Milan Blagojević, bivši savjetnik predsjedavajuće Predsjedništva BiH Željke Cvijanović i profesor ustavnog prava, u svojoj kolumni za portal Frontal, pod naslovom “Generali, nije baš sve tako kako mislite”, komentarisao je reakcije generala OS BiH srpske nacionalnosti na naredbu ministra odbrane Zukana Heleza.
Helez je zabranio ulazak predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, premijeru RS-a Radovanu Viškoviću i predsjedniku entitetske skupštine Nenadu Stevandiću u prostore i objekte Trećeg pješadijskog puka RS.
Generali su tvrdili da su, prema Zakonu o odbrani BiH, sve nadležnosti ministra pod vrhovnom komandom Predsjedništva BiH, a ne pod njegovim samostalnim djelovanjem.
Blagojevićev pravni osvrt
Blagojević smatra da ova izjava pokazuje nepoznavanje zakona ili namjerno izbjegavanje Člana 13. Zakona o odbrani, na koji se Helez pozvao.
Pojasnio je da ovaj član omogućava Ministarstvu odbrane da samostalno, bez kontrole Predsjedništva, donosi akte o organizaciji i vođenju pukova, uključujući njihove komande i osoblje. Podsjetio je da su za ovaj zakon glasali srpski zastupnici i delegati u Parlamentarnoj skupštini BiH.
– Njime su zadužili isključivo ministra odbrane Bosne i Hercegovine da samo on, bez prethodne kontrole, odobrenja i komande Predsjedništva Bosne i Hercegovine, kao i bez saglasnosti svojih zamjenika, donosi sve akte, što podrazumijeva i izdavanje naredbi jer su naredbe podzakonski propisi – naglasio je Blagojević.
Istakao je da Zakon o odbrani ne predviđa prethodnu kontrolu ili saglasnost Predsjedništva niti zamjenika ministra za ove nadležnosti.
Istina o nedosljednosti i Andrićev citat
Blagojević smatra neprimjerenim da osobe protiv kojih se vode krivični postupci borave u objektima OS BiH, bez obzira na njihov status, jer zakon ministru daje pravo da zabrani ulazak takvim osobama, poput Dodika, Viškovića i Stevandića, zbog optužbi za napad na ustavni poredak.
Citirao je Ivu Andrića: “Vrijedi na ovo ukazati, ne samo zbog svega prethodno rečenog, već i zbog nečega što potvrđuje ispravnost misli Ive Andrića koji je u svojim ‘Znakovima pored puta’ kazao da najveće i najvažnije istine u životu ne nalazimo odjednom, nego mi do istine dolazimo uzgred.”
Ovaj citat, prema Blagojeviću, otkriva istinu o nedosljednosti Srba: “O našem (ne)karakteru i nedosljednosti, istinu koja boli baš kao što samo istina može da boli, a to je da naši pojedinci, a preko njih i mi kao narod, glasaju za nešto u državnom parlamentu jer im to, njima lično, odgovara u tom trenutku, ali kada sve to dođe nekad na naplatu, onda bi ti isti pojedinci da to ipak ne važi za njih i samo za njih, što sada žele i Dodik, i Stevandić, i Višković.”
On smatra da su ti pojedinci spremni braniti neodbranjivo, skrivajući greške, dok proglašavaju izdajnicima Srbe koji ukazuju na istinu.