Zoran Milanović otišao je u Bosnu i Hercegovinu, ali obilazi isključivo krajeve u kojima njegov narod ima većinu. Nešto slično učinio je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić kada je u aprilu ove godine posjetio Republiku Srpsku, samo što je on mjesec i pol ranije boravio u Sarajevu, gdje je članovima državnog predsjedništva uručio deset hiljada doza cjepiva protiv covida-19.
Od Vučićevog izleta u BiH bilo je barem neke konkretne koristi, dok je Milanović, na početku aktuelne bosanskohercegovačke turneje jasno rekao da neće službeno posjetiti Sarajevo dok se “neke stvari ne razriješe”. Na novinarsku molbu da objasni rekao je da “član Predsjedništva BiH Željko Komšić nije predstavnik hrvatskog naroda”. Drugim riječima, nije donio ništa, osim još malo hrvatstva, čega u BiH ima sasvim dovoljno i bez njega.
BiH je zarobljena trima maksimalističkim nacionalizmima uguranima u dvoentitetsku podjelu. Srpskim nacionalistima ne odgovara bosanskohercegovački okvir, bez obzira na to što je minimalan, bošnjačkima ne odgovara entitetska podjela, dok hrvatski priželjkuju svoj entitet, ali bi im bilo sasvim u redu i kad bi predsjednik HDZ-a BiH, ili srodne stranke, na svakim izborima postajao hrvatski član Predsjedništva.
Taj san o Herceg-Bosni ili stvaranju što ekskluzivnijeg ustavnopravnog okvira razbuđen je pobjedama Željka Komšića na izborima za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Zbog njih se hrvatski nacionalisti godinama samosažalijevaju, Hrvati, eto, više ne mogu izabrati ni svog Dragana Čovića – ili već nekog koga on želi – nego su osuđeni na Komšića. Komšić se predstavlja kao građanski političar, iako je njegova Demokratska fronta u koaliciji sa SDA-om, glavnom bošnjačkom nacionalističkom partijom.
Političkoj sceni, punoj niskih strasti i loše glumljenih uloga, najmanje trebaju preprodavači loše upakiranog nacionalizma poput Milanovića. U tom pogledu, on je brat blizanac Komšića ili slici o Komšiću stvorenoj u hrvatskoj javnosti: tip koji lijevu i liberalnu scenu koristi da bi stekao političku moć, a potom provodio nacionalističku politiku. Komšić u BiH bošnjačku, Milanović u Hrvatskoj, naravno, hrvatsku. S tim da je Milanovićev nacionalizam očitiji, piše zagrebački portal “Index”.