Oleksij Vadaturski bio je poznat kao “žitarski tajkun” koji je pridonio da Ukrajina postane ključni izvoznik pšenice.
Ruski projektil ubio je njega i njegovu suprugu Raisu u nedjelju u njihovoj kući u južnom gradu Mikolajivu, što je izazvalo sumnju među ukrajinskim političarima i stručnjacima, koji su njegovu smrt nazvali proračunatim ubistvom sa ciljem da se spriječi ukrajinski nastavak izvoza.
Za razliku od drugih oligarha – grupe superbogatih i nepopularnih Ukrajinaca s ogromnim političkim uticajem koji su stekli kontrolu nad ključnim industrijama nakon privatizacije pogona i tvornica iz sovjetske ere – Vadaturski je bio naširoko cijenjen kao čovjek koji je sve napravio sam.
“On je radio. Nije iskorištavao sovjetsko industrijsko nasljeđe. Izgradio je svoje carstvo na terenu”, rekao je za Al Jazeeru Vadim Karasev, politički analitičar iz Kijeva.
Bio je jedan od onih koji su stvorili ukrajinsko čudo izvoza žita.
Poljoprivrednik koji je otvorio brodogradilište
Uposlenici, partneri, pa čak i poslovni rivali Vadaturskog, koji je imao 74 godine, nazivali su ga “djedom”.
Njegove kompanije posjedovale su stotine hiljada jutara plodne “crne zemlje” u deset ukrajinskih regija.
Uzgajao je pšenicu, jedan od stubova ukrajinske poljoprivrede koja doprinosi nacionalnom bruto domaćem proizvodu (BDP) sa 15 posto, i osigurava oko desetinu globalnog udjela u izvozu žitarica.
Njegov konzorcij Nibulon uzgajao je krave i proizvodio suncokretovo ulje, a također je izgradio flotu brodova koji su pomogli oživjeti riječnu plovidbu u postsovjetskoj Ukrajini – i dostavljali žito, naftu i čelik u luke na Crnom i Azovskom moru.
Odluka Vadaturskog da otvori čvorište u južnom gradu Mikolajivu – gdje su četiri ogromna brodogradilišta iz sovjetske ere nekada proizvodila stotine brodova, uključujući prvi kineski nosač aviona – iznenadila je mnoge.
“Mene, poljoprivrednika, život je natjerao da se bavim brodogradnjom, otvorim brodogradilište i izgradim vlastitu flotu”, navodno je rekao nakon što mu jedno od starih brodogradilišta nije uspjelo na vrijeme sagraditi dovoljno teretnih brodova.
Kada je Rusija napala Ukrajinu, te zaplijenila neke od njegovih ključnih dobara u istočnim i južnim regijama i blokirala pomorske putove za izvoz žitarica, Vadaturski nije odustao i napustio Ukrajinu.
Neumorno je radio na obnavljanju isporuke žita – i ubijen je dan prije nego što su nastavljene. Ruski projektil pogodio je spavaću sobu njegove velike vile.
Ukrajinski političari odmah su rekli da njegova pogibija nije slučajnost.
“Precizan pogodak ne samo u njegovu kuću, već u određeno krilo, u spavaću sobu, ne ostavlja nikakvu sumnju da je pogodak bio ciljan”, napisao je na Telegramu Mihailo Podoljak, pomoćnik ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.
Ubistvo Vadaturskog dio je veće kampanje “terorističkih napada visokog profila sa ciljem zastrašivanja, destabilizacije i slamanja ukrajinskog društva”, dodao je.
Mililjarder koji je ostao u Mikolajivu
Boris Filatov, gradonačelnik Dnjepra, također je siguran da je smrt Vadaturskog proračunata.
„’Djed’ je bio milijarder, osoba s Forbesove liste, neko ko je zbog svojih godina mogao napustiti zemlju i završiti život na Azurnoj obali u luksuzu“, napisao je na Facebooku.
Umjesto toga, Vadaturski je ostao u Mikolajivu kako bi pregovarao o izvozu žitarica morem koji je nastavljen u ponedjeljak, nakon što je teretni brod Razoni pod zastavom Sijera Leonea napustio crnomorsku luku Odesa.
„Zato ne vjerujem da je njegova smrt slučajna“, napisao je Filatov.
Neki stručnjaci su sigurni da će od njegove smrti profitirati Rusija.
„S njegovom smrću posao neće stati, ali će trebati vremena da se promijeni sistem odlučivanja“, tvrdi Al Jazeeri Igar Tiškevič, analitičar iz Kijeva.
Drugi analitičar rekao je da je Rusija do sada izbjegavala namjerno ciljati oligarhe, jer ih je Kremlj pokušavao namamiti na svoju stranu.
“Slučaj Vadaturski je ili slučajnost ili sistemska promjena ovog trenda, određeni signal ukrajinskim oligarsima i velikim kompanijama”, rekao je Aleksej Kušč.
Sin kolektivnog farmera Vadaturski rođen je 1947. u selu blizu Odese, na izmaku nemilosrdne vladavine Josifa Staljina.
Radio je kao inženjer i vodio državne pekare, a 1980-ih postao je jedan od ključnih stručnjaka za uvoz pšenice u Sovjetski savez. Neefikasni sovjetski sistem planiranja, s desecima hiljada kolektivnih farmi, nije mogao uzgojiti dovoljno pšenice i uveliko se oslanjao na uvoz žitarica iz SAD-a i Kanade.
U postsovjetskoj Ukrajini, Vadaturski je pomogao promijeniti ovaj trend i pretvoriti svoju naciju u velikog izvoznika pšenice.