Da Fadil Novalić, predsjednik Vlade Federacije BiH, nema sreće u javnim nastupima odavno je poznato, a onima kojima još nije Novalić svakodnevno pruža priliku da se uvjere u to. Za sedam godina koliko je kao do tada anonimni privrednik iz Gradačca na čelu Vlade Federacije, Novalić je sakupio ozbiljnu kolekciju teških verbalnih i neverbalnih ispada, nesnalaženja, nemuštosti, “proklizavanja”. Među najupečatljivijim je svakako njegov već legendarni govor sa Partizanskog groblja u Mostaru 2018. godine kada je prisutne upoznao sa malo poznatom činjenicom da “partizansko dolazi od riječi partizani”, da “partizani nisu bili obični ljudi”, već da su “bili na tom putu, putu borbe protiv antifašizma”.
Za razliku od partizana, koje cijeni i poštuje, Novalić ima nepovoljno mišljenje o “freelancerima”. Oni su za njega, u njegovom slobodnom prevodu, “slobodni sateliti”, kojih “čas ima, čas nema”.
Fadil Novalić se trudi da jezikom, živopisnim stilskim figurama i ponašanjem ostavi utisak nekonvencionalnog, neuštogljenog političara, opuštenog i neformalnog ponašanja. Budući da mu je hobi planinarenje, on posljednjih godina sa svojih planinarskih putešestvija redovno šalje čestitke građanima povodom značajnih datuma i jubileja. Ranije je to bio kraljevski grad Bobovac, a najnoviju čestitku povodom jučerašnjeg Dana državnosti BiH Fadil Novalić je uputio sa planine Maglić, najvišeg planinskog vrha u Bosni i Hercegovini.
“Ljepote Maglića nikad dosta. Planina sa najvišim vrhom, kapa Bosne i Hercegovine. Tu sam danas postavio zastavu jer zaslužuje da se vihori na svakom pedlju jedine nam domovine”, napisao je Novalić u patriotskom i planinarskom zanosu.
U tom zanosu i omamljenosti ljepotama planinskih vrhova “jedne nam i jedine domovine” premijer Novalić nije vodio računa o tome gdje se slikao, pa je stao odmah pored zastave Srbije koju je ranije na istom mjestu postavio neki planinar, putnik (zlo)namjernik!
Slobodna Bosna