Kako napetosti na Balkanu rastu, crkva igra važnu ulogu u nastojanju da očuva tradicionalnu sferu utjecaja Rusije i zaštiti položaja svojih političkih saveznika, smatraju autori teksta za Kyiv Post, Ivana Stradner i Marina Chernin, koje ističu snažnu ulogu i srpske i ruske pravoslavne crkve na dešavanja u ovoj regiji, ali i način na koji Rusija i Srbija “prikrivaju svoje geopolitičke ambicije vjerskim ruhom”. Smatraju da su napori u tom smjeru već vidljivi – srbijanska vlada pozvala je na stvaranje ‘srpskog svijeta’, a u nastojanju da ostvari taj cilj, Milorad Dodik otvoreno je pozvao na odcjepljenje Republike Srpske i ujedinjenje sa Srbijom. Sam patrijarh Porfirije se umiješao kritizirajući Dodikovo nedavno hapšenje i podržavajući neovisnost od BiH, s ciljem povećanja srpske a time i ruske moći na Balkanu. Vrijeme je da Zapad prizna, smatraju autori, da se na Zapadnom Balkanu bitka za utjecaj vodi ne samo u parlamentima i na ratištima, već i u crkvenim klupama.
Krajem aprila, patrijarh Srpske pravoslavne crkve (SPC), Porfirije, bio je na službenom putovanju u Rusiju. Dok je bio tamo, iskoristio je svaku priliku da istakne bliske veze između dviju nacija, podsjećajući da Ruska pravoslavna crkva (RPC) ostaje središte ruskog utjecaja na zapadnom Balkanu, piše u tekstu za Kyiv Post, pod naslovom “Srpska i ruska pravoslavna crkva ujedinjene protiv Zapada”.
Dana 23. aprila, Porfirije je sjeo na večeru s ruskim patrijarhom Kirilom i predsjednikom Vladimirom Putinom. Tokom razgovora, Putin je neprestano naglašavao želju za “jačanjem… [zajedničkih] tradicionalnih vrijednosti i duhovnih temelja”. Jedna od centralnih ideja, često spominjana, bio je uočeni kontinuirani zapadni napad na tradicionalno kršćanstvo i kršćanske vrijednosti. Ruski patrijarh Kiril izričito je izjavio da su “stvari koje se danas događaju ljudskom moralu na Zapadu… djelo đavola”, a Porfirije je udvostručio napore, inzistirajući da “centri moći sa Zapada ne žele njegovati identitet srpske nacije ili njezinu kulturu”.
Prikazujući Zapad predvođen Amerikancima kao suprotan ruskom i srpskom načinu života, ove vjerski vođe pomažu u opravdavanju antagonizma i djelovanja protiv njegovih članova, smatraju autori teksta.
“Ovo je posebno relevantan taktički potez u Srbiji, čiji je antikorupcijski pokret nedavno dosegao nove visine nakon što su demonstracije u Beogradu u martu na ulice dovele stotine hiljada mirnih demonstranata. Ovo okupljanje označilo je najveće demonstracije u Srbiji od monumentalnih protesta 1990-ih protiv tiranskog Miloševićevog režima i predstavlja najveći izazov s kojim se suočio predsjednik Aleksandar Vučić. Kao odgovor na nemire, tadašnji potpredsjednik srbijanske vlade Aleksandar Vulin više je puta naglasio da protest predstavlja jedan od mnogih pokušaja puka predvođenih Zapadom te je zahvalio ‘ruskim specijalnim službama koje uvijek podržavaju [Srbiju] u [njezinoj] borbi protiv obojenih revolucija’. Ove su se tvrdnje bazirale na prethodno uspostavljenim temeljima – godinu dana ranije, na primjer, ruski ambasador u Srbiji upozorio je da Zapad želi uništiti kršćanske pravoslavne vrijednosti”, navodi se u analizi.
I sam Porfirije nedavno je govorio protiv protesta. U vrijeme provedeno s Putinom, svakako je dodatno spomenuo opasnost od tekućih “obojenih revolucija” i naglasio da “srpski narod sebe i ruski narod smatra jednim”, suočavajući se s istom temeljnom kulturnom prijetnjom.
Prekovremeni rad u prekrajanju historije
“Koliko god se ovi vjerski vođe trudili povezati kršćanstvo s političkim i vojnim naporima Rusije, čini se da se bore da u vlastitim životima održe njegova osnovna teološka načela. Ruska pravoslavna crkva čvrsto je branila rat u Ukrajini, u kojem su ubijene stotine hiljada Rusa i Ukrajinaca. Njeni svećenici kontinuirano su blagoslivljali nuklearne bojeve glave, uprkos gotovo univerzalnom stavu unutar organiziranog kršćanstva da se one nikada ne mogu opravdati. Navodno je sam Kiril služio kao časnik KGB-a 1970-ih, a trenutno ima neto vrijednost od približno 4 milijarde dolara – poznat je po tome što uživa u skupim satovima i vremenu provedenom na ličnoj luksuznoj jahti Crkve”, podsjeća tekst.
Ovo licemjerje nije slučajno – zapravo je rezultat pažljivo njegovanog odnosa između Crkve i Kremlja, u kojem prva djeluje kao širitelj propagande za Putina u zamjenu za kontinuiranu podršku. Dakle, narativi koji dolaze iz RPC-a, a time i SPC-a, nisu ništa više od pojačanja i proširenja Putinovih vlastitih poruka, smatraju autori analize.
Vjeruju da s rastom napetosti na Balkanu, crkva igra važnu ulogu u nastojanju da očuva tradicionalnu sferu utjecaja Rusije i zaštiti položaja svojih političkih saveznika.
“Napori u tom smjeru već su vidljivi. Od Bosne i Hercegovine do Kosova i Crne Gore, Moskva i Beograd rade prekovremeno kako bi potaknuli srpski nacionalizam i prekrojili historiju”, naglašavaju i nastavljaju:
“Srpska vlada pozvala je na stvaranje ‘srpskog svijeta‘ – balkanskog ekvivalenta Putinovom ‘ruskom svijetu’ – osmišljenog da ujedini etničke Srbe pod jedinstvenim kulturnim, vjerskim i političkim identitetom. U nastojanju da ostvari taj cilj, Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske u Bosni i Hercegovini, otvoreno je pozvao na odcjepljenje i ujedinjenje sa Srbijom”.
Šta Putin želi dokazati u BiH?
Tekst podsjeća i na Dodikove nedavne izjave, označene kao “opasno zapaljive”, u kojima tvrdi da je”rješenje za Bosnu i Hercegovinu da se muslimani vrate svojoj staroj pravoslavnoj vjeri”, dok Rusija raspiruje vatru “jer Putin želi pokazati da su NATO i misija EU (EUFOR) samo simbolični savezi – njegov je cilj oslabiti njihov kredibilitet dokazujući da neće intervenirati ako sukob eskalira”.
I Porfirije se umiješao, objavivši izjavu u kojoj kritizira Dodikovo nedavno hapšenje – koje je najavljeno tek nakon što je on flagrantno prekršio ustav – i podržava neovisnost od BiH, a analitičarke Stradner i Chernin smatraju kako ovaj potez “ima za cilj povećati srpsku, a time i rusku moć te učvrstiti položaj Crkve kao ključnog stupa svakog potencijalnog ‘srpskog svijeta’”. Kao posljedična korist, on također destabilizira krhki mir u regiji i prijeti odvratiti NATO od ruske invazije na Ukrajinu.
Tekst podvlači tezu koju su više puta naglašavali poznavatelji prilika na Zapadnom Balkanu – Putin u ovoj situaciji vidi svoju korist.
“Putin shvaća da etnoreligijske podjele na Balkanu nude plodno tlo za rusko i srpsko miješanje, jer obje države sve više prikrivaju svoje geopolitičke ambicije vjerskim ruhom. Zapad mora priznati da se na Zapadnom Balkanu bitka za utjecaj vodi ne samo u parlamentima i na bojnim poljima, već i u crkvenim klupama”, zaključak je teksta.