Gotovo 3.000 izbjeglica iz Nagorno-Karabaha ušlo je u Armeniju do ponedjeljka ujutro, nakon munjevite ofanzive susjednog Azerbejdžana, otvarajući niz pitanja o kojima će predsjednik te zemlje Ilhan Alijev razgovarati s turskim kolegom Tayyipom Erdoganom u enklavi Nakičevan.
Od ponedjeljka u 5:00 sati više od 2.900 ljudi iz Nagorno-Karabaha prešlo je u Armeniju, saopćila je armenska Vlada, dok se žurila pripremati za hiljade izbjeglica, prenosi Hina, pozivajući se na Reuters.
Armenci u Karabahu, teritoriji koja je međunarodno priznata kao dio Azerbejdžana, bili su prisiljeni na prekid vatre prošle sedmice, nakon 24-satne vojne operacije mnogo brojnije azerbejdžanske vojske.
Vodstvo 120.000 Armenaca koji žive u Nagorno-Karabahu reklo je da ne žele živjeti u sastavu Azerbejdžana i da će otići u Armeniju jer se boje progona i etničkog čišćenja.
Susret Erdogana i Alijeva u esklavi Nakičevan
Vodstvo je saopćilo da su nastale saobraćajne gužve iz smjera Karabaha prema Armeniji i da će onima koji žele otići biti osigurano besplatno gorivo.
Armenci su unosili stvari u autobuse i kamione u ponedjeljak i pripremali se za odlazak u Armeniju, rekao je novinar Reutersa sa mjesta događaja.
Deseci ljudi, mnogi s djecom i prtljagom, stajali su u redu za ulazak u autobuse, kazao je novinar britanske agencije.
Erdogan će u ponedjeljak otputovati u jednodnevnu posjetu azerbejdžanskoj autonomnoj eksklavi Nakičevan – pojasu azerbejdžanskog teritorija koji se nalazi između Armenije, Irana i Turske – kako bi s Alijevim razgovarao o situaciji u regiji Nagorno-Karabah, saopćio je ured turskog predsjednika.
“Razmotrit će se bilateralni odnosi između Turske i Azerbajdžana i razmijenit će se pogledi na aktuelna globalna i regionalna pitanja, posebno najnovija zbivanja u Karabahu”, dodaje se u saopćenju.
Dvojica predsjednika će prisustvovati ceremoniji izgradnje plinovoda koji će dovoditi plin u Nakičevan i otvoriti novo modernizirano vojno postrojenje u eksklavi.
‘Naši ljudi ne žele živjeti u Azerbejdžanu’
Azerbejdžanska pobjeda mijenja osjetljivu ravnotežu snaga u području Južnog Kavkaza, regiji brojnih etničkih zajednica, važnoj za transport plina i nafte u kojoj se Rusija, SAD, Turska i Iran bore za utjecaj.
Armenci ne prihvataju obećanje Azerbajdžana da će garantirati njihova prava u trenutku integracije regije.
U glavnom gradu Bagorno-Karabaha, poznatom kao Stepanakert u Armeniji i Khankendi u Azerbajdžanu, oni s gorivom krenuli su u nedjelju navečer kako bi se vozili Lačinskim koridorom prema granici s Armenijom.
Fotografije britanske agencije pokazale su desetke automobila kako voze iz glavnog grada prema planinskim zavojima koridora.
Armenija kaže da je ubijeno više od 200 ljudi, a da je ranjeno 400 osoba u vojnoj operaciji Azerbejdžana.
“Naši ljudi ne žele živjeti u Azerbejdžanu. Njih 99,9 posto želi napustiti naše historijske teritorije“, kazao je David Babajan, savjetnik Samvela Šahramanjana, predsjednika samoproglašene republike Artsakh, kako Armenci zovu Nagorno-Karabah.
“Sudbina našeg jadnog naroda će ostati zapisana u historiji kao sramota za armenski narod i za cijeli civilizirani svijet“, dodao je Babajan.
“Odgovorni za naše sudbine će jednog dana morati odgovarati pred Bogom za svoje grijehe“, zaključio je.
‘Egzil da se spase životi i identitet Armenaca’
Armenske vođe iz Karabaha rekle su da će ruske mirovne snage ispratiti iz regije u Armeniju sve one koji su ostali bez doma u vojnoj operaciji Azerbajdžana.
Premijer Nikol Pašinjan suočen je s pozivima na ostavku zbog toga što nije spasio Karabah.
U obraćanju naciji, kazao je da je određena pomoć stigla, ali da je masovni egzodus neizbježan.
“Ako se ne osiguraju primjereni uvjeti za Armence Gorskog Karabaha [kako Armenci zovu Nagorno-Karabah] kako bi živjeli u svojim domovima i nema učinkovitih mehanizama zaštite protiv etničkog čišćenja, raste vjerovatnost da će Armenci Gorskog Karabaha vidjeti egzil iz svoje domovine kao jedini način da spase svoj život i identitet“, rekao je Pašinjan.
Nagorno-Karabah nalazi se u području koje je stoljećima bilo pod utjecajem Perzijanaca, Turaka, Rusa, Osmanlija i Sovjeta.
Svojataju ga i Azerbejdžan i Armenija nakon pada Ruskog carstva 1917. godine.
Za šest godina ubijeno oko 30.000 ljudi
U sovjetskim vremenima proglašen je autonomnom regijom unutar Azerbejdžana.
Nakon raspada Sovjetskog saveza, tamošnji Armenci zbacili su nominalnu azerbajdžansku kontrolu i zauzeli susjedni teritorij u onome što je danas poznato kao Prvi karabaški rat.
Od 1988. do 1994. godine ubijeno je oko 30.000 ljudi, a više od milion osoba je raseljeno, uglavnom Azerbajdžanaca.
Pašinjan je u nedjelju okrivio Rusiju da nije učinila dovoljno za Armeniju te da će razmotriti savez s Rusijom.
Ruski dužnosnici tvrde da je Pašinjan jedini krivac za cijelu situaciju te da Armenija, koja graniči s Turskom, Iranom, Azerbejdžanom i Gruzijom, ima malo drugih prijatelja u regiji.