Vjerovatno Nermin Nikšić neće ni mukajet kad je u pitanju progon Canan Kaftanoglu u Turskoj koja mu je nedavno bila domaćin u Istanbulu kao predstavnica CHP-a, posestrimske stranke SDP-a. Ona je naime osuđena na pet godina zatvora zbog vrijeđanja turskog predsjednika Recepa Tayipa Erdogana.
KO STVARNO STVARA ISLAMOFOBIJU?
Nije čudo da se Bakir Izetbegović nikad nije oglasio po pitanju progona novinara i (islamskih) intelektualaca u Turskoj. Kao što se nije, na primjer, nikad oglašavao po pitanju ubistva Jamala Khashoggia itd. I ne da se nikad on osobno nije oglašavao, kad su u pitanju odbrana ljudskih prava i sloboda muslimana, posebno slobode misli i govora, nego nikad niko se ni od bošnjačkog establišmenta, kako političkih i vjerskih, tako i intelektualnih/ulemanskih krugova nije oglašavao. Iako su svi odreda takve progone iskusili u komunizmu i na tome stekli harizme pa i političke karijere. Tek bi osudili svirepa zlodjela ISIL-a, na primjer, ograđujući se od takvog islama. Ali se zato još nisu ogradili od čečenskog vođe Ramzana Kadirova, zbog njegovog zločinačkog vojnog pohoda na Mariupolj, ili glavnog muftije Talgata Tadzhuddina, šefa ruske Centralne muslimanske duhovne uprave, koji je izjavio je ovih dana da borba uz ruske snage u Ukrajini predstavlja “sveti džihad za muslimane” . Tek je na to reagirao akaedmik Esad Duraković tvrdeći da njihovi takvi stavovi povećavaju islamofobiju u svijetu.
Dok je reis Husein Kavazović već u nekoliko navrata osudio izjavu Stjepana Kljuića da ga iritira „zabrađena ministrica“ Naida Hota Muminović, u čemu reis vidi porast islamofobije i to tamo gdje su muslimani većina.
Suvislo je navoditi bivšeg reisa Mustafu Cerića kao primjer vjerskog autoriteta koji se svojim izjavama srozao na nivo botova i strnačkih trolova. Ipak njemu nije promaklo da napadne vodećeg svjetskog filozofa Slavoja Žižeka koji je u jednom intervjuu ustvrdio kako je u Sarajevo nastala dekadenca multikulturalnosti i suživota što je ilustrirao da se u mnogim restoranima i ašćinicama u bosanskoj metropoli ne može poručiti pivo. Na slične optužbe je nedavno odgovarao i Izetbegović u jednom hrvatskom listu pa je ustvrdio kako je nemoguće praviti ćevape od svinjetine. To jest tako kad je u pitanju tradicionalna kuhinja bosanskih muslimana, i to ama bašnikome ne smeta. Međutim potpuno je drugačije kad su u pitanju druge vjerske zabrane/harami, poput islamskog bankarstva i sl. To što propagira BBI banka kao islamsko bankarstvo ravno je „ćevapima od svinjetine“.
Sve su to spinovi, doskočice i mudrolije koje nemaju nikakvog efekta protiv ozbiljnih sumnji u nacionalističku bošnjačku politiku i vjerski trend koji inklinira ka radikalizmu i fundamentalizmu. Još uvijek se zapadna javnost susteže da kritički govori o postratnoj bošnjačkoj politici ideologiji, a nakon što je paranoično o tome pisala nakon terorističkih napada na New York, zbog sumnje da su neki od terorista imali jatake i u islamskim dobrovoljcima koji su ratovali u Bosni. Mnogi još pokazuju razumijevanje i toleriraju ponašanje bošnjačkih prvaka zbog očiglednih problema koje imaju sa susjednim još gorim nacionalističkim, tipično balkanskim ideologijama. Posebno je rat u Ukrajini „išao na ruku“ Bošnjacima jer je Evropa i cjelokupni zapad priznao svoju sljepoću kad su u pitanju postkomunistički lideri i zemlje koje su ideološki gravitirale ka Moskvi. I još uvijek nisu dovoljno raskrinkani lideri, politike i odnosi mnogih islamskih zemalja sa Rusijom. Manje-više svi autokrati koji hapse, ubijaju i progone novinare i intelektualce imaju relativno dobro odnose, ili čak gaje simpatije prema Vladimiru Putinu kao nemilosrdnom diktatoru.
NOTORNI POSLUŠNIK
Ova vododjelnica se već polahko povlačii u Bosni pa bi je predstojeći izbori mogli još i pojačati. Reagiranje Američke ambasade u Sarajevu i State Departmenta, na primjer, na slično ponašanje bošnjačke elite, prema Srđanu Puhalu, ili Senadu Hadžifejzoviću, neke su naznake tog kursa. To što je Satae Deparmtment osudio „pritisak“ na Hadžifejzovića od strane bošnjačkog režima, niko se nije ni „počešao po glavi“, a morali su. Zanimljivo je da je hajka na Hadžifejzovića krenula nakon njegovog intervjua sa Aleksandrom Vučićem u kojem ga je upitao o posjeti Denisa Zvizdića i Safeta Softića Beogradu u vrijeme pripreme za predaju zahtjeva za reviziju Tužbe BiH po pitanju oslobađajuće haške presude protiv Srbije. Iako Vučić nije eksplicite odgovorio na Hadžifejzovićevo pitanje iz odgovora su gledaoci mogli zaključiti da su ga Izetbegovićevi izaslanici uvjeravali kako od te revizije neće biti ništa i da stoga ne treba dizati političke tenzije i halabuku. Vučić se tako i ponašao, a kada je revizija propala, onda je likovao.
Na neki način taj pritisak i hajka na Hadžifejzovića se vratila Izetbegoviću kao bumerang, jer u predizbornbu kampanju ulazi sa hipotekom „veleizdajnika“ . Međutim, mediji nisu korektni kad krivicu pripisuju samo Izetbegoviću, koji je samo po funkciji, formalno-pravno, stajao iza revizije. Reis Kavazović je izravni saučesnik u ovoj nacionalnoj prevari. Sama činjenica da je Izetbegovićev emisar Vučiću bio Zvizdić, kao podpredsjednik SDA, a Kavazovićev emisar je bio Softić,kao predsjednik Sabora IZ-e u BiH, govori o podjeljenoj ulozi u ovoj aferi. Kavazović je bio i na sramnom skupu prevare u Viječnici gdje se obratio, zahvalio i čestitao prisutnima koji su ih svojim prisustvom podržali. A nakon propasti revizije Kavazović je optužio međunarodnu zajednicu, posebno kršćanski zapad, za islamofobiju, jer, kako je rekao, i dalje Bošnjacima „drže embargo na istinu“ kao što su držali embargo na oružje tokom agresije. Zanimljivo je da reis Kavazović nije poslušao ni svog tadašnjeg savjetnika Fikreta Karčića koji je u svojoj kolumni objavljenoj u Oslobođenju napisao kako ne vjeruje u uspjeh revizije i da su sve bošnjačke aktivnosti u tom vremenu po tom pitanju uzaludne. Dakle, Kavazović, kao notorni poslušnik Izetbegovića, svjesno je srljao u nacionalnu prevaru i stoga se njegova uloga u tome treba kavalifcirati kao veleizdajnička jednako kao Izetbegovićeva.
Zbog svega toga nedopustivo je da se reis Kavazović osobno, kao i Islamska zajednica ovakav kakav jeste, toliko mješa u naše živote.
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba