Od 17. aprila, kada je u Federaciji Bosne i Hercegovine proglašeno stanje prirodne nesreće, Federalna uprava civilne zaštite potrošila je 23 miliona maraka za javne nabavke. Danas, gotovo dva mjeseca kasnije postavljaju se barem 23 miliona pitanja na šta je utrošeno toliko javnog novca? Ako je sve bilo transparentno i prema zakonu, zašto su naručitelji zaobišli zakon?
Tri odluke i 24 javne nabavke koštale su građane čak 23 miliona maraka. Sve su, očito, bile hitne jer ni u jednom slučaju nije primijenjen Zakon o javnim nabavkama BiH. Hitno je bilo nabaviti testove na Covid-19, zaštitne maske, opremu, rukavice, dezinfekcijska sredstva, madrace, vizire i ostalu zaštitnu opremu. Hitnost su zahtijevali i respiratori čiji je dobavljač podigao najveću prašinu u javnosti jer mu u opisu firme nije medicinska oprema već proizvodnja i prerada malina. No, vratimo se prvo na hitnost… zaslužuje li sve da bude hitno?
– Stanje prirodne nesreće nije osnov za izuzeće od primjene Zakona o javnim nabavkama, to je isti slučaj kao što je riječ o nabavi respiratora. Takve nabavke nisu se mogle izuzeti od tog zakona. U tom izvještaju se vidi da ima nabavki koje su rađene i 5, i 10. i 16. aprila, znači još poslije onog roka kada smo počeli komunicirati – objašnjava Đenan Salčin, direktor Agencije za javne nabavke.
Upravo je tako ista medicinska oprema u različitim intervalima, po gotovo istoj cijeni, bez raspisanog javnog konkursa za dobavljače, nabavljana sa različitih adresa, no sve su iz naše zemlje. Za nabavku maski u prvoj odluci 20. marta bila je zadužena firma iz Sarajeva, a samo četiri dana nakon toga u novoj odluci stoji ime druge firme. Situacija je gotovo identična u nabavci zaštitnih odijela koja su se nabavljala od tri različite firme, koje su pratile tri različite odluke. Kupujmo domaće bilo bi uredu da kupujemo transparentno, ali da li je bilo tako?
– Ono što je nama simptomatično jeste da smo iz pojedinih predmeta vidjeli da je prvo stigla ponuda, a onda se iskazivala potreba. To je obrnuto. Tu odmah imate intuiciju da je dolazilo do nekog prešutnog dogovora – ističe Salčin.
Iz Federalne uprave civilne zaštite šturi, u nemuštom pokušaju da se opravdaju. Bilo je, tvrde, za svaku nabavku više dobavljača. Za svaku od njih saglasnost je dala Vlada, a sve odluke potpisala je zapovjednica štaba Jelka Milićević, osim one o nabavci materijala i opreme vrijednih čak sedam miliona maraka.
– Imamo jedan sporni slučaj od 1. aprila za koji se u medijima javilo ko je potpisao: u njenom odsustvu načelnik štaba Fahrdin Solak – kaže rukovodilac FUCZ-a Mustafa Kadribegović.
I odluku o nabavci respiratora odobrila je Vlada, ali je kao dobavljača “Srebrenu malinu” aminovao Solak. Solak trenutno, pod suspenzijom i lupom istražnih organa, šuti, a njegov privremeni nasljednik, koji mu je i ranije bio pomoćnik, ne zna ništa.
– U Federalnoj upravi imamo šest pomoćnika, rukovodioci sektora su pomoćnici direktora. Ja sam bio na poziciji najoperativnijeg dijela FUCZ-a i po toj logici nisam ni morao znati ako nisam bio uključen – tvrdi Kadribegović.
Dok odgovorni ne znaju, ili bar tvrde da ne znaju, narod želi da zna. I maska od 2,31 i zaštitno odijelo oko 400 maraka, pa do neupotrebljivog, a skupocjenog respiratora sve je to plaćeno novcem građana.