Iako to godinama, nekada manje, nekada više, jeste, Mostar je posljednjih sedmica zaista postao grad izuzetno opasnog življenja. Učestali napadi na građane, djecu i povratnike, svima, a posebno Bošnjacima i Srbima, donijeli su osjećaj nesigurnosti, straha od izlaska iz domova, odlaska i povratka djece iz škole. Ipak, brze reakcije i potezi policije, te pravosudnih institucija u proteklom periodu daju nadu da će grad, kanton, pa i entitet, te država, stati ukraj nasilju pojedinaca i grupa.
Utezanje birača
Približavanje izbora, lokalnih ili općih svejedno je, u Mostaru svake dvije godine znači porast nasilja na ulicama. Rijetko ko će to reći otvoreno, u kameru ili mikrofon, ali kada nema uređaja za snimanje, mnogi će posvjedočiti da se ne radi ni o kakvim navijačima ili huliganima, već dobro organiziranim grupama, plaćenim i na svaki drugi način podržanim iz krugova bliskih vladajućoj stranci u Mostaru – HDZ-u BiH. Koriste se te grupe kada treba napasti na Partizansko groblje, na grupe antifašista koji se okupe da obilježe neke njima važne datume, ali i kada treba “utegnuti” glasačko tijelo, a to je upravo ovaj predizborni period.
– Nesporno je da je izborna kampanja i da imamo sigurnosne fenomene koji su od interesa za javnost. Međutim, za razliku od prethodnih godina vidimo blagovremenu reakciju policije ne samo u otkrivanju već i u procesuiranju. To je temeljna razlika između ovih i ranijih događaja, navodi Sandi Dizdarević, univerzitetski profesor i stručnjak za sigurnost.
Nikome, a Bošnjacima i Srbima u gradu na Neretvi ponajmanje, nije proteklih sedmica bilo ni najmanje ugodno u svom gradu. Među onima koji godinama trpe teror protivnika antifašizma u Mostaru, gledaju razaranje Partizanskog groblja, te itekako svakodnevno drže glavu u torbi, svakako je Sead Đulić, predsjednik SABNOR-a BiH. Kaže za navode kako se radi o huliganima ili navijačima da su priče za malu djecu, radi se o operacionalizaciji programskih načela HDZ-a, uz podršku partnera koji šutnjom su samo saučesnici, a za provedbu su zadužene dobro organizirane neonacističke grupe.
– Da to jeste tako, treba vidjeti kako se oblače, treba vidjeti kao pozdravljaju, treba vidjeti grafite koje pišu, te na kraju krajeva kada se pojave u gradu, kako idu ulicama i kako napadaju. To nije grupa maloljetnih huligana, kako nam se hoće reći, jasan je Đulić.
Dodaje da ne bi tako mogli djelovati bez političkog okvira koji im to dozvoljava, te dijela policijskog okvira koji ih štiti.
– Jer je nemoguće da za 30 i nešto godina nikada nijedan pojedinac ili grupa nisu sankcionisani. Da nemaju zaštitu od vlasti i svega što je pod kontrolom vlasti, to ne bi bilo moguće. Građani znaju dobar dio tih vođa, koji to organizuju, pa kako onda ne znaju obavještajne agencije i policijske strukture? Ako nisu pod njihovom zaštitom ili ako nisu isti nalogodavci i policiji i tužilaštvu i tim grupama koje to rade, dodaje Đulić
Upozorava i da se došlo do granice kada ljudi razmatraju samoorganizaciju kako bi zaštitili svoju djecu i sebe, a onda “nikome neće biti dobro”. Mora se, zaključuje, prisiliti policiju i pravosuđe da do kraja urade svako svoj dio posla, te procesuiraju ne samo izvršioce već i nalogodavce.
Jedan od predstavnika srpskog naroda u gradskim tijelima vlasti Velibor Milivojević također navodi da na sve u Mostaru politika ima velikog uticaja.
– Nijednom stanovniku Mostara ne može biti prijatno i ne može biti sretan, pa ni siguran. Ali ono što daje nadu i vraća u sigurnost je što, brže nego ikada, imamo reakciju nadležnih institucija, te što su svih pet slučajeva skoro riješeni ili su na putu da budu riješeni, ističe zamjenik predsjednika GV-a Grada Mostara.
Ipak je sve to liječenje posljedice, navodi Milivojević, a ustvari treba zajednički raditi kako do napada ne bi ni došlo. Napominje također da su Srbi u Mostaru, kako zbog malobrojnosti, tako i zbog manje zastupljenosti u vlasti, možda i u težem položaju od Bošnjaka i Hrvata.
Ulje na vatru
Stručnjaci za sigurnost navode da dodatno ulje na vatru ne samo u Mostaru često dolijevaju upravo predstavnici politika svojim tumačenjima i razmišljanjima, koja često nemaju potporu u stvarnosti.
– Izjava nekoga ko je politički personifikator određene političke stranke ima težinu. Samim tim sadržaj teksta, odnosno poruke koju je poslao, u sistemu koji je urušen, odnosno u poremećenom sistemu vrijednosti, često se reflektuje na način koji gledamo u posljednjih desetak godina, ističe Dizdarević.
Iz Ministarstva unutrašnjih poslova HNK-a poručili su prošle sedmice da se u rješavanje problema sve češće pojave nasilja među mlađim osobama trebaju uključiti svi. Navode i da je potreban multisektorski pristup rješavanju problema, jer je policija samo represivni aparat, a da se trebaju uključiti škole, centri za socijalni rad, ministarstva i druge institucije.
Piše: Kenan Ćosić / Oslobođenje