirala sam na tome da je rat u bivšoj Jugoslaviji politički konflikt, to sam objasnila u izvještaju. Taj izvještaj se koristio i u Haškom tribunalu u korist srpskih optuženika, da ga koriste u svrhu odbrane, kao pravnu pomoć. Izvještaj često koristim kao referencu, ali nisam pročitala svih 6000 stranica! Da se izvještaj ponovo piše, u njemu ništa isto ne bi pisalo!
Nisam dobila nikakav novac od Izetbegovića za reviziju presude protiv Srbije! Nice, Dixon i ja smo godinama njima slali pisma i davali savjete! Ta priča o novcu potiče iz jednog e-maila koji sam poslala Softiću, nakon susreta sa Izetbegovićem, koji me uputio da kontaktiram Softića. On je došao na sastanak s nama, pričali smo o detaljima, bili smo zabrinuti, jer je bila 2015. godina, a i dalje nije bilo nikakvih informacija o reviziji. Softić je rekao da mu damo prijedlog, da oni ne znaju kako će i da mu napišemo. Napisali smo e-mail šta sve treba napraviti i koliko bi to što se treba uraditi koštalo – oko milion eura! Ali to nije bio novac za nas, za takav proces bi se morao oformiti međunarodni tim! Svako ko je branio nekoga u Haagu zna koje su to cifre!
Pravnici koji se bave međunarodnim javnim pravom traže 500-700 funti po satu! U slučaju Milošević našla sam se spletom okolnosti. Taj je slučaj otvorio državne arhive u Srbiji – MUP-u Srbije, DB-u…
To je bilo vrijeme Zorana Đinđića. Sva energija je bila usmjerena ka tom slučaju. Poslije smrti Đinđića pojavile su se kočnice. Mnogo dokumenata je zamračeno, zato što su mogli povezati odgovornost Srbije sa Srebrenicom, agresijom na BiH!
Kada je Milošević umro, nije bilo šanse da to više dokažemo! Miloševića nema, ali postoji hrpa dokumentacije koja se može upotrijebiti! Za reviziju presude protiv Srbije su zatraženi zamračeni dokumenti, ali Sud je to odbio, jer je bilo prekasno!
Niko ne može znati da li bi BiH dobila reviziju presude protiv Srbije 2017. godine. Ta revizija, podnesak je do dan danas nepoznat javnosti, njegov sadržaj znaju samo autori i pravni tim. Pitanje je zašto nikad niko to nije vidio. Revizija se zaprima na formalnoj bazi, treba je predati agent jedne države.
Softić je došao u Haag šest dana nakon najave u Vijećnici da preda podnesak, ali nije bio legitimni agent. Sud je već pripremio odbijenicu, poslao je tri debele koverte u ambasadu, za sva tri člana Predsjedništva. U obrazloženju je pisalo da se revizija ne može zaprimiti zbog toga što Softić ne može biti agent i da se daje mogućnost da se imenuje službena osoba koja će to predati ili da se članovi Predsjedništva očituju o tome.
Suprotno ustaljenoj praksi, u pismu je pisalo da BiH ima 48 sati da imenuje neku drugu osobu koja će predati reviziju. Tri službena lica mogu predati reviziju: ambasadorica u Haagu – u to vrijeme Mirsada Čolaković, ministar vanjskih poslova BiH – tada Igor Crnadak i predsjedavajući Parlamenta BiH, Safet Softić. Najbolje bi bilo da je to predala ambasadorica. I da je prije Softića ambasadorica pokušala predati reviziju, Sud bi zaprimio te dokumente! Ambasadorica je postala predmet afere i hitno se vratila u Sarajevo zbog toga, a tada su sva tri člana Predsjedništva svoj odgovor poslala Sudu.
U Izetbegovićevom odgovoru stoji da ostaje pri svojoj odluci da je Sakib Softić agent. Izetbegović je tokom predstave u Vijećnici na pitanje novinara da li je Softić legitiman agent, rekao da jeste. Munira Subašić i Murat Tahirović su 2016. godine pitali Slovenkinju Dominiku Švarc, je li Sakib Softić legitiman agent, ona je još tada rekla da nije i da ne može biti agent!
Izetbegović nije smio slagati narod! Srpska strana profitira od toga što revizija presude nije zaživjela! Projekat Velike Srbije nije završen! Hrvatska se također nalazi u međunarodnim presudama! Brammertz je otkrio da u Haagu nisu ni pokušavali povezati Srbiju sa izvršenjem genocida u BiH.
Sakib Softić nije bio legitiman agent i bez obzira na pisma i upite, ostao bi nelegitiman. Revizija presude protiv Srbije, ako i kada se izmjeni konstelacija političkih snaga u BiH, bi se mogla obnoviti, ukoliko bi bilo zatraženo. To bi bio presedan i treba pokušati!