Kada se govori o multikulturalnosti, odnosno interkulturalnosti, mora se zanti kako je riječ o složenim društvenim fenomenima, koji se vezuju uz probleme funkcioniranja liberalnih demokratija sa multietničkim sastavom stanovništva. Medjutim, glavna razlika između ova dva termina jeste što interkulturalnos ima za cilj ostvarivanje komunikacije između pripadnika različitih kultura, razmjenu dobara, zajedničko sudjelovanje u stvaranju novih vrijednosti kao i otvorenost za razumijevanje drugog i drugačijeg pri čemu krajnji cilj jeste zdravo okruženje za sve koji mu pripadaju.
Rasizam je naziv za ideologiju koja smatra da je rasa temelj ljudskog društva, odnosno da pripadnost pojedinaca odredjenoj rasi mora biti osnov za njegov društveni položaj, pri čemu se samim tim vjeruje da su pojedine rase superiornije ili infereiornije jedna drugoj. Najekstremnije forme rasizma se najčešće vezuju uz nacionalizam i fašizam, odnosno rasne teorije čija je primjena dovela do Holokausta i genocida u Ruandi kao i rata u BiH.
Bosanskohercegovačko drustvo, naročito političari na značajnim rukovodnim pozicijama, vole da se hvale multikulturalnošću pri tome ne shvataju da se taj pojam znatno razlikuje od interkulturalnosti. Međutim, dok je u teoriji to poprilično prisutno u praksi se jako slabo primjenjuje, a jedan od dokaza za to jeste stanje u društu i državi koja nakon 24 godine od okončanja rata pokušava da se demokratizuje. Završetak tih procesa nije moguć ukoliko se Ustav BiH ne promijeni jer sam on ne pruža ista prava svim stanovnicima Bosne i Hercegovine.
Iako smo drzava koju čini veliki broj različitih kultura, etničkih pripadnosti, tradicije i običaja, i to dugi niz godina, gdje bi sasavim logično bilo da nema osuđivanja i diskriminacije, dešava situacija gdje se ljudi koji su u potrazi za boljim životom, migranti i izbjeglice, predstavljeni na jedan monstruozan način koji itekako podsjeća na stanje u Evropi prije početka Drugog svjetskog rata. Savršen primjer je nedostatak kampova za migrante i izbjeglice koji nemaju krov nad glavom, topli obrok, a pritom svakodnevno dozivljavaju verbalne i fizičke napade domaćeg stanovništva. Razloga za takvo djelovanje je više: ljudi ni fizički ni psihički nisu putovali, nisu upoznavali drugačije, nisu ni željni da to urade, a i zbog ličnih kompleksa žele da se osjećaju iznad drugih upravo jer su cijeli život oni bili drugi.
Evropska migrantska kriza
Ili jednostavno izbjeglička kriza je izraz za niz dogadjaja vezanih za masovni dolazak izbjeglica i, najčešće ilegalnih, imigranata iz Azije, Afrike i dijela Jugoistočne Evrope (Kosovo i Albanija) u zemlje Evropske unije koji se bilježi od sredine 2010. godine, a svoju eskalaciju dobija tokom 2015. godine.
Razlog za masovne migracije vezuje se za visoku stopu nezaposlenosti i siromaštva u tim zemljama, ali i kao posljedica ratnih zbivanja, prije svega u Siriji gdje je građanski rat prouzrokovao masovni egzodus stanovništva, kao i u Libiji gdje je rušenje režima Moamera el Gdafija dovelo do anarhije koju vješto koriste dobro organizovane mreže krijumčara ljudi. Kriza se do sredine 2015. godine uglavnom održavala na mediteranskim obalama Italije, dok je u skorašnje vrijeme daleko masovniji “priliv” izbjeglica zabilježen na Balkanu, odnosno kao ruta za ulazak u EU preko država članica na periferiji (Grčka i Hrvatska) ali i preko Makedonije, Srbije, CG i BiH.
Pravni status migranata zavisi od uzroka migracije svakog migranta:
- Azilanti – ako je osoba emigrirala iz svoje države zbog neposredne ratne opasnosti, takvi ljudi se smatraju ratnim izbjeglicama i prema medjunarodnom pravu svaka država svijeta je dužna da im osigura pravo na azil.
- Radni emigranti – ako je osoba emigrirala iz svoje zemlje zbog povoljnije ekonomske budućnosti. Radni odnosno ekonomski migranti nemaju pravo na azil, i zbog toga mogu biti deportovani u najbližu prethodnu državu gdje im sigurnost nije ugrožena.
Migrantska kriza u BiH
Prema procjenama OSCE-a više od 40.000 migranata ušlo je u BiH od 2018. godine, a oko 7.300 njih naselilo se u oblasti sjeverozapadno od Bihaća u nadi da će prijeći u susjednu Hrvatsku. Blizu 20 odsto su djeca.
Smještaj migranata i izbjeglica i dalje predstavlja veliki izazov. BiH ima ograničen broj centara za prijem i tranzit, a nijedan nije na ulaznim i izlaznim mjestima na granici, iako postoje planovi da se otvore dodatni objekti. Trenutno postoji nekoliko prihvatnih centara u okolini Sarajeva, Mostara i Bihaća, gdje je situacija i najkritičnija a kamp Vučjak je bio savršen primjer nehumanog ophođenja, ne samo lokalnih vlasti već i cijele države, prema migrantima. Kamp je napravljen iznad nekadašnje deponije smeća, 8 km od granice sa Hrvatskom, gdje su mine ostale iz rata vodjenog tokom devedesetih. Oko 650 migranata boravilo ja u kampu, međutim situacija je eskalirala kada je voda prestala da se isporučuje kao i odvoz smeća i kada je Crveni krst povukao svoje volontere jer su izbjeglice odbijale pomoć. U decembru kamp je i zvanično zatvoren nakon čega je 350 osoba dovezeno i smješteno u Ušivak a drugih 300 ljudi dovezeno i smješteno u kasarnu u Blažuju.
Od 2018. EU je obezbjedila 34 miliona eura za pomoć BiH u zbrinjavanju migranata, međutim taj novac ne ide direktno vlastima u BiH već u saradnji sa Međunarodnom organizaciom za migracije UN-a novac se rasporedjuje na niže grane i mjesta na kojima je potreban. Pored problema zbog nedostatka novca ili njegovog nepravilnog raspoređivanja, međusobna kordinacija u institucijama BiH nedostaje što dodatno otežava sam proces.
Politika BiH prema migrantima
Nadležne institucije u Bosni i Hercegovini, a prema članu 3. stav 1 Zakona o strancima su:
- Vijeće Ministara BiH;
- Ministarstvo sigurnosti BiH;
- Ministarstvo vanjskih poslova BiH;
- Ministarstvo civilnih poslova BiH;
- Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH;
- Služba za poslove sa strancima;
- Granična policija BiH;
- Ostala policijska tijela u BiH;
- Agencija za rad i zapošljavanje BiH;
- Druga nadležna tijela.
Međutim, nadležni za ovaj problem migranata i izbjeglica ne žele da obavljaju svoj posao pa ovaj problem bacaju od jedne institucije do druge kao vruć kesten u nadi da će se samo vremenom riješiti ili da će neka Međunarodna organizacija preuzeti potpunu inicijaticu.
Lokalne ili kantonalne vlasti mijenjaju svoje stavove u vezi krize kao i zbrinjavanja u zavisnosti samo da li će to da im donese političke poene ili ako ništa bar da ocrne suprotnu partiju.
U oktobru i novembru mediji su izvještavali i o protestima građana koji ne žele da se migranti smjeste u njihova naselja. Posebnu pažnju izazvao je prijedlog da se migranti presele u Medeno Polje u opštini Bosanski Petrovac. Predsjednik Odbora za zaštitu prava Srba u Federaciji BiH Đorđe Radanović najavio je da će Srbi koji su iz tog dijela BiH blokirati put Drvar-Bosanski Petrovac i na taj način spriječiti eventualno premještenje migranata u Medeno Polje. Kako je naglasio, takva odluka predstavlja kršenje Anexa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma. Radanović je najavio da će, osim svih srpskih predstavnika na nivou BiH i Federacije BiH, pozvati ambasadore zemalja potpisnica Dejtonskog sporazuma – SAD, Rusije, Velike Britanije, Francuske, Njemačke, EU – da spriječe tu namjeru kantonalne Vlade i taj dan budu sa Srbima koji će blokirati put.
Prijedlog Operativne grupe za pitanje migracija u USK oštro je iskritikovao član Predsjedništva BiH Milorad Dodik naglasivši da bi smještanje migranata u Medenom Polju imalo političku dimenziju, a da je zapravo cilj protjerivanje Srba sa njihovih vjekovnih ognjišta. Dodik je iskoristio priliku da se obračuna sa političkim neistomišljenicima, pa je za prijedlog optužio vlasti u Sarajevu, rekavši da je sve smišljeno u Sarajevu i da dio bošnjačke političke elite blagonaklono gleda na migrante, jer bi u budućnosti mogli vršiti pritisak na nebošnjake. Dodik je ponovio svoj raniji stav da Republika Srpska neće dozvoliti migrantske kampove na svojoj teritoriji.
Hrvatski vijećnici u Tuzli i Živinicama usprotivili su se najavama predsjedavajućeg Vijeća ministara Denisa Zvizdića koji je kazao da bi novi centar za migrante mogao biti otvoren u mjestu Ljubače kod Tuzle. Mjesto je većinski naseljeno Hrvatima. Vijećnici su u zajedničkoj izjavi rekli da je posebna zabrinutost kod hrvatske zajednice kako se zaštititi od mogućih provala i uništavanja od ilegalnih migranata jer migranti ulaze u objekte u kojima trenutno nema vlasnika.
Izvještavanje medija o migrantskoj krizi u BiH
Mediji o izbjeglicama i migrantima najčešće izvještavaju kao o opasnim po bh. gradjane, u naslovima šire paniku, tekstovi su puni pretpostavki, nepotkrepljenih činjenica itd. Prema istraživanju Medie.ba čak 51% migranata i izbjeglica je predstavljeno kao opasne po gradjane, a 33% kao prestupnike.
Prenošenje nebuloznih izjava političara takodje predstavlja primjer bespotrebnog širenja panike i zasnovana je na insinuacijama. Tome su zasigurno doprinijeli i mediji koji su detaljno izvještavali o svakom incidentu, pa je dio javnosti očito stekao dojam da se migranti i izbjeglice po cijeli dan tuku. Mediji utiču na gradjane koji su već nedovoljno informisani i nemaju učvršćene vlastite stavove kao i sposobnost prepoznavanja lažnih informacija. A nepostojanje konstruktivnog javnog mnjenja i kritičke misli samo je olakšalo medijsku manipulaciju.
Migranti i izbjeglice su ne svojim voljom zaglavili u Bosni i Hercegovini, a kako smo mi društvo koje ne može samo sebi da pomogne a i ne želi očigledno, ova kriza će samo da se povećava dok ne dodje do tačke ključanja i uništi i ovo malo poretka u državi. Granična policija RS BiH namjerno, u saradnji sa policijim Republike Srbije, pušta pa čak i prevozi migrante u Federaciju, da bi oni prešli u Hrvatsku nakon čega ih Granična policija Hrvatske, ilegalno, u toku noći, u civilnom odijelu i bez ličnih dokumenata, vraća ponovo u BiH. I dok temperature postaju sve niže i naša ljudskost opada gdje u toplini svojih domova govorimo kako bi trebalo nešto da se poduzme ali mi sami nismo ta pozitivna promjena koju tražimo.
IZVORI:
https://www.osce.org/bs/mission-to-bosnia-and-herzegovina/397322?download=true
http://ba.n1info.com/Vijesti/a395886/Migranti-u-Vucjaku-strajkuju-gladju.html
http://ba.n1info.com/Vijesti/a392871/Protest-u-Tuzli-zbog-najave-otvaranja-migrantskog-centra.html
PIŠE: Fatima Memić