Ideja vodilja u ideologiji „srpskog sveta” je pretpostavka da Bosna i Hercegovina ne postoji kao jedinstvena multikulturalna suverena država. Prema nedavno usvojenoj Deklaraciji ‘Svesrpskog sabora’, Bosna je samo skup entiteta s tri odvojena naroda ili „nacije”, od kojih svaki ima vitalne interese i pravo veta.
Deklaracija privilegira Republiku Srpsku kao „jedinstven i samostalan” suvereni entitet. Otuda je ‘srpski svet’ Bosnu kao suverenu državu podvrgao ideološkom negiranju. Takva delegitimizacija i konceptualno negiranje Bosne kao suverene države predstavlja egzistencijalnu prijetnju sa strašnim posljedicama.
Takvo konceptualno negiranje slično je negiranju Ukrajine od „Ruskog svijeta“. Za zagovornike Ruskog svijeta Ukrajina i njen narod ne postoje. Putinovi ideolozi izjavljivali su da Ukrajina ne postoji, da je ona „meko tkivo“ između Rusije i Zapada te da su Ukrajinci nekako zaboravili da su Rusi.
U tom smislu Rusija je već izbrisala postojanje Ukrajine kao države sa svojom kulturom i historijom. Nelegalna invazija i njezine ubojite okrutnosti brutalan su pokušaj afirmacije tog patološkog svjetonazora.
Poput Memoranduma SANU-a
Na usvajanje Rezolucije UN-a o genocidu u Srebrenici, Republika Srpska i Srbija odgovorile su „Deklaracijom Svesrpskog sabora” kao najnovijim manifestom ‘srpskog sveta’. Deklaracija predviđa ekskluzivnu etnoteritorijalnost za srpski narod kao „jedinstvenu cjelinu”, što je analogno iredentističkom planu za „Veliku Srbiju” iz 1990-ih, koji je nastojao inkorporirati Bosnu i druga područja Balkana kao da oni do tada nikad nisu ni postojali kao zasebne cjeline.
U Deklaraciji se, kao i u slučaju Memoranduma SANU-a, govori o navodnom progonu Srba i predlaže odgovor kulturnim i političkim separatizmom. Predloženo jedinstvo svih Srba u jednoj državi jasno ide na štetu Bosne i njenih građana.
Godinu dana prije Deklaracije Svesrpskog sabora, u aprilu 2023, Milorad Dodik je pozvao na ujedinjenje svih Srba, poručivši da „niko njih [Srbe] neće spriječiti da se ujedine jer je to njihovo pravo i njihova istorija. Prošli vijek je bio vijek srpskog stradanja, a ovaj vijek je vijek srpskog ujedinjenja“.
Dvije godine ranije, u augustu 2021, Dodik je ustvrdio da su Bošnjaci „podanički narod” koji, jer su „konvertiti”, nema karakter neophodan za vladanje. Zaključio je da je bosanska država „iluzija koja ne može funkcionisati”. Ove izjave – koje su označavane kao govor mržnje – naglašavaju činjenicu da “Srpski svet” podrazumijeva delegitimizaciju Bosne kao države i Bosanaca kao građana.
Revizionistički narativ
Kao da su se srpski i ruski svijet urotili da negiraju Bosnu u Vidrićima u Republici Srpskoj, gdje je sagrađena pravoslavna crkva u ruskom stilu i ruski pravoslavni krst. Ploča na krstu odaje počast palim borcima, uključujući ruske plaćenike koji su poginuli u takozvanom „odbrambeno-otadžbinskom ratu” (1992 – 1995).
Sintagma odbrambeno-otadžbinski rat uključuje revizionistički narativ koji veliča počinitelje, negira genocid i namjerava izbrisati Bosnu, budući da se njen teren sada opisuje kao „domovina“ koju brane pravoslavna „braća“. Ne bi trebalo promaći našoj pažnji da je Putinova službena vanjska politika „ujedinjenje pravoslavlja“ dok on nastoji pružiti punu potporu „bratskim narodima“.
Takvi napori za pojmovnim brisanjem poprimaju druge suptilnije, ali jednako pogubne oblike. Visoki predstavnik i Republika Hrvatska pokušali su utjecati na slučaj Kovačević, intervenirajući u postupku kao „treće strane”, kako bi spriječili demokratske reforme u Bosni. Takve se intervencije mogu promatrati kao koordinirani napor da se Bosna podijeli kako bi se osiguralo da ona nikada neće moći postojati kao demokratsko društvo.
Ne treba zanemariti slučajni tajming „dobrovoljnog priloga” Republike Hrvatske Evropskom sudu za ljudska prava od 100.000 eura. Nadalje, Vučićevim i Dodikovim negiranjem genocida te zabranom spomen-obilježja žrtvama na stratištima kao što su Dom kulture Pilica i Barutni magacin u Kalinoviku namjera je eliminacija Bošnjaka potiskivanjem sjećanja na njihova stradanja.
Postizanje genocidnih ciljeva 1990-ih
Ideologijom srpskog sveta žrtve genocida i drugih ratnih zločina dehumaniziraju se i čine nevidljivima. Ovo je ideologija eliminacije s kojom se moramo suočiti jer, kao u slučaju Ukrajine, ukazuje na stanje svijesti, koje prethodi nasilnom progonu i genocidu koji su neizbježni.
Dok je Aleksandar Vulin označen kao glavni zagovornik srpskog sveta svojim izjavama da je ujedinjenje svih Srba u jednu državu već počelo i da se ne može zaustaviti, kompletno vodstvo Republike Srpske i Srbije sada poduzima sistematske korake ka postizanju genocidnih ciljeva 90-ih.
Neka 2025. godina bude godina u kojoj će se djelovati kako bi se srpski i ruski svijet spriječili u ostvarenju svojih ciljeva koji ugrožavaju postojanje Bosne. Pristup BiH Evropskoj uniji i članstvo u NATO-u mora se ubrzati. Neka 2025. bude godina osude srpskog sveta i zabrane „Dana Republike Srpske”. U 2025. godini moraju se poduzeti koraci kako bi se podržale demokratske ustavne reforme u skladu s presudama Evropskog suda za ljudska prava.
U 2025. godini, kada obilježavamo sjećanje na genocid u Srebrenici, preživjele treba podržati u njihovim nastojanjima da postave spomen-obilježja i muzeje na mjestima zločina kao što su Dom kulture u Pilici i Barutni magacin u Kalinoviku kako bi se istinski odala počast žrtvama i spriječilo ponavljanje zločina.
Na taj način će se srpski i ruski svijet i njihovi napori da potkopaju Bosnu kao demokratsku naciju neutralizirati i potvrditi postojanje Bosne kao demokratske multikulturalne države pod vladavinom prava.
Piše: David Pettigrew