Na izbore gotovo tradicionalno ne izazi 50 posto birača. Umjesto olovke biraju ostati kod kuće. Jer su izgubili povjerenje u transparentnost izbornog sistema i političare i njihova obećanja. A političari u BiH ne rade ništa da tradicionalne apstinente pokušaju dovesti do biračkih mjesta.
Prosječna izlaznost na izbore u Bosni i Hercegovini je oko 50% u posljednjih deset godina. Izbori, kao jedini demokratski način promjene vlasti, u državi s demokratskim prefiksom, ovime stvaraju vladavinu manjine nad većinom. Vladajuće stranke izabralo je, ne više od 20% građana.
“Nijedan nema više od 20 posto podrške tih birača. I to je dokaz da je njihov legimitet upitan, kako oni to vrlo često govore, jer manjina vlada većinom”, kaže Vehid Šehić, predsjednik Strateškog odbora Koalicije pod lupom.
Tako je jer nedostaje povjerenja, tvrde građani. Većina njih neće ni u oktobru dati svoj glas. Ne vjeruju ni izbornom procesu, ni kandidatima – kažu nam u anketi.
“Ne bih, zato što ne možeš izabrat kojeg treba, dođe jedan drugi, ista stvar.”
“Ne može se ništa promijeniti, ali da ne ostane nezaokružen listić, zbog toga ću izaći.”
“Ne vjerujem im ništa. Zato što lažu.”
Za nepovjerenje koje građani imaju, razloga je više, navodi Šehić. Prema istraživanju koje je proveo, 60% građana koji ne glasaju ne vjeruju u rezultate izbornog procesa. Preostalih 40% ne vidi kandidata kojem bi povjerili svoj glas.
“Veliko nepovjernje prema politici kao upšte nekoj vrsti profesije, zato što su mnogi političari shvatili da je bavljenje politikom isključivo lični interes, klijentelistički interes, uskostranački interes, a ne javni opšti interes građana Bosne i Hercegovine”, ističe Šehić.
Uvođenje modernih tehnologija kojima bi se mahinacije na izborima svele na minimum donekle bi omogućilo povratak povjerenja građana u izborni proces. Bez obzira na trenutne uslove, ima i onih koji smatraju da samo izlaskom na izbore mogu nešto promijeniti.
“Svi mladi trebaju izaći da glasaju i da ovu državu probaju napraviti boljom.
“Građanska dužnost nam je izaći na izbore. Nadam se da se može nešto promijeniti. Ako se ne nadamo, onda nema smisla ništa drugo.”
I nada je najčešći odgovor koji čujemo uoči svakog izbornog procesa. Svih ovih godina politike u Bosni i Hercegovini uglavnom nisu činile ništa da se nada pretvori u stvarnost. A posebno su zakazali svi u najvažnijoj stvari, a to je da animiraju gotovo tradicionalne apstinente njih gotovo 50 posto da na birališta izađu. Jer sama nada nije dovoljan motivator.