Kako građani preživljavaju? To je jedno od pitanja na koje je teško ponuditi precizan odgovor. Svjedoci smo da troškovi života svakodnevno rastu, da uz mali rast cijena goriva, dolazi do tihih, neprimjetnih poskupljenja. Ili, dešavaju se situacije da cijena ostaje ista, ali da se smanjuje težina proizvoda. Pitanje koje treba postaviti jeste da li uz rast troškova života rastu i plate?
Često čujemo vijest da su porasli troškovi Sindikalne potrošačke korpe. Međutim, analizama obračuna potrošačke korpe u zemljama u okruženju, tačnije bivših republika SFRJ, došlo se do zaključka da ne postoji standard, odnosno jedinstven metod po kojem bi se radio obračun potrošačke korpe u zemlji.
Ono što još treba napomenuti jeste da za sada nije moguće vršiti poređenje vrijednosti potrošačkih korpi po zemljama iz više razloga, jer ne samo što ne postoji javno objavljena metodologija obračuna potrošačke korpe, nego i zato što neke zemlje u potrošačku korpu uključuju samo prehrambene artikle, dok druge uključuju i neprehrambene.
Prilikom izrade Sindikalne potrošačke korpe u FBiH, a slično je i RS-u u obzir je uzeta prosječna plata isplaćena u Federaciji BiH, te minimalni troškovi života četveročlane porodice koju čine dvije odrasle osobe i dva djeteta, od kojih je jedno u srednjoškolskom, a drugo u uzrastu osnovca.
Samu potrošačku korpu čine cijene iz tri trgovačka centra za 80 artikala i to po oblastima:
- Prehrana
- Stanovanje i komunalne usluge
- Higijena i održavanje zdravlja
- Obrazovanje i kultura
- Odjeća i obuća
- Prijevoz
- Održavanje domaćinstva
Bez obzira što potrošačku korpu čine i druge stavke osim prehrane i iznos potreban za osiguranje hrane za porodicu pokazuje koliko građana jedva pokriva i taj dio. Ono što je interesantno jeste da blizu 80 posto prosječne plate u BiH iskoristi se na troškove hrane.
Pokrivanje troškova
Obzirom da 400.000 radnika u državi radi za platu od 350 EUR-a i manju, jasno je da je ta plata dovoljna za pokrivanje troškova hrane. Dostupni statistički podaci pokazuju da prosječne plate građana zemalja bivše Jugoslavije ne mogu pokriti troškove potrošačke korpe osim sa izuzetkom Slovenije.
Naravno, niko nema iste sklonosti potrošnji. Neko će trošiti više na neki akcizni proizvod, neko manje – nijedna porodica nije ista. Ali ovi brojevi ustvari pokazuju koliko ustvari građani preživljavaju.
Ono što mnogi ne znaju jeste koliko im država uzima od zarađene plate kroz razne poreze i doprinose.
U narednom primjeru imamo prikazan slučaj jedne bruto plate u FBiH, te koliko država uzima kroz poreze i doprinose. Ukoliko je vaša bruto plate 518 EUR-a, država će vam kroz razne doprinose i porez na dohodak uzeti 211 EUR-a, tako da vam ostaje 307 EUR-a. Vidjeli smo da jedna plata radnika iz privrede od nekih 300 EUR-a nije dovoljna da bi se pokrili troškovi hrane, čak i na takvu malu hranu država uzima porez na dohodak, što je ekonomski neopravdano. Tu nije kraj, jer od ovih 307 EUR-a, kroz PDV i akcize, uzet će se dodatnih 70 EUR-a. Drugim riječima, na svakih zarađenih 10 EUR-a, država uzima sebi 5,5 EUR-a.
Zaduženje građana
Upravo zbog visokih poreskih opterećenja i niskih plata, mnogi građani svoje troškove života finansiranju iz zaduženja, obično putem kreditnih kartica i prekoračenja računa odlaskom u “minus” po kartici, tj. trošenje novca kojeg nemaju.
Bez obzira na sve, rješenja postoje!
Država može na nekoliko načina pomoći građanima i privredi kako bi se povećale plate radnika.
Jedna od ideja jeste povećanje minimalne plate. Da bi se povećale minimalne plate i rasteretila privreda, država treba ići na stimulativno smanjenje doprinosa i poreza na dohodak. Direktni porezi su ti koji pokazuju veću slabost u naplati, za razliku od indirektnih. Kada bi recimo država smanjila doprinose za 75 EUR po radniku, 25 EUR bi moglo ići prema poslodavcu da ima manje doprinose (radnik ga manje košta), a radnik da zakonski dobije povećanje plate za 50 EUR.
Da li bi ova mjera dovela do problema u funkcionisanju fondova? Ne, upravo bi se suprotno desilo! Ova mjera bi najviše pomogla privredi, gdje smo vidjeli da radnici imaju niže i ispodprosječne plate. Na njih se prikuplja i manje doprinosa. Radnici u javnom sektoru, putem poreza, imaju obezbjeđene prihode za bruto plate. S obzirom da PIO sistem u FBiH prelazi na budžet, a u RS-u je to slučaj, ova mjera ne bi imala nikakve negativne efekte po javni sektor, jer bi “uštede” išle prema penzijama.
Posljedice povećanja plate
Sa druge strane, kada radniku iz privrede povećate minimalnu platu za 50 EUR, šta mislite šta će on uraditi sa tim povećanjem? Hoće li štediti ili potrošiti? S obzirom na troškove života i hrane, ovaj iznos će se potrošiti. Kada stimulišete jednom ovakvom mjerom 400.000 radnika iz privrede, koji imaju ispod prosječne plate, doći će do značajnog rasta potrošnje na nivou ekonomije, koja će se više puta multiplicirati u toku jednog perioda. Što ljudi više i brže troše, država će više novca uzeti po osnovu indirektnih poreza (PDV-a i akciza). Država je smanjila doprinose, povećala plate i dobila nazad PDV u istom ili većem iznosu.
Druga mjera jeste da država ukine porez na dohodak do 500 EUR-a po osobi, jer smo vidjeli da ako rade dvije osobe, troškovi potrošačke korpe čine oko 1.000 EUR-a. Zašto oporezovati nešto što je potrebno za osnovne životne troškove?
Struka, radnici, poslodavci i građani znaju šta je potrebno uraditi. Međutim, to više nije ekonomsko, već isključivo političko pitanje.
Al Jazeera Balkans/Autor: Faruk Hadžić