Žao mu je. Najbogatijem Plenkovićem ministru žao je što je krivo ispunio imovinsku karticu. 2 miliona eura dobiti nije zataškao nego je to bila tehnička pogreška. A to je dobit koju je ostvario od Agroproteinke, tvrtke koja je baš slučajno zbrinula svih 12 000 svinja eutanaziranih zbog afričke kuge. Od dobrog biznisa sa svinjama do čitanja poezije Sergeju Lavrovu.
Odvožnja i zbrinjavanje lešina uginulih životinja je unosan posao, pogotovo kada hara afrička svinjska kuga, pogotovo ako ste ministar Gordan Grlić-Radman. Od obiteljske tvrtke Agroproteinke, gdje ministar ima 20 posto dionica, zaradio je više od 2 miliona eura dobiti koje je, eto, zaboravio upisati u imovinsku karticu.
“Griješiti je ljudski ali ovdje je važno istaknuti da sve što sam stekao, stekao sam na zakoniti način”, poručio je Grlić-Radman.
I dok premjer Hrvatske Andrej Plenković poduzetnog ministra brani, predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović je već gotovo tradicionalno imao štogod za reći. “To je praktički monopolist, koji ima siguran posao kao što oluci na zgradi i kanalizacija imaju siguran posao, kiša će pasti. Tako će i njima doći crkotina”, kazao je Milanović.
Plenković pak kaže – niti je ukrao, niti je zatajio, samo nije deklarirao taj dan. “Sad zna sad je svjestan, deklarirat će”, dodaje.
Jer kako je otkrio portal Index.hr, Agroproteinka je u 10 godina od države dobila više od 60 miliona eura, većinu toga od Ministarstva poljoprivrede.
“Radi se o uplatama koje prosječni Hrvat s prosječnom plaćom zaradi za 112 godina. Znači on je to zaboravio upisati”, otkrio je novinar Ilko Ćimić.
I bez ovog dobrog posla s leševima, Grlić- Radman je već bio najbogatiji ministar u Plenkovićevoj Vladi. U imovinskoj kartici upisane su tri kuće, dva stana, nekoliko zemljišta, među kojima i građevinska, BMW, sat od 3.000 eura i štednja od milion i 100.000 eura.
U jeku ove afere i ne stari dobro izjava koju je dao početkom mandata. “Ono što vas uvjeravam, da će moja imovinska kartica biti puno manja nakon što više ne budem ministar”, rekao je 2019.
A kada i to vrijeme dođe Grlića-Radmana će se pamtiti po njegovim jezičnim egzibicijama i izjavama. Prilikom posjete Ursule von der Leyen rekao je: “Ona je kultiviranim emocijama pokazala oduševljenje”.
Jednom prilikom je istaknuo – “Ja sam proizvod Franje Tuđmana”. A ne zaboravimo kada je pričao o tome kada ga je premijer pitao da bude ministar.
“Za mene je sve, znate, neko vrijeme, jer ja, znate, kako vrijeme prolazi, carpe diem. Prema tome, nema vrijeme prije, poslije i tako dalje. Pravo vrijeme”, tad mu je rekao.
I tako je postao prvi čovjek diplomacije i drugi najdraži ministar predsjednika Republike. “Mi se sada zbog njega tu trebamo crveniti. On je jedan obični crveni đilkoš, rumeni je. Mi smo zapravo zatočenici. Sori, ja sam hrvatski predsjednik”, častio ga je Milanović.
Pokazao je da diplomacija nije samo stvar uglađenosti i poznanstava, već i emocija – kada je ruskom ministru vanjskih poslova čitao poeziju.
“I otkrio sam ti toplu dušu, poetsku, Sergeja. Pa smo čitali, ja sam čitao na ruskom poeziju”, otkrio je Grlić-Radman, a Milanovićeva reakcija se nije dugo trebala čekati.
“Radosno hoda poljem, pjesnik i citira Jesenjina Lavrovu prije mjesec dana, tko je rusofil, on ili ja?”, pitao se predsjednik.
Ministar koji kreira vanjsku politiku, pjesnik, emotivac, poduzetnik, doduše malo zaboravljiv – sve je to Grlić- Radman, i, prijatelj Dragana Čovića, dodali bismo…
Video prilog RTL TV pogledajte OVDJE.