Predsjednik Slobode Elmir Šećerbegović i bivši sportski direktor Sanel Mašić, kojeg je gimnazijalski školski drug založio da napravi pospremanje.
Naprotiv, napravio je haos i doveo Slobodu u grčevitu borbu za opstanak. Naime, zajedno sa Šećerbegovićem tokom zimskog prijelaznog roka totalno je profulao odabir igračkog kadra, narušio međuljudske odnose, čak između trenera “bacio koske” i pozivao ih da se javno fizički obračunaju.
Da sve su to u Rudarskoj 2. radili dobro uštimani tandem Šećerbegović i Mašić.
Ceh je platio Gradimir Crnogorac koji je od 11. januara prizivao pojačanja, dok mu je dvojac bez kormilara radio o glavi, ali to nije od jučer, nego od prvog dana kada je sjeo na užarenu klubu Slobode. Ostatak Uprave sastavljene od tuzlanskih poduzetnika se na takvo ponašanje na samom početku predsjednika i sportskog direktora, čak su se i razilazili u takvim pogledima, no nakon izvjesnog vremena su reterirali, slegli ramenima. Dok su držali konce u svojim rukama Sloboda je polusezonu sa limitiranim igračkim kadrom završila sa ogromnim bodovnim zalihama.
Crnogorac je pokupio sve gelere, kako i dolikuje jednom vojniku kluba, podnio ostavku, i u miru se povukao bez iznošenja prljavog veša. Nije se želio javno oglašavati po pitanjima da su mu Šećerbegović i Mašić radili o glavi, okretali svlačionicu i igrače protiv njega i saradnika. Listu pojačanja nakon prodaje Nemanje Tomaševića u TSC, i degradiranja Dejana Uzelca gurnuli pod tepih.
Zavadi, pa vladaj.
(Nastavit će se)