“Goodbye BiH, welcome RS-exit”, izgovorio je za govornicom Narodne skupštine bh. entiteta Republika Srpska tadašnji član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda i doživotni čelnik Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik tog 17. februara 2020. godine. Njegovim sljedbenicima i pripuzima taj igrokaz je bio povod da se grohotom nasmiju; nekima je šega bilo kako je to izgovoreno, budući da od te četiri i po riječi govornik moguće zna šta znače samo dvije (BiH i RS); naivni i neupućeni su samo odmahnuli rukom i „shvatili“ otvorenu prijetnju kao još jedno „Dodikovo lupetanje“.
Onim opreznijim nije bilo do šale – ne zato što se ta za krivične prijave skovana doskočica mogla brzo i lako realizirati, nego što je najavljivala novu, dugotrajnu krizu i probleme koji će Bosnu i Hercegovinu značajno stopirati na euroatlantskom putu. Od tada „godine su prošle pune muka“, COVID-19 je poharao planetu, ruske trupe su tokom agresije okupirale i urnisale značajan dio teritorije susjedne Ukrajine, izraleske snage već 15 mjeseci nesmiljeno vrše genocid nad Palestincima, Donald Trump se vraća u Bijelu kuću, Srbija se naoružava i priprema za „studentsku revoluciju“, a Bosna i Hercegovina nije „ni blizu“ članstva u NATO-u, dok Evropska unija izgleda kao nedostižan san.
A Dodik? Cinici bi kazali kako za ovih nepunih pet godina ne samo da nije naučio neku novu englesku riječ, nego da je zaboravio i one tri euforično izgovorene (goodbye, welcome, exit) kada su poslanici u Parlamentu RS-a usvojili zaključke koji se odnose na „antidejtonsko djelovanje Ustavnog suda Bosne i Hercegovine” (povratak na „izvorni Dayton“), ukidanje Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, vraćanje na entitetske vojske. Plus da predstavnici RS-a u državnim institucijama predlože zakon o prestanku mandata stranim sudijama u državnom Ustavnom sudu, da Vlada RS-a s Vladom entiteta Federacija Bosne i Hercegovine definira entitetske linije, koje velika većina u RS-u zlurado i netačno naziva „granicom“.
„Radije ću sam politički stradati, ali neću biti grobar ove republike i ovog naroda. Onaj ko hoće – neka to radi“, dramatizirao je te 2020. Dodik, ali (još) nije politički stradao, niti je postao grobar RS-a („jedan je Tomislav Nikolić“, kazali bi upućeniji). No, jeste zato vrlo uspješno na ivicu provalije doveo „ovaj narod“, nemilice ga šaljući (uglavnom) na Zapad, ispraznio mu džepove i perspektive, ukinuo mu nadu u bolje danas i zamaglio sutra. Od februarskih obećanja nije bilo ništa, pa je godinu i po kasnije više puta ponovio kako će za šest mjeseci proglasiti nezavisnost RS-a ako do tada ne budu vraćene nadležnosti ovom entitetu. U decembru 2021. godine, nakon što je odlazeći visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo zabranu negiranja genocida, pale su teške riječi, obećanja, prijetnje, ultimatumi, najava „RS-exita na kvadrat“, konačno “goodbye” i polazak na put bez povratka.
Opet su zahtjevi bili maksimalistički, prije svih povlačenje saglasnosti za formiranje državnih Oružanih snaga, Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća i Uprave za indirektno oporezivanje. U roku od 30 dana ukidanje Obavještajno-sigurnosne agencije na nivou Bosne i Hercegovine i formiranje vlastite, entitetske agencije, zatim povlačenje saglasnosti za osnivanje Državne agencije za istrage i zaštitu i osnivanje entitetske SIPA-e, formiranje entitetske agencije za lijekove… Šta je od svega realizirano? Samo entitetska agencija za lijekove, koja je trebala „zaživjeti“ šest mjeseci nakon njenog ozakonjenja, a od nje ni traga, ni glasa evo četiri pune godine.
Ko će biti brži – Tužilaštvo BiH ili entitetski čelnik?
Nakon što je visoki predstavnik Christian Schmidt poništio nekoliko zakona usvojenih u Parlamentu RS-a, kojima se upravljanje poljoprivrednim, šumskim i drugim zemljištem prebacuje na entitetski nivo, jer je u koliziji sa Zakonom o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom, u junu 2023. stigao je odgovor glavnog gazde. Narodna skupština je donijela izmjene Zakona o objavljivanju propisa, prema kojima „Službeni glasnik RS-a“ više nije u obavezi da objavljuje odluke visokog predstavnika, Schmidt ga je poništio i donio izmjene Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine prema kojem je nepoštivanje odluka visokog predstavnika krivično djelo. Rezultat je da se Dodiku i v. d. direktora „Službenog glasnika RS-a“ Milošu Lukiću vodi proces pred Sudom Bosne i Hercegovine i prvostepena presuda nije daleko.
U još jednom, ovaj put izbornom, srazu entitetskog predsjednika i visokog predstavnika vidjela se sva nemoć čovjeka koji gromoglasno najavljuje vraćanje između 80 i 140 nadležnosti koje su sa nivoa RS-a prenesene na državu Bosnu i Hercegovinu. Nakon što je Schmidt u junu ove godine nametnuo tehničke izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, koje se odnose na integritet izbornog procesa, Dodik je odgovorio usvajanjem samozvanog izbornog zakona RS-a, koji, trebalo bi biti logično, predviđa entitetsko „preuzimanje“ državnih izbornih nadležnosti, a Republička izborna komisija bi obavljala ulogu državne Centralne izborne komisije. Pa kako su onda lokalni izbori održani u oktobru bili pod ingerencijom državne institucije? Pravi razlog za to zna „jedan čovjek“, ali odgovor nam je svima poznat.
Posljednjih 13 zaključaka, usvojenih 25. decembra, kojima se Tužilaštvo, Sud i Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine proglašavaju neustavnim, 2. januara poništio je Christian Schmidt, ali ove odluke neće nestati. „Neće oni nama bolesnog predsjednika pozivati na suđenje“, poručili su poslanici, zahtijevajući od predstavnika vlasti na nivou države da obustave rad i zamrznu evropski put Bosne i Hercegovine. Sada je na potezu Državno tužilaštvo da provede istragu i sankcionira autore zaključaka. Možda ga preduhitri Dodik koji je dobio poštedu od suđenja dok ne ozdravi, pa naredi poslušnicima da, po ko zna koji put, postignu još jedan politički autogol i vlastite odluke ostave u ravni još jednog (prljavog) traga na papiru.
Stevandićev biser u nizu: ‘Zastave naše dušmane plaše’
Kao novogodišnja čestitka u ponedjeljak je stigla odluka Vijeća Ustavnog suda RS-a za zaštitu vitalnog interesa kako Zakon o dopuni Zakona o upotrebi zastave, grba i himne ne povređuje vitalni nacionalni interes bošnjačkog naroda u RS-u. Što je bilo očekivano, jer je u ovom najvišem sudskom tijelu entiteta čelni čovjek Džerard Selman, osoba od Dodikovog najvišeg povjerenja. Ovu odluku će uskoro procjenjivati Ustavni sud Bosne i Hercegovine i vjerovatno je, kao i prethodne odluke, zaključke i zakone, poništiti. Ima li ko da ponišiti i sankcionira izjavu predsjednika Narodne skupštine RS-a Nenada Stevandića kako himna “Bože pravde”, zastava i grb Nemanjića ne vrijeđaju nikoga, sa sramnom porukom „zastave naše dušmane plaše“? Jer, ne plaše nikoga zastave, nego strah i smutnju nose oni koji mašu zastavama tamo gdje im vrijeme i mjesto nije.
Tvrdnje kako je RS „očuvala političku i ekonomsku stabilnost i realizovala bitne razvojne projekte…“ te da je „uspješno društvo, sposobno da osigura bezbjednost i što bolji život svim njenim građanima“ više niko ne uzima za ozbiljno, prisjećajući se antologijske Grunfove (parafrazirane) uzrečice: „Ne vjeruj čovjeku koji laže.“ Godina koja je upravo počela neće donijeti odgovor na pitanje iz naslova – Goodbye Dodik, welcome Republika Bosna i Hercegovina? – ali bi mogla biti početak kraja nakaradnog projekta koji traje već 26 godina. Neprovodivi zakoni, odluke, rezolucije, zaključci, deklaracije… mogu biti predmet ismijavanja, ali njihovi autori, nalogodavci i mentori se ne smiju potcijeniti. Da nam smijeh ne zamagli surovu stvarnost.
Piše: Fuad Kovačević / AJB