Predizborna kampanja traje. Kandidat nema ko nije. Ekonomisti, doktori, pravnici, profesori, novinari, muzičari, svi bi na političku estradu. I dobro došli jer na znanje, oštroumnost, snalažljivost i mudrost među političarima rijetko naiđemo.
SA SREĆOM, LUTKO
Ali… kada je riječ o domaćoj političkoj sceni, mora biti – ali. Zavirili smo u biografije ovih što su krenuli u izbornu trku, a tamo kod mnogih ni ozbiljnosti ni ničeg od pobrojanog. Priznati se mora, fotografije su pažljivo birane, a uz njih i nekoliko rečenica, doduše, manje pažljivo biranih.
Mjesto rođenja – upisano, datum rođenja – upisan, diplomirani nešto – upisao ko ima diplomu, bračni status – upisan obavezno pa i broj djece, da li su zaposleni ili ne se također bilježi u biografije, a uz to, što da ne i lične sklonosti. A to je tek biografsko blago, svestrane kandidate imamo, svaka čast – love, pecaju, dubinski peru tepihe, vlasnici su kafana, uzgajaju pse, sklanjaju i one sa ulice, fudbal naravno igraju svi, a kuhaju za cijelu mahalu.
Naša dijaspora oduševljena. Preko društvenih mreža nam poručili da kad vide ko se sve kandidovao, dođe im da se vrate u Bosnu i Hercegovinu. I ponovo odu.
Evo, recimo, kandidat SDA za Općinsko vijeće Stari Grad Armin Đono kaže da nema potrebe da se predstavlja jer ljudi sa Širokače znaju o njemu više nego što znaju o sebi. Da, to je napisao. A onda se ipak predomislio i pohvalio uspjesima koje je postigao kao predsjednik mjesne zajednice.
Dana Srdić kandidatkinja je SDS-a Čelinac za odbornicu u ovom mjestu. Svoju biografiju je obogatila time da je kćerka bivšeg odbornika SDS-a i buduća supruga aktuelnog odbornika SDS-a. Zaposlena je, kako kaže, u vlastitom marketu, dok se bori za pravdu, ljubav i porodicu. Sa srećom, lutko, niže se u komentarima ispod njene objave na društvenim mrežama.
Među kandidatima koalicione liste Ujedinjena Srpska-SRS za odbornika u Prnjavoru je Nedeljko Todorović. Kaže ovako – glasajte za Nedeljka i biće Vam bolje već od ponedjeljka. Eto, Prnjavorčani, obećanje ste dobili, a znate da se kod nas sve uvijek mijenja od nekog ponedjeljka.
Kandidatkinja SNSD-a za odbornika u Skupštini opštine Teslić Tatjana Todorović požalila se da je nezaposlena stoga, dakle, ima vremena baviti se lovom. Navela je i da je predsjednica Skupštine Damskog kluba Republike Srpske.
– Fenomen isticanja privatnih, gotovo trivijalnih informacija poput bračnog statusa, roditeljstva, ili hobija poput lova i pecanja, ukazuje na površnost političke komunikacije kojoj smo izloženi. Kandidati se, umjesto ozbiljnih kvalifikacija, sve više oslanjaju na strategiju bliskosti, kao da je biti otac, majka, ribolovac ili sin nekog važnog preduslov za bavljenje ozbiljnom politikom, pojašnjava sociolog Mirjana Čeko.
Dodaje da ovakve biografije ukazuju na zastrašujuću činjenicu – politička retorika se sve više prilagođava niskim očekivanjima birača, što jasno otkriva stanje društvene svijesti.
– Politika se pretvara u reality show, gdje površan pristup postaje vrlina, a ne mana. Glasači biraju one koji im nude sentimentalne narative umjesto pravih rješenja. Površnost nije samo izbor kandidata, to je refleksija stanja društva u kojem su birači, umorni od praznih obećanja, više skloni glasati za one s kojima se mogu poistovjetiti, nego za one koji nude konkretan program, rekla je Čeko za Oslobođenje.
Paulina Janusz, stručnjakinja za komunikacije, kaže da kada kandidat ima muža, ženu, djecu, to bh. tradicionalno društvo asocira na zrelost i stabilnost.
TALAS LJUBIMACA
– Međutim, to je u BiH čak i umjereno jer u drugim državama vidimo da kandidati pričaju o svojim porodicama koje dolaze i na skupove pa ta djeca onda sjede u prvim redovima, kaže Jansuz, potvrđujući da u političkom marketingu imamo ogroman talas raznih cuka, mačaka, hobija, roštilja…
– Birači će rado glasati za nekog ko im je sličan, nekog ko ima mačku, voli da roštilja… U BiH postoji fenomen vječnih načelnika. Njih ljudi biraju uprkos njihovim većim ili manjim aferama. Zašto? Zato što oni znaju da je taj čovjek tu blizu, gdje on pije jutarnju kafu, znaju gdje da ga nađu. Važno je imati na umu da birači ne glasaju glavom. Vode se iracionalnim razlozima. Nećete naći glasača koji sjedne, uzme programe svih kandidata, pročita ih i uporedi, rekla je Jansuz i napomenula da birači često odlučuju za koga će glasati na putu ka glasačkom mjestu.
– A tada odlučuju sitnice, ta mačka ili neki zajednički hobi koji taj glasač ima s kandidatom, kaže.
Piše: Dženisa Zukančić / Oslobođenje