Bosna i Hercegovina kao država u kojoj je moguće i ono što u većini drugih nije. Pa tako smo i dalje bez odluke Vijeća ministara BiH o smjeni ili razrješenju Zorana Galića, zamjenika direktora SIPA-e. Pozicija sigurna, on u bjekstvu, a pravosuđe sa mrljom više.
Zoran Galić, zamjenik direktora SIPA-e, osumnjičen za organizovani kriminal i zloupotrebu položaja, na funkciji, a bez plate i – smjene. A svi, barem tako tvrde, u sistemu uradili svoj dio posla. Navode to iz Suda BiH.
Sud je prihvatio prijedlog Tužilaštva BiH i 8.8.2024. donio naredbu za raspisivanje centralne i međunarodne potjernice prema osumnjičenom Zoranu Galiću.
Bjegunci, kriminalci, korupcija, zloupotreba položaja. U svakoj državi anomalija koja se javlja i rješava u pravosudnim institucijama. No, šta kada su upravo pomenute anomalije duboko ukorijenjene u pravosudni sistem i preživljavaju zahvaljujući politikanstvu? Tada dobijemo državu Bosnu i Hercegovinu – defektan sistem, prebacivanje krivice s jednih na druge, a izostanak sankcija.
„Ne može netko počiniti najteža krivična djela u ovoj zemlji, otići u neku drugu zemlju i tamo steći status i iz toga izvlačiti sve beneficije“, naglašava pravni stručnjak Josip Muselimović.
„Mi smo imali više puta situacije u kojima je proces raspisivanja potjernica za različite osobe trajao jako dugo vremena. To ukazuje na različite stvari, rijetko kad čak ukazuje na korupciju, mnogo češće od toga ukazuje na jedan jako fragmentiran sistem, jedan spor sistem, na jedan sistem koji upravo ne vodi računa koji su to krucijalni predmeti gdje je potrebno djelovati ishitreno, brzo, jako efikasno i jako transparentno“, kazao je Denis Džidić, izvršni direktor BIRN BiH.
Jedan od primjera gdje je također bilo potrebno hitno djelovanje, navodi Džidić, je i prilikom hapšenja sada već suspendovanog predsjednika državnog suda Ranka Debevca, osumnjičenog za, između ostalog, zloupotrebu položaja ili ovlaštenja, te krivotvorenje službene isprave.
„Ukoliko hapsite čovjeka koji rukovodi najvišim sudom u zemlji onda se vodi računa o postupku nakon njegovog hapšenja – saslušanje je odmah i da se odmah da informacija javnosti o čemu se radi i kako se radi, tih 24h se ne dozvoli da se urušava povjerenje u sistem“, dodaje Džidić.
Najveći pravosudni skandal u prošloj godini nije jedini slučaj koji bh. pravosuđe zavija u crno. Najnoviji primjer apsurdnosti bh. pravosuđa je i nepojavljivanje Lejle Fazlagić Pašić, bivše sutkinje Općinskog suda u Sarajevu nakon što je gotovo deceniju bila nedostupna. Nakon sporazuma sa Sudom i ukidanja potjernice – prokockana šansa za ispunjenje pravde. Pa pitanje – kako da građani u BiH imaju povjerenja u pravosuđe i ko je odgovoran za ovakvo stanje?
„Odgovoran je cjelokupan sustav, društveni sustav. Ne može se na jednom odgovornom mjestu naći osoba koja ni u jednom pogledu nije dorasla tome, toj funkciji“, dodao je Muselimović.
„Mnogo se očekivalo u javnosti od izmjena zakona kojim bi konačno usvojen bio taj model gdje bi se trebalo provjeravati da li sudije i tužioci imaju određenu zaradu ili imovinu koju ne mogu opravdati i onda smo sada u situaciji nakon godinu dana da je to samo još jedan u nizu zakona koje BiH ima, ali ima ga samo na papiru. Građani ove zemlje apsolutno nemaju povjerenja u pravosuđe“, smatra Džidić.