Nenad Kaluđerović, za koga se vjeruje da je jučer popodne ispalio smrtonosni metak u cetinjskog masovnog ubojicu Vuka Borilovića i zaustavio ga na stazi smrti, ima “bogatu” ali i bizarnu biografiju, čiji najzanimljiviji detalji sežu do 2006. godine i još jednog zločina koji je te godine uzdrmao Cetinje, piše beogradski Blic.
Te 2006. godine, 13. kolovoza – skoro 16 godina na dan od krvavog pira Borilovića – oko 22 sata je u Bajovoj ulici na Cetinju, ispred ugostiteljskog objekta Ambasador, ubijen Željko Jovanović. Kako je tada priopćila policija, za ubojstvo je bio osumnjičen upravo Nenad Kaluđerović, za kojim je bila raspisana potraga.
U trenutku pisanja ovog teksta, Kaluđerović je, prema pisanju crnogorskog portala “Standard”, u bijegu i policija pregovara s njim o predaji.
Dvije godine bio u bijegu
Kako su 2006. poslije Jovanovićeva ubojstva pisali mediji, obitelj ubijenog Željka Jovanovića je u pismima crnogorskim vlastima tvrdila da je Kaluđeroviću omogućeno da pobjegne poslije ubojstva, da cetinjska policija uopće nije blokirala grad i da ga MUP praktično i ne traži.
Obitelji Jovanović je odgovorio osobno Filip Vujanović, tada predsjednik Crne Gore, koji ih je u lipnju 2008. godine obavijestio je da je za “Nenadom Kaluđerovićem raspisana lokalna, nacionalna i međunarodna potjernica preko Interpola Podgorice, te da operativni podaci policije ukazuju da je on jedno vrijeme boravio u BiH, te da se sada nalazi u Rusiji”.
Poslije više od dve godine bijega, Nenad Kaluđerović se prijavio pravosudnim vlastima Crne Gore u studenom 2008. godine, pisao je crnogorski “Monitor”. Na suđenju je izjavio da se ne osjeća krivim i da nije ubio Željka Jovanovića. Naveo je da je ranije bio u pritvoru pod sumnjom za pokušaj ubojstva, ali da je na kraju oslobođen, te da nije želio da bez razloga bude ponovo zatvaran.
Osuđen, pa oslobođen
Prema pisanju “Monitora”, u listopadu 2010. Viši sud u Podgorici je nepravomoćno osudio Kaluđerovića na 10 godina zatvora zbog ubojstva Željka Jovanovića. U presudi se navodilo da je pri tučnjavi okrivljeni Nenad Kaluđerović iz pištolja nepoznate marke, kalibra 9 mm, prema Željku Jovanoviću ispalio hitac koji ga je pogodio u glavu, nanoseći mu tešku tjelesnu ozljedu od koje je preminuo u 23.25 sati.
Poslije sedam mjeseci, Prizivni sud Crne Gore je vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjenim sudskim vijećem. Istog dana je pušten iz pritvora.
Prizivni sud je tvrdio da “činjenice utvrđene u postupku iz posrednih dokaza-indicija nisu dovoljne da bi se donio siguran zaključak da je optuženi Kaluđerović Nenad lišio života oštećenog Jovanović Željka”.
‘Ja ovo ne mogu preživjeti!‘
Kaluđerović je konačno u listopadu 2012. godine oslobođen optužbe da je ubio Jovanovića. Oslobađajuća presuda je izazvala burnu reakciju Vidosave Jovanović, majke ubijenog Željka. Nakon što je prosvjedovala u sudnici, osiguranje ju je udaljilo iz zgrade suda, a onda je još dvadesetak minuta plakala i klela.
Crnogorski mediji su tada pisali da je Vidosava Jovanović tada, vidno potresena, u nekoliko navrata kazala:
– Ja više ne mogu ovako, ja ovo ne mogu preživjeti!
Tijelo Vidosave Jovanović nađeno je u dva dana kasnije u Morači. Muke je prekratila samoubojstvom.
Uhićen pod sumnjom za terorizam
Medijski trag Kaluđerovića se gubi skoro 10 godina, sve do rujna prošle godine. Tada je uhićen pod sumnjom da je počinio kazneno djelo terorizma, pošto je bio dio grupe koja je pokušala spriječiti ustoličenje mitropolita Joanikija na Cetinju.
Kako je pisala crnogorska “Pobjeda”, N. K. je uhićen u centru Cetinja.
Nalaz obdukcije će pokazati je li Kaluđerović zaista taj koji je ispalio smrtonosni hitac u Borilovića, ili je to učinio netko od policajaca.
Inače, Kaluđerović i jedna od Borilovićevih žrtava, Mitar Mitrović, bili su vjenčani kumovi. A Mitrović je bio vjenčani kum i Milošu Martinoviću, čiju je suprugu i dvoje djece Borilović prve ubio.