08.10.2024.
HomeNovostiMože li ‘tetka iz Njemačke’ spasiti bh. ekonomiju?

Može li ‘tetka iz Njemačke’ spasiti bh. ekonomiju?

Doznake inozemnih radnika iznose 2,5 milijardi eura, a strana direktna ulaganja šest puta manje, 400 miliona eura godišnje.

Dvije stvari su potrebne za postizanje uspjeha, kaže stara arapska poslovica. Prva je sreća, koja nam poklanja različite životne prilike, a druga je pamet, koja omogućava iskorištavanje poklonjenih prilika. Nema sumnje kako bosanskohercegovačka dijaspora predstavlja našu najbolju razvojnu priliku, čiji potencijal još uvijek nismo uspjeli iskoristiti. Bosna i Hercegovina pripada malobrojnim zemljama svijeta čija iseljenička populacija, popularno nazvana dijaspora, premašuje broj ljudi koji, uprkos svim nedaćama, nastavljaju život ovdje. Iako postoje primjeri brojnih uspješno organiziranih udruženja američke dijaspore, zatim francuske, kanadske, potom australske dijaspore, njemačke dijaspore i brojnih drugih, nema sumnje kako njihov potpuni potencijal nije dovoljno iskorišten.

Moderna povijest bilježi nekoliko talasa iseljavanja izazvanih različitim događajima, koji najčešće pogađaju mlade školovane ljude i kvalificiranu radnu snagu. Tokom 60-ih, 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća većina lokalnog stanovništa napušta domovinu, bilo zbog traganja za boljim uslovima života izvan domovine, odnosno zbog neslaganja sa socijalističkim režimom koji tada vlada. Usljed migracijskih talasa, tadašnja zemlja gubi školovane mlade ljude i kvalitetnu radnu snagu. Tadašnji radnici, popularno zvani “gastarbajteri” (njemački: gastarbeiter), domovinu posjećuju samo tokom godišnjih odmora, svadbe najbližih rođaka ili zbog smrti užeg člana porodice.

Prvobitno odlazi neobrazovan kadar, motiviran isključivo ekonomskim razlozima, tražeći bolje životne uslove, a nakon toga odlazi visokoobrazovan kadar, motiviran političkim pristiscima, koji izrazitije slobodoumni ljudi nisu mogli trpjeti. Međutim, najveći talas iseljavanja bosanskohercegovačkog stanovništva nastupa tokom minulog rata, kada većina ljudi napušta svoje domove silom tadašnjih prilika. Tokom ratnih dešavanja, tada raseljeno bosanskohercegovačko stanovništvo igra presudnu humanitarnu ulogu. Novčana pomoć, zatim pomoć u znanju, ljudstvu, oružju, davanju podrške humanitarnim projektima… predstavljaju samo djelić pomoći, čije učinke nije moguće zanemariti.

Uspješna integracija u novo društvo

Pripadnici bosanskohercegovačke dijaspore nisu imali problem prilikom asimilacije unutar drugačijih kulturoloških okruženja, pokazujući svojim primjerom kakva treba biti uspješna integracija izbjeglica. Većina istovremeno zadržava određeni stepen autonomije, podržavajući razne organizacije koje promoviraju kulturne vrijednosti svoje zemlje. Prema podacima koje prikuplja Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, trenutno izvan domovine živi najmanje dva miliona ljudi koji imaju bosanskohercegovačko porijeklo. Njih skoro 1,7 miliona su rođeni u Bosni i Hercegovini, kako tvrdi popis iz 2013. godine. Među razloge napuštanja matične zemlje možemo ubrojiti spajanje porodica, odnosno migracije supružnika, koji integriraju porodicu nakon nekoliko desetljeća razdvojenosti. Ovo predstavlja najbrojniju pojedinačnu kategoriju imigriranja prema drugim razvijenijim zemljama. Ukoliko pogledamo podatke koje objavljuju Ujedinjeni narodi, oko 1,65 miliona naših ljudi živi u Evropi. Ova brojka čini skoro 90 posto ukupne dijaspore (najviše u Njemačkoj, Sloveniji i Austriji), dok preostalih 10 posto živi izvan Evrope (najviše u SAD-u, Kanadi i Australiji).

Međutim, veliki problem predstavlja nastavak emigriranja isključivo zbog nezadovoljstva uslovima života koje pruža naša zemlja. Prema rezultatima koje bilježi posljednja sačinjea studija Westminster Foundation for Democracy, više od polovice ispitanika želi napustiti Bosnu i Hercegovinu. Poželjnim destinacijama smatraju one zemlje koje nude veće životno blagostanje. Nadalje, svaki drugi ispitanik poželjnom destinacijom smatra Njemačku, gdje živi skoro 54 posto bosanskohercegovačkih migranata. Ukoliko uporedimo prosječnu bosanskohercegovačku neto plaću, koja iznosi 449 eura, i njemačku, koja iznosi 2.500 eura, onda pomenuti razlozi imaju opravdanje. Nadalje, ispitanici poželjnom destinacijom smatraju Sloveniju, u kojoj živi blizu 26 posto bosanskohercegovačkih državljana, zatim Austriju, gdje živi blizu 10 posto, Švicarsku, skoro 1,5 posto, Švedsku i SAD, blizu 2,0 posto, Italiju, 1,0 posto… Prosječna neto plaća austrijskog radnika iznosi 1.000 eura, norveškog 3.700 eura, švicarskog 4.500 eura, što pokazuje motiviranost isključivo ekonomskim razlozima prilikom izbora poželjne životne destinacije. Nema sumnje kako odlazak mladog obrazovnog kadra dugoročno slabi razvojnu sposobnost zemlje, ugrožavajući time mogućnost kreiranja novih radnih mjesta.

Pomenuta studija navodi kako trošak obrazovanja kroz devet godina osnovne škole, četiri godine srednje škole i prosječno pet godina studiranja na fakultetu košta skoro 30.000 eura. Ukoliko uzmemo podatak koji pokazuje kako godišnje emigrira 18.200 ljudi, onda ispada kako njihovo obrazovanje ovu zemlju košta između 320 i 400 miliona eura. Mnogi Bosanci i Hercegovci koji žive vani imaju respektabilne poslovne karijere, koje prati značajno osobno bogatstvo, koje žele investirati. “Odluku donosim srcem, a nikako digitronom”, kaže jedan uspješan njemački poduzetnik bh. porijekla. Iako takvih primjera ima mnogo, njihova spremnost često zastaje pred preglozmanom birokratijom, koja pruža otpor njihovim ambicioznim planovima. Nema sumnje kako bosanskohercegovačku dijasporu prezentiraju uspješni poslovni ljudi, čije rezultate čak prepoznaje magazin Forbes, ali njihov puni ekonomski potencijal nije dovoljno iskorišten.

Novčane doznake osam posto BDP-a

Prema rezultatima studije, novčane doznake bh. dijaspore čine oko osam posto bruto društvenog proizvoda Bosne i Hercegovine. Moralno dvojbeni postupci vlasti tada značajno umanjuju interes poslovnih ljudi bh. porijekla, koji imaju osjećaj iskorištenosti zarad nekih sasvim drugih ciljeva. Zbog narušenog povjerenja, danas među njima vlada pasivnost, koja značajno umanjuje mogućnost potpunog iskorištovanja potencijala koji dijaspora nudi. Potencijal koji ima dijaspora potrebno je ponovo otkriti obnavljanjem mreže ekonomske diplomacije, koja treba ponuditi konkretne projekte na obostrano zadovoljstvo. Rezultat mora biti poticaj bh. iseljenicima, koji predstavljaju rudnik značajnog ekonomskog potencijala, koji može polučiti goleme ekonomske učinke. Današnja ekonomska slika ovog odnosa mjeri se deviznim doznakama dijasporaca, čiji iznos premašuje strana direktna ulaganja.

Doznake inozemnih radnika iznose skoro 2,5 milijardi eura, a strana direktna ulaganja oko 400 miliona eura godišnje. Nije teško zaključiti kako iznos doznaka premašuje šest puta direktna strana ulaganja. Iako nema preciznih podataka koliko novca dolazi neformalnim kanalima, možemo zaključiti kako svako dvadeseto domaćinstvo prima inozemne doznake, koje čine trećinu ukupnog kućnog budžeta. Većinom tim sredstvima domaćinstva kupuju osnovne životne potrepštine. Ovi podaci Bosnu i Hercegovinu plasiraju među sami vrh ljestvice zemalja koje imaju slične transfere emigranata. Međutim, ukoliko tome pridodamo ostale prihode koje ubiremo putem socijalnih primanja (primanje inozmene penzije, naprimjer), ili privremenih prihoda radnika koji stalno žive ovdje (rad putem interneta, naprimjer), onda možemo zaključiti kako njihov doprinos bruto društvenom proizvodu premašuje 14 posto.

Pojavom negativnih efekata uzrokovanih pandemijom virusa korona možemo očekivati značajan pad ovih prihoda, što nameće potrebu promptnog iznalaženja alternativnog načina obnavljanja ovih pokidanih veza. Bh. iseljenici predstavljaju uspavan potencijal, koji treba biti okosnica ekonomskog razvoja zemlje tokom postpandemijskog perioda. Dijaspora nije personifikacija čuvene “tetke iz Njemačke”, koja već postaje dio slavenske mitologije, nego predstavlja investitore koje možemo lakše privući nego bilo koje druge, turiste koji pokazuju mnogo veći interes nego bilo koji drugi, partnere koji nude mnogo veće povjerenje nego bilo koji drugi, odnosno svi oni koji aktivno žele doprinijeti ekonomskom oporavku zemlje. Ovaj put proaktivnost bh. vlasti polaže ispit zrelosti. Hoće li uloga dijaspore biti blaga, marginalna, nezamjetna ili utjecajna, presudna, jaka, odnosno hoće li naša pamet iskoristiti poklonjenju priliku, isključivo zavisi od nas.

Al Jazeera

Reklamni prostor

Ovdje može biti vaša reklama. animacija / logo / tekst

Posljednje vijesti