“Tri istine, tri različita gledanja, ovisi o kome se radi. Tako je uvijek u Bosni i Hercegovini”, kaže Dragan Čović.
“Prvostupanjska je pa mi ne pada na pamet da komentiram. Čak i da je konačna, ne bih to komentirao, jer sam u Haagu rekao sve što sam mislio i što mislim o Haškom tribunalu”, kazao je Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, na pitanje da prokomentira presudu srbijanskim obavještajcima Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću.
Lider HDZ-a BiH Dragan Čović jedan je od rijetkih političkih lidera u regiji, a zasigurno i jedini visokopozicionirani hrvatski političar koji nije komentirao drugostepenu presudu ratnom zločincu Ratku Mladiću.
Je li razlog tome njegov partnerski odnos s liderom SNSD-a Miloradom Dodikom ili se iza svega kriju drugi razlozi, potpuno je svejedno.
Čović je odbio komentirati prvostepenu presudu Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, kazavši kako je sve što misli o Haškom tribunalu, rekao u Haagu.
Naravno, to je daleko od istine.
“Slobodna Bosna” podsjeća na dramu i histeriju koju je Dragan Čović napravio nakon presude šestorki u Haagu, kada je hrvatski premijer Andrej Plenković u decembru 2017. godine hitno došao u Mostar „smirivati Hrvate u BiH“.
Podsjetimo, Žalbeno vijeće Haškog suda tada je potvrdilo prvostepene kazne šestorici bivših političkih i vojnih čelnika bosanskohercegovačkih Hrvata kao sudionika u udruženom zločinačkom poduhvatu etničkog čišćenja muslimana, u kojem je sudjelovalo i tadašnje hrvatsko vodstvo, na čelu sa prvim predsjednikom Franjom Tuđmanom.
IZAZIVANJE PANIKE
Čović je tada, 1. decembra 2017., hitno otputovao u Zagreb, gdje se sastao sa Plenkovićem i pozvao ga u posjetu Mostaru.
Lider HDZ-a BiH istaknuo je tada da Hrvati u BiH sa zabrinutošću prate sve ono što se u Den Haagu događalo tih dana.
“Želimo stati iza svakog časnog pripadnika HVO-a i ohrabriti te ljude da ne nasjedaju na bilo koji oblik provokacije, kojih već danas ima na nekim portalima i istupima nekih ljudi u BiH”, izjavio je Čović, tada predsjedavajući Predsjedništva BiH.
Nekoliko dana kasnije, Čović, okuražen Plenkovićevim dolaskom u Mostar, dodatno je podgrijao ionako napetu atmosferu u Hercegovini.
Čović je, naime, kazao i da će vodstvo bosanskohercegovačkih Hrvata “znati odgovoriti političkim sredstvima na iskušenja” te tražiti rješenja za BiH i za ravnopravnost Hrvata s druga dva naroda.
“Pozivam naše partnere, i Bošnjake i Srbe, da zajedno odradimo te procese kako bismo što prije normalizirali odnose u BiH. Osobito u komunikaciji između hrvatskog i bošnjačkog naroda i politika, jer se ova presuda prvenstveno odnosila na to vrijeme 1993. između Hrvata i Bošnjaka”, rekao je tada Čović.
On je komentirao i na koji će način haška presuda utjecati na položaj Hrvata u BiH.
“Što se tiče Izbornog zakona, još će nas više mobilizirati da hrvatski narod samostalno bira svoje predstavnike”, rekao je Čović.
“Što se tiče poticanja na nove kaznene prijave, bezbroj puta sam rekao da naša država nije u punini izgrađena kao pravna država, ali sam duboko uvjeren da ćemo spriječiti bilo kakav pokušaj instrumentaliziranja takvih stvari i stvaranje atmosfere straha kod jednog dijela ljudi. Vjerujem da će naše institucije raditi po načelima, a ne da se pravi hajka. Insistirat ćemo da se optužnice koje su se i dosad dizale protiv predstavnika HVO-a, dižu jednako kao i protiv svih”, rekao je Čović.
I ne samo da je Čović komentirao presudu Haškog tribunala, nego je čak najavio i tužbu protiv vlastite države.
“Ja ću javno pozvati sve logoraše u BiH da tuže BiH, jer sve ono što se događalo u BiH, ugrađeno je u BiH koju prepoznajemo kao dejtonsku BiH. To se ubraja na sve logoraše, Bošnjake, Hrvate i Srbe. BiH treba naći načina kako pomoći tim ljudima”, rekao je Čović prije četiri godine.
Čovićevu šutnju na presude ratnim zločincima najbolje je opisao akademik Slavo Kukić.
“Nema tu nikakve mudrosti. I neupućenima je jasno da Čovića ne zanimaju ni pitanja utvrđivanja istine ni pitanja pravde u vezi sa posljednjom ratnom kataklizmom u BiH. Naprotiv, njega zanima samo kako spasiti vlastitu kožu. A jedini put za to je održanje postojećeg status quoa – dakle onemogućavanje evropskog napredovanja zemlje, posebice u području jačanja pravne države. Po svemu što se događa u zadnjih nekoliko godina, jasno je njegovo uvjerenje da je relativno najefikasniji put do toga umrežavanje s Dodikom – pa i Izetbegovićem, istina na nešto drugačiji način – čiji su ciljevi identični njegovima, ali i sve naglašeniji odmak od Bruxellesa i sve čvršće vezivanje za glavne centre euroazijskih integracijskih mreža, za Moskvu i Peking prije svega. A nedovođenje pod znak pitanja tako formuliranog cilja znači, među inim, i ignoriranje presude Ratku Mladiću, njezino svođenje na razinu koja, tobože, ne zaslužuje nikakav komentar“, kazao je Kukić u razgovoru za „Slobodnu Bosnu“.