Krajem marta ove godine, u jeku pandemije virusa korona, dok su ulice Banjaluke, a vjerujem i drugih gradova u BiH, bile puste i ličile na scene iz postapokaliptičnih filmova, a mogli ste sresti samo one koji idu na posao pod punom zaštitnom opremom, imali smo oko 10 žrtava ovog virusa.
Prema zadnjim rezultatima, u BiH je kovid-19 potvrđen kod 60 osoba, broj preminulih je porastao na 157, a broj oboljelih se kreće oko 3.000. Ulice su ovih dana pune, ma ne samo ulice, puni su i butici i šoping-centri, kao i bašte kafića.
Većina građana maske nosi samo kada ih neko na to napomene, a socijalnu distancu teško je igdje vidjeti.
Nagli rast broja zaraženih sporadično se javlja u pojedinim gradovima i kantonima, a epidemiolozi upozoravaju da je upravo naglo popuštanje mjera dovelo do ponovne pojave virusa, čak i u sredinama koje su mjesecima ranije bile zone slobodne od kovida-19.
Sa popuštanjem mjera opustili su se i građani, i da, znam da je ljudima dosadilo da nose maske i čekaju u redovima ispred apoteka i pekoteka, i da, znam da ne smijemo dozvoliti da nam privreda zbog virusa propadne. Ali da li je sve bilo džaba? Mjesecima smo bili zatvoreni u svoje domove, naveče pod policijskim časom, nosili smo maske i rukavice, a ruke smo čistili alkoholom. Zašto smo mjesecima strahovali, a sada nas odjednom baš briga da li ćemo zaraziti sebe ili druge. Epidemiolozi apeluju da se još malo strpimo i pridržavamo se mjera da se u kratkom vremenu ne bi vratile sve one restriktivne zabrane za koje smo jedva dočekali da se ukinu.