Bez posebne zabrinutosti i reakcija domaćih zvaničnika prošla je informacija iz Brisela da je Evropska komisija smanjila iznos za BiH iz Plana rasta za zapadni Balkan. Umjesto 1,085 milijardi, BiH je sada na raspolaganju 976,6 miliona eura, ali iznos nije konačan s obzirom na novo upozorenje – ako do 30. septembra ne dostavi usaglašen tekst Reformske agende, BiH će ponovo biti finansijski kažnjena.
Nakon što su BiH zakovali na začelje regiona, a građane ostavili bez 108,5 miliona eura (više od 211 miliona KM), bh. zvaničnici koji su se svojevremeno predstavljali kao “šampioni evropskih integracija” sad će, vjerovatno, na godišnje odmore.
Loš rad
– Imamo Mehanizam koordinacije u kojem ne bi trebale biti zastupljene kantonalne vlade, jer u normalnim državama vlade nižih nivoa ne participiraju u donošenju odluka na državnom nivou – naveo je profesor Fakulteta političkih nauka UNSA Elvir Fejzić.
Smatra da je ovakva bruka posljedica lošeg rada Vijeća ministara BiH.
– Na jednoj strani imamo aktere sa secesionističko-separatističkim ambicijama, neki otvoreno a neki prikriveno, a na drugoj Trojku koja je sluđena u cijeloj priči. Ona gubi svoj politički kurs već odavno i prepoznajemo je samo po nekim političko-klijentelističkim mini aferama. Dolaskom Trojke očekivali smo reformski zamah, a dobili smo situaciju koja se čini bezizlaznom – kaže za “Avaz” profesor Fejzić.
Ocjenjuje da se Trojka pokazala nedoraslom većini državnih problema, što pokazuje i aktuelna situacija u kojoj BiH nije u stanju usvojiti ni listu planiranih reformi, a kamoli ih provesti. Rješenje postojeće situacije ne očekuje prije izbora naredne godine i eventualno formiranja nove vlasti koja može izvršavati svoje obaveze na evropskom putu.
Svi krivci
– Činjenica je da mi zauzimamo sramotno mjesto na listi evropskih i država koje su na putu ka EU, ali koliko god to bilo teško izgovoriti – to je mjesto zasluženo. Sve što imamo u proteklih nekoliko mjeseci, slučaj Dodik, sve je povezano pa iz ove kože u ovom trenutku ne možemo. Niko se ne može amnestirati od odgovornosti, svi nose krivicu – rekao je profesor Fejzić.
Dodaje da je stvoren ambijent da ni neka najnormalnija pitanja, poput budžeta ne možemo rješavati.
Tračak nade
Mišljenja je da SNSD i HDZ snose odgovornost, kao i Trojka, koju smatra najvećim političkim razočarenjem.
– Sad do izražaja dolazi i to političko kadroviranje, klijentelizam na savjetničkim, direktorskim i drugim pozicijama. Možda je Trojka bila jedini tračak nade, nešto što je najavljivalo funkcionalne promjene, ali vidimo da se nije desilo ništa novo. Sve liči na neku vrstu zarobljene države i u ovom trenutku ne vidim izlaznu varijantu – ističe profesor Fejzić.
Politolog i politički analitičar iz Zagreba Davor Gjenero odgovornost vidi u režimu susjedne Srbije, na čelu s Aleksandrom Vučićem, kojem nije u interesu da bilo koja zemlja u regiji napreduje ka članstvu u EU.
– Njegov utjecaj u BiH je najveći u regiji, jer kontrolira Milorada Dodika i njegove političke podanike iz SNSD-a, ali pod beogradskom kontrolom su uglavnom sve stranke u manjem entitetu. Zato ti akteri sustavno blokiraju usvajanje zakona potrebnih za otvaranje pregovora i onemogućuju usvajanje Reformske agende. Njihov je cilj prikazati BiH kao neodrživu državu. Manevarski prostor odgovora je relativno mali, ali prvo što bi trebalo uspostaviti je konsenzus unutar Federacije. Činjenica je da u FBiH golema većina građana želi integraciju u EU, a političari im to “ne isporučuju” – kaže Gjenero.
Nakon što se, kako kaže, EU “opekla” s Bugarskom i Rumunijom, primljenim zbog političkih interesa, on smatra da bilo ko danas prijem u EU može očekivati mimo Kopenhaških kriterija.
– Problem je i to što je BiH dobila status kandidata “na mišiće”, uz nezadovoljstvo dijela zemalja članica, a nakon toga se praksa u zemlji nije promijenila nabolje. Dapače, centrifugalni procesi su pojačani, a iskakanje manjeg entiteta iz zajedničkih politika prema EU zaoštreno – ističe Gjenero.
Najveći zagovornici EU puta u BiH su, zapravo, najveći euroskeptici, kaže politička analitičarka Tanja Topić.
– Istinsku opredijeljenost ka reformama maskirali su u „šarenu lažu“, prijemčivu za evropsko, ali i domaće uho. Činjenica je da se oni bore za tendere, poslove, kontrolu pravosuđa, tokova novca, preduzetničke i građevinske pothvate, za par partija u vlasti i najbližu rodbinu, a nikako za reforme. Posebno ne za vladavinu prava, jer bi morali promijeniti prirodno stanište – dodaje Topić.