Oko ukrajinskoga grada Vuledara prošli se mjesec odvijala najveća tenkovska bitka u Europi nakon Drugog svjetskog rata. U tri sedmice žestokih borbi, ruske su jedinice izgubile više od 130 tenkova i oklopnih vozila, a navodno je poginulo i više stotina ruskih vojnika – nekoliko jedinice gotovo je potpuno izbrisano, a ruski su se napadi zbog gubitaka vozila posljednjih dana bitke srozali na jednostavne pješadijske juriše bez potpore tenkova.
New York Times javlja da je rudarski gradić postao poprište sukoba u kojem su se redovno susretali suparnički tenkovi, no fotografije s terena, kanali Telegrama povezani s ruskom vojskom i ukrajinski vojnici ukazuju da je bitka većim dijelom bila jednostrana te su ruski tenkovi većinom činili istu grešku koja je bila smrtonosna za ruske oklopne snage od samog početka sukoba prošle godine – redovno su ulijetali s kolonama tenkova u pomno postavljene zasjede.
Sama bitka za Vuledar trajala je gotovo mjesec dana i uključivala je više oklopljenih jedinica s obje strane. Kako su moderne vojne doktrine napravile odmak od velikih tenkovskih jedinica koje napreduju u formaciji, tako su izravni sukobi između tenkova postali relativno rijetki, no osim Vuledara, dolazilo je do manjih sukoba između miješanih jedinica s obje strane da je međusobni kontakt između neprijateljskih tenkova bio praktički svakodnevan.
Kako piše NYT, ukrajinske su snage brižno pripremile lokacije za zasjede duž prilaza Vuledaru, gradu određene strateške važnosti zbog svoje nadmorske visine koja omogućava artiljeriji postavljenoj u njegovoj okolici da izravno prijeti cestama koje se spajaju na glavne prometnice u Donbasu.
Ukrajinske bi snage imale kamuflirane tenkove u šumi nedaleko od prilaznih puteva koji nisu bili minirani, a minirale bi polja koja okružuju puteve. Pješadijske jedinice s protutenkovskim projektilima čekale bi u zasjedi dok neprijateljski tenkovi ne bi ušli u domet, a potom bi počeli napad. Ruske bi posade, neiskusne i slabo obučene, najčešće počele paničariti i skrenule bi s puta, gdje su naletjele na mine. Artiljerijski udari potom bi gađali imobilizirane tenkove i posade koje bi izašle iz svojih onesposobljenih vozila.
Fotografije koje je objavila ukrajinska vojska pokazuju ishod jedne od zasjeda, gdje je u kratkom roku uništeno desetak tenkova i oklopnih vozila. “Proučavali smo puteve koje koriste, potom smo se sakrili i čekali”, objasnio je za NYT narednik ukrajinske vojske.
Neiskusni vojnici
Ruske je gubitke dodatno pogoršao manjak iskusnih i dobro obučenih vojnika. Većina tenkova koji su poslani u napad imali su posade koje su praktički preko noći postali tenkisti. Jedan od zarobljenih vojnika bio je bolničar prije nego što je prebačen u tenkovsku jedinicu.
Ruski kanali na Telegramu potvrđuju te tvrdnje – jedinice 155. brigade i 40. mornaričko-pješadijske brigade te tatarski dragovoljci sudjelovali su u pokušajima napada na Vuledar koji su završili s teškim gubicima za rusku stranu, do te tačke da se u kasnijim fazama napada više nisu ni koristili oklopnim vozilima. Većina vojnih blogera bijesna je na zapovjednike koji su ostali bez većine svojih vojnika.
Vojnik 3. voda 155. brigade rekao je za ruski portal 7×7 da su samo sedmorica vojnika preživjela napad, iz jedinice koja je brojala više od 500 ljudi. Njih su proglasili dezerterima. – Bilo bi mi bolje da su me zarobili i da se nikad nisam vratio – rekao je vojnik. “Raspoloženje je najgore. Bacili su 500 života, možda i više.”