Ljudi su zatečeni! Milorad Dodik na sramnoj pressici rekao da će zavrnuti grijanje u Banjaluci! Tiranin pokazao konačno svoje lice! Na sud sa njim!
Ovo su samo neke od poruka na društvenim mrežama i pokojem slobodnom mediju banjalučkom u kojima narod čudom začuđen reaguje na varvarsko ponašanje Milorada Dodika, nakon gubitka većih gradova u Republici Srpskoj na čelu sa Banjalukom.
Premlaćivanje banjalučke mladosti kao hobi
No, čemu čuđenje?
Krenimo nasumično.
Vrelina u banjalučkom “Boriku“ je nesnošljiva. Puna dvorana. Ljudi frenetično navijaju za košarkaški klub “Borac” protiv Dodikove “Igokee”. Nakon utakmice Dodikovi tjelohranitelji u osvetničkom linču, kundacima pištolja i rasklopnim palicama, pored stondiranih policajaca bjesomučno udaraju banjalučku mladost.
Tek tako.
Ne, nije fikcija, niti je neka distopijska izmišljotina. To se odista desilo, čudi me kako se ljudi ne sjećaju, na proljeće 2000. godine u finalu košarkaškog prvenstva RS-a .
Tada je Milorad Dodik otvoreno pokazao šta misli o Banjaluci i Banjalučanima. Dakle, Banjaluka je za njega tada, kao i sada bila izvor moći, koju su donosili odani glasači, i Banjaluka je bila mjesto njegovog administrativnog sjaja, u kojoj je stolovao i demosntrirao tu moć. Ništa više i ništa manje. Tako su i sami Banjalučani imali tu “sreću“ o sreći se zabavili, pa da Dodikova hunta vlada nad njima četvrt vijeka. Inače, da nije toga, Banjaluka bi završila kao Prijedor, Doboj, kao bilo koje mjesto u istočnoj Hercegovini na koje je pala Dodikova šapa osvete. Ti prelijepi gradovi su Dodikovim nemarom potpuno ruinirani.
I to vrlo dobro vide i Banjalučani, ako se samo odmaknu makar dvedesetak kilometara iz čaršije.
A tamo u svakoj toj prćiji, Dodik je zorno sve ove godine i decenije pokazivao šta misli o narodu koji ne glasa za njega. Više-manje, taj narod u njegovoj doktrini ne treba da postoji. Suvišan je, nepotreban i nedostojan bilo kakve egzistencije. Dakle, moraš biti Srbin, moraš biti poslušan Srbin i moraš biti Srbin u SNSD-u. To je profil osobe koja je dostojna življenja u manjem BiH entitetu. Po Dodiku dakako.
I da, Dodik je takav. Sve vrijeme. Bez izuzetka i bez prestanka. Jedan populistički konvertiti, koji bezdušno i tiranski vlada i svojoj stražnjici podređuje svijet lokalni, a koji usisava sve ljudske, ekonomske i etičke resurse u crnu rupu malograđanskog ništavila.
I onda mu je, baš takvom, Banjaluka prije par dana okrenula leđa.
Dodik u množini
A on je Banjaluci pokazao svoje lice. Nije da nije vidjela Banjaluka to monstruozno lice i u slučaju ubistva Davida Dragičevića i u slučaju mlaćenja navijača u “Boriku“, i u slučaju nazivanja ezana sa Ferhadije aralukanjem i u još mnoogo situacija, ali se nekako licemjerno i infantilno pravila Banjaluka da ga ne vidi i da ga ne čuje.
Jasno je u najnovijem izlivu bijesa Dodik tako zaprijetio građanima da će ostati bez grijanja, jer će sredstva biti preusmjerena u druge, podobne opštine. Prilkom svog obraćanja, vidjeli ste to, Dodik zajapuren, sve vrijeme govori u prvom licu licu množine. Pa se postavlja pitanje, ko su to njegovi “mi“? Jesu li to Dodikovi najbliži tajkuni? Možda su ljudi iz policijskog ili obavještajnog aparata? Da li je to njegov SNSD? Priča li o Skupštini manjeg entiteta? Ili o državi Bosni i Hercegovini?
O kome god da priča lupa gluposti Milorad Dodik, dosadašnji gruntovni vlasnik Banjaluke i tih njenih sela. Trebao bi znati, ne održava grijanje, neredovno grijanje niti SNSD, niti Skupština, niti kakva tajkunska organizacija.
Ne! To rade građani svojim novcima, isti oni građani, kojima Dodik prijeti da će ostati bez tog narečenog grijanja!
Naravski, svakom svojom rečenicom, Milorad Dodik puca sam sebi u obje noge glede predstojećih opštih izbora. Ali nikada, nikada nemojte potcijeniti njegovu bahatost i narodni kukavičluk, koji ga na tim budućim opštim izborima mogu opet vratiti u sedlo. A onda će moći, po slobodnom nahođenju da odredi ko može, a ko ne može u škole, bolnice, vrtiće, ko može koristiti autoputeve…
Zastrašujuće zar ne?
Ali to se može očekivati od tiranina, koji postizborno ranjen prijeti svom narodu drhtavim rukama i mumlavim glasom.
Ima li izlaza?
Izbor manjeg zla i put u neizvjesnu budućnost
Nakaradna politika u RS-u dovela je do toga da ljudi, konkretno u Banjaluci, biraju između dva zla i što je još gore da se između sebe polarizuju, ko je za koga u ta dva zla.
Dva zla su razumije se Milorad Dodik i lokalni pobjednik Draško Stanivuković.
Da li je bilo alternative? Trećeg puta? Dabome da jeste, ali u ideološkim okvirima u kojima živi grad tri decenije nakon etničkog čišćenja i urbicida, a bez denacifikacije, alternative su se pojavile na nivou statističke greške.
Suštinski, u Banjaluci se nije promijenila vlast, samo su stari ljudi sa pokojim novim licem zauzeli nove funkcije. Jednom riječju-redistribucija vlasti u svoja četiri zida. Preciznije u njihova četiri zida.
Pa ćemo u Banjaluci imati šizofrenu situaciju da branimo odlazeće zbog manjka četništva i da hvalimo dolazeće zbog manjka lopovluka-sve dok se ne izjednače u kaši nacionalisitičke osrednjosti.
Nova lica, ima li ih? Novi ljudi, pametni, mladi ljudi, Banjalučani-ima li ih? Ima ih i kažu da su dobro, da su zadovoljni i da im radi grijanje.
Gore u Minhenu!
Za to vrijeme ovdje “dole u Banjaluci“, trenutno jedino Dodiku drhte ruke. Opozicija, ko god to bio, na čelu sa novim gradonačelnikom Draškom Stanivukovićem mora iskoristiti ovaj momentum. Zbog sebe, ali i zbog Banjalučana. Moraju se pokazati kao služba i servis građana, a ne vlast nacionalisitčkih rijaliti ublehaša. Jer suštinski, onda se neće desiti ništa. Male su šanse, najiskrenije.
I ma koliko licmejerno izgledalo, to što se neki zgražavaju nad Dodikovim divljaštvom, tek sad kad je “mečka“ zaigrala i pred njihovim vratima-to u najpragamtičnijem smislu treba iskoristitit i skinuti kabadahiju sa političkog neba zauvijek.
Ako nova vlast na čelu sa Draškom Stanivkovićem ne shvati ispravno šta joj je činiti, bojim se da će Milorad Dodik opet uzjahati na grbaču Banjalučana, a onda će to kljuse jahati do lipsavanja.
Piše: Dragan Bursać, AJB