„Kako smo izgubili moral?“ – jedno je od poglavlja najnovije knjige turskog novinara i angažiranog muslimanskog intelektualca Mustafe Akyola koja hrabro pokušava prodrijeti u srž današnje krize islamskih vrijednosti i njihove bizarne zloupotrebe, posebno u politici. Knjiga je naslovljena ambiciozno Ponovno otvaranje muslimanskih umova, a u podnaslovu autor kao da sugerira put za rješavanje gorućeg problema muslimanskog mišljenja današnjice: povratak razumu, slobodi i toleranciji. Knjiga je početkom aprila izašla u Sjedinjenim Državama, a uskoro će se pojaviti i na bosanskom jeziku.
Spomenuto poglavlje autor otpočinje citatom iz Evanđelja u kome Isus, ili Isa Pejgamber, kako ga zovu muslimani, prijeti pismoznancima, odnosno učiteljima zakona, ili prostije, današnjim intelektualcima: „Teško vama pismoznanci… Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe!“ (Matej, 23:25) Čemu ova prijetnja, neka ostane za kraj. Autor Akyol tretira fenomen koji je u posljednjih dvije decenije zadesio njegovu zemlju Tursku, a koji sve više vidimo u našoj zemlji Bosni i Hercegovini. Riječ je o „nemoralnoj pobožnosti“ ili na turskom „ahlaksız dindarlık“ na koju upozoravaju suvremeni turski teolozi. Ukratko, ova pojava je zapravo usud koji prati suvremeni islam u pokušaju svog društvenog ostvarenja, stvaranju jednog, odgovornog, pravednog i poštenog društva, a koja je na površinu izbacila gotovo sve sušte suprotnosti od onoga čemu islam naučava. Odnosno, taj usud koji nam je pokazao sve njegove nemoralne zloupotrebe od strane ljudi koji su pomiješali lični i opći interes.
U našoj javnosti se ta nemoralna pobožnost manifestirala mnogo puta, ali krajnje bizarne su situacije kada se u prljavoj političkoj svakodnevici afera i suđenja dođe do svetih riječi, zakletvi, vjerskih osjećaja i pozdrava. Posljednjih dana bosanskoj javnosti je zaparala uši informacija koju su mediji objavili sa suđenja oko respiratora. Tužilaštvo je prezentiralo prvu telefonsku komunikaciju između optuženih premijera Fadila Novalića i vlasnika kompanije „Srebrena malina“ Fikreta Hodžića: “Selam gospodine Novaliću. Fikret Hodžić je. Asim mi je rekao da vam se javim u vezi s respiratorima, pa kad budete imali minutu”. Ovdje su imena Fikret, Fadil i Asim, minorna i nebitna naspram bogohuljenja Božijeg imena i pozdrava – Selam!
Selam, kao riječ je sinonim islama
Samo ćemo se ovdje kratko zadržati: „Selam“ kao riječ je zapravo sinonim islama. Božije lijepo ime je „Selam.“ Kur’an u stotinama svojih redaka spominje ovu važnu svetu riječ. Suština učenja islama je riječ mira „Selam“, a njena vrijednost je tolika da „Selam“ nije samo pozdrav na Ovom, već i na Budućem, Vječnom svijetu. Kada se pokušaju dokučiti dimenzije ove zloupotrebe, onda zparavo postaje jasnije zašto su se neki totalitarni režimi potpuno okretali protiv religije u javnosti. Ovdje smo samo naveli jednu vjersku riječ, pozdrav, a koliko je tek vjerskih koncepata, simbola i manifestacija čiju čistotu prlja korumpirana dnevna politika?
„Koji je tačno problem ovdje? Za neke, problem je bio uobičajena korupcija koja dolazi sa vlašću. To je također bio vjekovni problem licemjerja. Vjerski konzervativci, prema ovom stajalištu, jednostavno nisu uspjeli ispuniti svoje najviše ideale – što je problem koji se može vidjeti u svakoj tradiciji, u svakom društvu. Za one koji su mogli čitati između redova, dočim, problem je uključivao nešto drugačije, nešto dublje. Jer za sve nemoralne stvari koje su činili, konzervativci su pronalazili vjerska opravdanja.
Poslanik Muhammed je navodno kazao: „Rat je varka,“ a budući da su oni u političkom ratu – sa sekularistima, suparničkim skupinama, „imperijalistima,“ ili „cionistima“ – mogli su se služiti svim vrstama prevara, laži i kleveta. Jedan ajet u Kur’anu kaže: „Srodnici su preči jedni drugima,“ pa je popunjavanje birokracije vlastitim rođacima sasvim uredu. Ili, premda je šerijat osudio riba ili kamatu, nema jasnih pravila o javnim nadmetanjima ili tenderima, koje su vjerski konzervativci na vlasti više puta naštimavali – nevjerovatnih 186 puta u razdoblju od šesnaest godina – radi neposredne koristi svojih prijatelja. Drugim riječima, problem nije bio u tome što vjerski konzervativci nisu bili dovoljno pobožni. Problem je bio u tome što ih njihova pobožnost nije učinila moralnim ljudima,“ izvanredno primjećuje autor Akyol u svojoj novoj knjizi.
Ovaj autor nije jedini koji u okvirima islama upozorava na savremeni problem u muslimanskim društvima o „izvanjskoj religioznost bez moralne svijesti.“ O religioznosti koja je lišena etike u muslimanskim društvima u kojima su „džamije pune, ali je korupcija jako raširena.“ upozoravaju danas rijetki savjesni muslimanski umovi, ali oni nakon ovakvih poziva obično bivaju proskribirani, zabranjivani, protjerivani ili na različite načine šikanirani. Hrabri muslimanski glasovi koji upozoravaju na ove pojave detektiraju probleme u dubljim teološkim problemima u koje su muslimani zapali zbog slijepog slijeđenja tradicije koja izjednačava etičke vrijednosti sa božanskim zapovjedima, koja poistovjećuje moral sa vjerskim zakonom.
Pandemija prilika da se testira sposobnost političara
Ova pandemija je bila prilika da se testira koliko su naši političari odgovorni i sposobni. Tu odgovornost je najbolje je pokazala upravo nabavke preskupih i krajnje upitnih respiratora, dok se sposobnost još uvijek manifestira u totalnom krahu nabavke vakcina. Ipak, odgovornost nije samo na političarima i zato ćemo se vratiti na onu prijetnju Isusa iliti Isa Pejgambera, prijetnju koju je uputio pismoznancima, dakle, intelektualcima! Šta je sa glasovima naših intelektualaca čija gostovanja pratimo u ovo blagoslovljeno ramazansko vrijeme na brojnim televizijskim kanalima i emisijama?
Dok nam pričaju o vjerskim temama i vrijednostima i čiste čašu i zdjelu izvana, možda je vrijeme da ukažu i na korupciju i zloupotrebu vjere koje iznutra nagaraju naše društvo grabežljivošću i pohlepom, da upitaju i sebe i nas: Kako smo izgubili moral?
Piše: Mirnes Kovač/AJB