Nimalo neočekivano jedna od glavnih tema u razgovorima između bosanskohercegovačkog člana predsjedništva Milorada Dodika i šefa ruske diplomatije Sergeja Lavrova bio je odnos prema NATO-u.
I dok je generalni stav u Bosni i Hercegovini da se zemlja treba kretati prema euroatlanskim organizacijama, pa samim tim i u NATO, Milorad Dodik već duže vrijeme ima poprilično disonantan ton, neprekidno zagovarajući politiku „vojne neutralnosti“.
To doslovce znači, kako kažu poznavaoci stvari, da je jedini Dodikov zadatak vršenje opstrukcije BiH na tom putu.
Vojna neutralnost RS-a
Odmah nakon završetka razgovora sa Miloradom Dodikom ruski šef diplomatije je izjavio kako je primio ‘k znanju odluku RS-a o vojnoj neutralnosti’.
Dodik je u svom stilu bio mnogo govoriljiviji i otvoreniji pa je novinarima bez imalo diplomatskog ustezanja pojasnio šta Lavrovljeva rečenica tačno znači.
“Niti prihvatamo da BiH ima Komisiju za integraciju u NATO. Izražavamo spremnost da sarađujemo, ne da se integrišemo. Republika Srpska ne vidi dobrobiti integracije sa NATO-om. Pitanje našeg odnosa vezano je za pozicioniranje Srbije i njene vojne neutralnosti“, rekao je Dodik.
Ali, ako konsultiramo nekoliko činjenica iz recentne prošlosti stiče se dojam da Dodik olako tvrdi kako Republika Srpska neće učestovati u NATO integracijama. Sredinom septembra na Manjači je održana zajednička vojna vježba OS BiH, vojske SAD-a i NATO-a. Cijeli događaj najavljen je na stranici Oružanih snaga kao prilika za unaprijeđenje partnerskih odnosa – dakle, da budemo potpuno nedvosmisleni, odnosa koji već postoje i koji su prijateljske prirode.
Vojna vježba na Manjači
“’Bilateralna vježba’ će omogućiti Oružanim snagama BiH unapređenje partnerske saradnje sa SAD-om i NATO partnerima, te razvijanje interoperabilnosti i spremnosti, kao i stvoriti pretpostavke za uvođenje novih sposobnosti OS BiH“, stoji na služebnoj stranici.
Jedan od rijetkih koji je komentarisao odvijanje vježbe bio je član Izvršnog odbora SDS-a Saša Lovrić koji je rekao da vježba “predstavlja potencijalnu epidemiološku bombu za cijelu državu“.
Pa zašto onda, i iz kojih razloga, Milorad Dodik koristi svaku priliku da javnost „podsjeti“ da je stav RS-a, po pitanju pristupanja BiH NATO-u, vojna neutralnost, kada je bjelodano da činjenice govre u suprot njegovim tvrdnjama.
Direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov kaže da je sve što Dodik izgovara samo „predstava za javnost“ i da je BiH trasa NATO puta davno utvrđena, između ostalog i njegovim potpisom na dokument u javnosti poznat po akronimu ANP.
Samo priča za javnost
„To je u dobroj meri priča za javnost, jer je Dodik stavio potpis na godišnji plan, koji je dio puta u NATO pakt i to je potpisano i prije nego je Dodik postao član Predsjedništva. To su sve igre, jer i Dodik i Lavrov dobro znaju da je to pitanje deo državne politike, a ne politike jednog entiteta. Takve odluke se donose na nivou države i ta odluka postoji, ali je Dodik krije od javnosti. I onda kada stave potpis na takav dokument pokušavaju kamuflirati to na sve načine. To je jedna šizofrena situacija i u Srbiji i u BiH“.
Dodikov sastanak sa Lavrovom pokazao je kako BiH ima neusaglašenu politiku, ali još i više da ruski gost ima poprilično nejasne ideje o tome šta je Dejtonski mirovni sporazum. To neznanje se najbolje ogleda u činjenici da, sasvim u neskladu sa onim što je sadržaj sporazuma, traži ukidanje institucije Visokog predstavnika, što se isto može interpretirati u povezanosti sa stavovima o NATO-u.
„Jedna poseta Lavova pokaže koliko nesuglasica ima kod predstavnika tri naroda i to je razlog više da se radi nešto na godišnjicu Dejtonskog spotrazuma i počne se razmišljati da se nešto počne menjati. A ne ovo što je Lavrov rekao da se Dejtonski sporazum ne sme da se menja, a onda je predložio da se menja tako što visoki predstavnik treba da ode, a po aneksu 10 visoki predstavnik je vrhunski tumač Dejtonskog sporazuma“, kaže Popov.
Motiv, ostanak na vlasti
Dodikovo ponašanje po pitanju pristupa BiH NATO-u je zbunjujuće, ali njegov osnovni motiv u kreiranju politike nije strateško planiranje i provedba političkih načela nego ostanak na vlasti. Takav odnos ima prema svim važnijim političkim pitanjima pa i prema ulasku BiH u NATO savez, kaže Popov.
„Dodik igra kako vetar duva i tako se i okreće. Od toga da je Amerika ključni neprijatelj Srbije i Republike Srpske, posle posjete Vučića Washingotnu i potpisivanja onog sporazuma onda je odjednom počelo veličanje Amerike. Sada kada je Trump u odlasku onda je Biden postao nepoželjan dok se ne promeni stanje pa se vidi da Biden itekako utiče na situaciju pa će se promeniti i pesma. Tu nema jedne ustaljene politike nego je zapravo reč samo o borbi za opstanak na političkoj sceni bez obzira na sve, i tu nema nikakvog principa. Nema strategije nego je bitno samo da se ostane na vlasti i to je osnovni motiv Dodikov, a u dobroj mjeri i u Beogradu“.
Popov zaključuje kako je jedina konstanta Dodikove politike, pa i onog dijela koji se odnosi na ulazak BiH u NATO, „konstantno zbunjivanje javnosti“, a cilj je krajnje proziran – što duži ostanak na vlasti.
Jasmin Agić/AJB