Evropska autoindustrija je glavni pokretač ekonomije našeg kontinenta. Međutim, sveprisutnija kriza u koju zapada, mogla bi izmijeniti njenu, ali i našu budućnost.
Prema podacima Evropskog parlamenta, ovaj izuzetno važan sektor ima više od 250 proizvodnih pogona u kojima se sklapaju vozila, proizvode motori, mjenjači i baterije. Sektor direktno zapošljava oko 2,6 miliona ljudi, a ako uključimo dobavljače dijelova, riječ je o skoro 14 miliona radnih mjesta, što predstavlja oko šest posto od ukupnog broja zaposlenih u Evropskoj uniji.
Međutim, oluja strukturnih, ekonomskih i geopolitičkih promjena ostavila je ovu industriju u ranjivom položaju, sa sve neizvjesnijim znacima oporavka.
Strateški neravnopravan sektor u Evropi
Značaj automobilske industrije nije ujednačen u cijeloj EU. U zemljama poput Njemačke, Slovačke, Rumunije, Mađarske, Švedske i Češke, ovaj sektor čini više od 10 posto ukupne zaposlenosti u proizvodnji. Ekonomija ovih zemalja uveliko zavisi o proizvodnji automobila, a sad se suočava s krizom koja nije bezazlena.
Ovaj sektor je kroz historiju bio pokretač inovacija i razvoja, ali je i izuzetno složen. Industrija se oslanja na zamršenu mrežu prekograničnih lanaca snabdijevanja, koja uključuje hiljade specijalizovanih malih i srednjih preduzeća. Trenutne promjene u industriji ozbiljno utiču na ove igrače, dodatno slabeći evropski industrijski ekosistem.
Prelazak na električna vozila: Mač s dvije oštrice
Posvećenost EU klimatskoj neutralnosti dovela je do zahtjeva da sva nova vozila koja se prodaju od 2035. pa nadalje moraju imati nultu emisiju CO2. Drugim riječima, tehnologija SUS motora, uključujući i hibridne varijante, ima rok trajanja i stoga više nije isplativa u smislu ulaganja i razvoja.
Ovaj ambiciozni cilj stavio je elektrifikaciju u srce strategija proizvođača. U 2023. godini električna vozila su činila 18 posto globalne prodaje automobila, što je značajan rast u odnosu na dva posto u 2018. godini. Udio električnih automobila u Evropskoj uniji gotovo se utrostručio između 2020. i 2023. godine. Međutim, evropska industrija mjesecima bilježi usporavanje rasta na zabrinjavajući način, što dovodi u opasnost ulaganja od više stotina miliona eura i sveobuhvatno igranje na kartu zvanu električni automobili.
Pored toga, Evropa mora da prevaziđe značajne izazove u ovoj promjeni paradigme. Električna vozila se u velikoj mjeri oslanjaju na litijum-jonske baterije, tržište kojim dominira Kina, koja kontroliše ne samo proizvodnju već i preradu ključnih sirovina kao što su litijum, kobalt i nikl.
Udar iz Kine
Kina prednjači u proizvodnji baterija, ali to nije jedino tržište koje praktično monopolizira tržište. Ova azijska zemlja također dominira u proizvodnji električnih vozila.
U 2023. godini uvoz automobila iz Kine u EU se povećao za 40 posto. Nadalje, kineske kompanije osvajaju svjetska tržišta, izvozeći konkurentna vozila po znatno nižim cijenama od evropskih proizvođača.
To je navelo EU da preduzme akciju. Ove godine uvedene su dodatne tarife do 35,3 posto na kineska električna vozila kako bi se suprotstavile subvencijama kineske vlade. Međutim, ovi napori možda neće biti dovoljni da se preokrene gubitak konkurentnosti.
Kako Kina napreduje, evropski proizvođači su zauzeti pokušajima da prevaziđu svoje unutrašnje barijere. Samo jedan od 15 najprodavanijih modela u svijetu je evropski. Osim toga, visoki troškovi proizvodnje, a navodi se da su u pitanju 30 posto veći nego u Kini, nedostatak adekvatne infrastrukture za punjenje i visoka cijena električnih vozila usporili su njihovo usvajanje.
Geopolitičke tenzije i talas zatvaranja i otpuštanja
Evropsku autoindustriju guše ekonomski i geopolitički faktori. Visoki troškovi energije i rada, u kombinaciji sa ekonomskim usporavanjem, oslabili su njenju sposobnost da bude konkurentna.
Geopolitičke tenzije su takođe poremetile ključne lance snabdijevanja. Pandemija i rat u Ukrajini naglasili su ranjivost Evrope na nedostatak osnovnih sirovina i komponenti kao što su poluprovodnici. Ova zavisnost pogoršava proizvodne probleme, odlaže tehnološku tranziciju i povećava troškove.
Posljedice ove krize su već opipljive. Počevši od 2023. godine, velike kompanije su najavile zatvaranje pogona i masovna otpuštanja. Tako Stellantis zatvara fabriku komercijalnih vozila u Velikoj Britaniji, dovodeći u opasnost 1.000 radnih mjesta. Ford će otpustiti 4.000 radnika u Evropi, uglavnom u Njemačkoj i Velikoj Britaniji. Valeo i Michelin potvrdili su ukidanje radnih mjesta i zatvaranje pogona u Francuskoj. Volkswagen je takođe zaprijetio masovnim otpuštanjima i prodajom pogona zbog slabe potražnje za električnim vozilima.
Šta je potrebno da se situacija preokrene?
Smanjenje troškova u prvom redu. Ulaganje u automatizaciju radi poboljšanja konkurentnosti. Ubrzani razvoj mreže za punjenje električnih vozila. Projekti od zajedničkog interesa poput recikliranja baterija. Revizija propisa o emisijama prije 2025. godine kako bi se proizvođačima dalo dovoljno vremena da se prilagode.
Automobilska kriza u Evropi je simptom strukturalnih problema koji se ne mogu riješiti površnim mjerama. Bez sveobuhvatne strategije koja obuhvata inovacije, investicije i održivost, industrija rizikuje da bude zasjenjena agilnijim konkurentima koji su manje opterećeni propisima. Ova tranzicija ne definiše samo budućnost mobilnosti, već i mjesto Evrope u globalnoj ekonomiji.