Mladi, siromašni i mrtvi: Većina stradalih ruskih vojnika su mladi, iz siromaših porodica i etničkih manjinskih zajednica

0

Većina ruskih vojnika poginulih u napadu Rusije na Ukrajinu vrlo su mladi, dolaze iz siromašnih porodica i mnogi su pripadnici etničkih manjinskih zajednica, piše France24.

Velika je pažnja posvećena broju ubijenih ruskih generala i visokih oficira od početka invazije koju je pokrenuo predsjednik Vladimir Putin 24. februara, a koja se pokazala mnogo skupljom nego što je Kremlj želio.

No, s obzirom na to da promatrači vjeruju da bi smrtnost sada mogla premašiti 15.000 sovjetskih vojnika ubijenih tokom okupacije Afganistana 1979.-1989., gubici među ruskim običnim vojnicima bili su razorni.

Moskva je bila nevjerojatno tiha u pogledu broja vojnika koji su poginuli, dajući broj od 498 poginulih vojnika 2. marta i ažurirajući ovaj broj na 1351 25. marta, bez više informacija od tada.

Ukrajina procjenjuje broj ruskih vojnika na 27.000 i dok većina zapadnih izvora smatra ovo nerealnim, oni također daju brojke višestruko veće od ruskih procjena.

“Rusija je sada vjerojatno pretrpjela gubitke od jedne trećine kopnenih borbenih snaga koje je počinila u februaru”, saopćilo je u nedjelju britansko ministarstvo odbrane, ukazujući da je oko 50.000 ruskih vojnika ubijeno ili ranjeno.

Internetska stranica na ruskom jeziku Mediazona objavila je da je samo iz otvorenih izvora uspjela potvrditi smrt 2.099 ruskih vojnika do 6. maja.

U njemu se navodi da je najveći udio ubijenih gdje je spomenuta dob bio među osobama od 21 do 23 godine, a 74 nisu navršile ni 20 godina.

Regionalna analiza pokazala je da je većina dolazi s juga Rusije, uključujući pretežno muslimansku regiju Sjevernog Kavkaza, kao i centralni Sibir.

Zabilježeno je samo nekoliko smrtnih slučajeva vojnika iz Moskve i drugog po veličini grada, Sankt Peterburga, koji su znatno imućniji od ostatka Rusije.

Najveći broj potvrđenih smrtnih slučajeva (135) odnosi se na vojnike iz muslimanske regije sjevernog Kavkaza u Dagestanu, a slijedi Burjatija, dom mongolske burjatske etničke skupine, u Sibiru (98).

“Najveći broj vojnika i oficira u kopnenim postrojbama dolazi iz malih gradova i sela Rusije. To je povezano s socio-ekonomskim i, posljedično, obrazovnom stratifikacijom”, rekao je Pavel Luzin, komentator online vijesti Riddle Russia, rekao je za AFP.

“Zahtjevi za služenje vojnog roka u kopnenim trupama su relativno niski, a najbolji i obrazovani vojnici i budući časnici idu u druge rodove ruskih oružanih snaga poput zračnih i svemirskih snaga, strateških raketnih snaga i mornarice”, dodao je.

Lokalni mediji i Telegram kanali u Dagestanu, koji se godinama borio protiv islamističke pobune i jedan je od najsiromašnijih ruskih regija, puni su fotografija ožalošćenih rođaka koji primaju sućut od državnih dužnosnika.

U jednom primjeru, Kamil Iziiev, načelnik okruga Buynaksky u Dagestanu, 6. maja objavio je video na svom Telegram kanalu na kojem se vidi kako daje posthumne državne nagrade porodicama petorice stanovnika Dagestana ubijenih u ratu, koje su prihvatile supruge i majke.

“Morate živjeti kao majke djece čiji su se očevi herojski odrekli života. Draga rodbino, molim vas da zapamtite da je osoba živa dok je pamte. Pa hajde da se sjećamo ovih momaka”, poručio je.

Prvi ruski vojnik za kojeg je Moskva službeno potvrdila da je ubijen bio je Nurmagomed Gadžimagomedov, mladi Dagestanac za kojeg su državni mediji rekli da je poginuo spašavajući svoje kolege. Putin ga je posthumno odlikovao nagradom Heroja Rusije 4. marta.

Njegova smrt potaknula je Putina da javno oda počast ulozi neruskih etničkih skupina u napadu na Moskvu, rekavši da je “ponosan što je dio ovog svijeta, ovog moćnog, snažnog i multinacionalnog naroda Rusije”.

Sovjetska invazija na Afganistan izazvala je nacionalnu traumu – zabilježenu u mučnoj usmenoj historiji nobelovke Svetlane Alexievich “Dječaci u cinku”, nazvanoj po oblozi sanduka u koje su se mladi vojnici vratili – i pridonijela kolapsu SSSR-a.

Drakonske cenzurne mjere koje je Moskva nametnula u sukobu u Ukrajini, što znači da se ono što Kremlj naziva “specijalnom vojnom operacijom” ne može čak ni nazvati ratom u Rusiji, svele su neslaganje na minimum, a malo ko se usudio uputiti kritiku zbog gubitaka.

Rijedak glas bio je glas Natalije Poklonskaya, bivše tužiteljice na Krimu koja je nakon aneksije postala ruski dužnosnik.

Osvrćući se na korištenje slova ‘Z’ od strane ruskih vlasti kao propagandne slike, rekla je da ono “simbolizira tragediju i za Rusiju i za Ukrajinu. Zašto? Zato što se ubijaju ruski vojnici.”

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here