Fudbalska ”A” reprezentacija Bosne i Hercegovine na potencijalnom putu ka EURO 2020 odigrala je, ako ne najgori, jedan od dva najlošija kvalifikaciona ciklusa od 1996. godine, od kada je u sistemu FIFA i UEFA takmičenja.
Popularno zvani ”zmajevi” podbacili su na svim poljima, uz pokoji bljesak, poput dobro odigrane utakmice sa Finskom u Zenici (4:1). Međutim, ispostavilo se, to je bilo malo za jedno od prva dva mjesta u grupi ”J”.
Naprotiv, izabranici selektora Roberta Prosinčekog završili su na četvrtom mjestu sa svega 13 osvojenih bodova, na opšte nezadovoljstvo navijača BiH, ali i razočaranje evropske fudbalske javnosti, analizira Anadolu Agency (AA).
Grijači klupa diljem svijeta
U deset utakmica BiH je ostvarila svega četiri trijumfa, remi, te pet puta poražena, uz gol razliku 20:17, pozitivnu zahvaljujući solidnim duelima sa totalnim autsajderom Lihtenštajnom (5:0, 3:0).
Međutim, prva pomisao na protekli kvalifikacioni ciklus BiH su (većinom) očajne igre, indolentnost igrača i taktički promašaji Prosinečkog u mečevima sa osrednjom Finskom u Tampereu (0:2) i lošom Armenijom, gdje su ”zmajevima”, takođe, potkresana krila (2:4).
Kada je za sve bilo kasno, moćna Italija je Zenicu pregazila kao plitak potok (0:3), te je ranije i u Torinu pobijedila BiH (2:1), ali uz daleko bolje izdanje superklasa Edina Džeke, Miralema Pjanića i ostatka njihovog prosječnog i ispodprosječnog društva, u kojem mnogi griju klupu u klubovima diljem svijeta. Da nije bilo raspoloženog golmana Ibrahima Šehića, koji je sakupio 37 direktnih odbrana u devet susreta, blamaža bi bila daleko rigidnija.
To se posebno odnosi na poraz u Atini od Grčke (1:2), gdje se vidjela nemoć, neznanje, bezidejnost… Fijasko, koji je malo ko očekivao u grupi, vjerovatno, za BiH nikada povoljnijoj.
Protiv protivnika u kvalifikacijama za EURO 2020 igrači BiH šutirali su 176 puta ka golu, 63 puta u okvir i isto toliko pored, dok im je 50 šuteva završilo u bloku rivala. Izveli su i 65 kornera, uputili 256 dugih lopti, od koji je 133 bilo uspješno dodavanje. Statistički, ”preskakanje igre” bilo je na 52 posto uspješnosti. Generalno, pas igra vrijedila je 87 posto uspješnih dodavanja. Tačnije među 5.262 dodavanja lopta u nogama igrača BiH završila je u 4.604 navrata za 10 utakmica, od kojih su, ne treba zaboraviti dvije bile protiv jedne od najslabijih reprezentacija planete, Lihtenštajna.
Prosinečki je insistirao na igri sa što većim posjedom lopte. Da je uspjelo, nije?! Ukupno (logično opet računajući Lihtenštajn, pa i Armeniju i Finsku ekipe daleko tehnički inferiornije) reprezentativci BiH u prosjeku po utakmici loptu u posjedu imali su 54 posto.
Poseban problem bila je igra u odbrani. Prosinečki je dugo tražio idealan sastav igrača u zadnjoj liniji. Nije ga našao. Ironično, nerijetko u minulim kvalifikacijama i komentari u samo svlačionici BiH bili su ”ne možemo dati, koliko možemo primiti”. Fudbaleri BiH u 10 utakmica oduzeli su 337 lopti, 44 puta klizećim startom.
Napravili su 118 prekršaja, pretrpjeli 101.
Dobili su 17 žutih kartona, uz crveni Pjanića u utakmici sa Grčkom u Zenici (2:2), gdje su članovi nacionalnog tima BiH prosuli vodstvo 2:0. Dakle, domaće pobjede nad Armenijom (2:1) i Finskom (4:1), te kući i na strani protiv Lihtenštajna (5:0, 3:0), uz spomenuti jalovi bod, premalo su za učešće na završnom turniru najbolje 24 reprezentacije Starog kontinenta.
Izblijedjela ”zvijezda” iz Londona
Osim golmana Šehića i Amera Gojaka, koji je zasluženo zavrijedio povjerenje selektora Prosinečkog i koji je s četiri gola bio prvi strijelac ekipe, borio se u svakom duelu, tj. odigrao u svakom susretu dobro, ostalih 32 igrača koja su nastupila (od 39 pozivanih) nisu zaslužila pohvale u kvalifikacijama za EURO 2020. Čast izuzetku, golmanu Kenanu Piriću koji je branio prije dva dana u Vaduzu, kada nije pošteno ni dohvatio loptu protiv slabašnog Lihtenštajna (0:3). Tako i nije imao priliku pokazati da li je istinski reprezentativni kalibar. Izuzetak bi mogao biti i rezervni napadač Armin Hodžić, koji je igrao tri puta i isto toliko dao golova, od čega dva u Vaduzu, što nije mjerilo za ozbiljne domete.
Kada BiH igra bez Džeke ili Pjanića daleko je slabija, pokazalo se nedvosmisleno u proteklom kvalifikacionom ciklusu. Htjeli to priznati ili ne iz stručnog štaba, to se ne može reći kada u sastavu nema treće izblijedjele ”zvijezde” BiH Seada Kolašinca, fudbalera londonskog Arsenala, koji je u dresu reprezentacije posljednji put dobro odigrao još prije nekoliko godina.
Nedosljednost, olako otpisani, loša procjena
Prosinečki je bio nedosljedan u velikom broju odluka. Jedan od najboljih primjera je višemjesečno nepozivanje Izeta Hajrovića kada je bio u top formi. Popustio je pod pritiskom navijača, ali i čelnika N/FS BiH i pozvao jednog od omiljenih igrača navijačima, ali kada je ovaj izgubio mjesto u startnoj postavi zagrebačkog Dinama. Nelogično.
Previše je trenirao strogoću na Asmiru Begoviću, koji je u početku njegovog mandata birao utakmice, pa ga je opravdano odstranio iz reprezentacije. Pričao je veliki ”Žuti” da će ga vratiti kada nađe klub gdje će braniti. Begović je to učinio odlaskom u azerbejdžanski Qarabag, ali je i dalje imao ”dva žuta” od Prosinečkog. Olako se odrekao Vedada Ibiševića i Senada Lulića, veterana koji su se upornom kampanjom možda i mogli uvjeriti da nastave reprezentativne karijere. U sve oskudnijem igračkom kadru itekako bi dobro došli.
Na koncu, najveću nedosljednost pokazao je kada je dva puta u dva dana istakao da je podnio ostavku nakon debakla u Jerevanu, pa se poslije sastanka sa čelnicima Saveza predomislio, uz dijametralno suprotnu priču koju je pričao nakon sramote u Armeniji.
Nije ozbiljnije odstupio ni od formacije u kojoj BiH posljednje dvije godine igra (4-3-2-1), koju je nametnuo. Međutim, ispostavilo se da prije svega u trkački zahtjevnoj formaciji, većinu taktičkih zamisli nije proveo u djelo. Odgovor bi mogao biti jednostavan. Tvrdoglavo se držao svoje omiljene fudbalske filozofije i pogriješio u procjeni. Očito, nema profil igrača koji bi mogli odgovoriti na njegove zahtjeve u takvom sistemu igre.
Odbrojani dani i 9,5 miliona eura
Selektor koji možda broji i posljednje dan na klupi BiH imao je i dobrih stvari. Prije svega, to je osvojeno prvo mjesto u Diviziji ”B” UEFA Lige nacija, na osnovu kojeg ”zmajevi” imaju popravni u martu da kroz baraž utakmice pokušaju izboriti plasman na EURO 2020. Pored toga, naredne godine nastupit će i u elitnoj Diviziji ”A” UEFA Lige nacija, kada će u BiH gostovati najbolje reprezentacije Evrope. Najveći je to uspjeh BiH poslije nastupa na Svjetskom prvenstvu u Brazil 2014. godine.
Kao selektor uspio se oduprijeti nasrtajima menadžera i mešetara. U posljednje dvije godine nema ih blizu državnog fudbalskog tima BiH. Barem, ne u onoj mjeri koliko su bili prisutni svih ranijih godina.
Bio mu je nužno neophodan u odbrani, ali je iz reprezentacije BiH odstranio problematičnog i kontraverznog Ognjena Vranješa, kada je ovaj prelio ionako prepunu čašu tetoviranjem ratnog zločinca, četničkog vojvode Momčila Đujića. Pokazao je tada da nema nedodirljivih i da su reprezentacija i država BiH iznad svih, da se red i poredak u svlačionici moraju znati.
Prosinečki i dalje misli da u poretku evropskih reprezentacija ima mjesta za BiH na narednom kontinentalnom šampionatu. Tako barem i dalje govori u javnom prostoru.
Poslije loših kvalifikacija javnost u BiH čeka još jedan odgovor. Da li će ”zmajevi” sa Prosinečkim ili drugim (v.d.) selektorom na poprani ispit kako bi u martu pokušali izboriti plasman na drugo veliko takmičenje u historiji.
Ulog je veliki. Zaradili bi 9,5 miliona eura uz nemjerljiv sportski uspjeh i vraćanje osmijeha na lica miliona navijača BiH širom svijeta.