Naime, Dodik je tvrdio da ne razumije bosanski jezik i latinicu i da “izričito zahtijeva da mu se svi dokumenti i dokazi vezani za suđenje dostavlja na latinici i srpskom jeziku”.
Iako mu je sud pojasnio da su oba pisma u BiH (latinica i ćirilica), ravnopravni, kao i sva tri jezika (bosanski, hrvatski i srpski), Dodik je nastavio inzistirati na srpskom jeziku i ćirilici tvrdeći da je to njegovo ustavno pravo.
Valja napomenuti da se istim metodama služio i četnički vojvoda Vojislav Šešelj tokom suđenja za ratne zločine u pred Haškim tribunalom.
Šešelj je, naime, također zahtijevao da mu svi dokumenti budu dostavljeni na srpskom jeziku i ćirilici tvrdeći da ne razumije bosanski i hrvatski jezik i latinicu na koji je tvrdio da su pojedini dokumenti tokom suđenja bili prevedeni, što se može pronaći na brojnim videozapisima na internetu.