Cristiano Ronaldo je sveden na ulogu superzvijezde koju niko ne želi, nakon što je Portugal slijedio poteze Manchester Uniteda odlučivši da im je možda bolje bez njega. I bolje im je bez njega jer je Portugal nagradio hrabrost izbornika Fernanda Santosa da bez sportske ikone svoje zemlje, kompletnom napadačkom izvedbom i pobjedom od 6-1 nad Švicarskom i tim osigura četvrtfinale Svjetskog prvenstva protiv Maroka.
Santos ne samo da je opravdao svoju odluku da Ronaldo sjedi na klupi nakon što je javno kritizirao njegove geste kada je zamijenjen u posljednjoj utakmici skupine protiv Južne Koreje, već je osvojio i jackpot jer je njegova mlada zamjena Goncalo Ramos izgledao kao „prava stvar“ postigavši vrhunski hat-trick .
Bilo je to teško za 37-godišnji Ronaldov ponos i ego jer je nakon što je nakon javnih kritika kluba, njegova karijera u Manchester Unitedu neslavno završila, već je sada Portugal učinio ono što je prije bilo nezamislivo – barem gledajući čak 31 utakmicu i prije Eura 2008. – i izbacila ga iz početne postave na velikom turniru. Ovo je svakako bio najhrabriji izbornički poziv na ovom Svjetskom prvenstvu i najveći u Santosovom osmogodišnjem mandatu na čelu Portugala.
Santos će, uprkos tome što u svom životopisu ima pobjedu na Euru 2016., znati šta je na kocki uvođenjem ove seizmičke promjene. Da je Portugal izgubio, znao bi ko bi nosio odgovornost za njihov izlazak sa Svjetskog prvenstva, a to ne bi bio Cristiano Ronaldo.
Umjesto toga, Santos je sa svojim uobičajenim strogim izrazom lica promatrao kako Portugal izgleda kao živa, fluidnija i prijeteća strana bez da je sav njihov fokus bio usmjeren na često nadmoćnu prisutnost Ronalda.
Portugal se glatko kretao kroz vezni red s Bernardom Silvom i Brunom Fernandesom kao vodiljama, a ispred njih, Benficin 21-godišnji napadač Ramos, prethodno nepoznat na ovoj vrsti golgeterske pozornice, olako je nosio sav teret koji je možda osjećao kao Ronaldova zamjena .
Prethodno pokoren, ali bogatog talenta, Joao Felix izgledao je oslobođeno, poput ostatka portugalske momčadi. Ronaldo je prije ove utakmice odigrao 514 minuta u Svjetskim prvenstvima – bez golova. Ramos je imao tri u 67 minuta.
Pepe, 39-godišnji odbrambeni „ratnik“, pokazao je da dob nije faktor u Santosovim mislima dok je zabijao drugi gol, a Ramos pokazao da ih može postići kao i zabiti kada je namjestio za Raphaela Guerriera na 4-0.
I kroz sve to sjedio je Ronaldo, kamere uperene na svaki njegov izraz lica dok je portugalski nacionalni heroj vidio prve znake svoje međunarodne karijere kako prati i onu u Manchester Unitedu, ravno u prošlost. Okupirale su ga stotine snimatelja nakon što su nacionalne himne završile svirati. Postojao je gotovo osjećaj svjedočanstva o onome šta se dogodilo nakon što je Portugal dokazao da je superioran i u njegovom odsustvu pobijedivši gorko razočaravajuću Švicarsku.
Ramos je postigao gol za 5-1, Portugal je krstario, kada se veliki urlik “Ronaldo” počeo oriti ogromnim stadionom Lusail, praćen skandiranjem njegove slavljeničke marke “Siu”. Čini se je velik broj mještana koji su platili svoj novac kako bi vidjeli Ronalda na terenu bili ti koji su predvodili zahtjeve. Možda su se čak i očajni navijači Švicarske nadali da će Santos ukloniti njihovog mučitelja Ramosa.
Santos je popustio 16 minuta prije kraja, poslavši Ronalda umjesto Joaoa Felixa, uz doček poput pop zvijezde.
Sve je to bilo pomalo nespretno – čak i malo neugodno – dok je blijedi talisman kaskao kako bi ponudi nešto što se činilo kao lični nastup, a ne kao značajan doprinos u nokaut utakmici Svjetskog prvenstva. Osjećalo se iščekivanje u zraku, svaki put kad bi Ronaldo primio loptu, a oni na stadionu očajnički su željeli vidjeti nešto od stare magije. Zamalo su to i vidjeli kad je zabio udarac, ali su kad je podignuta zastavica za offiside odjeknuli i zvižduci.
Čak je i Ronaldova kratka čarolija u središtu pažnje ukradena od njega kada je još jedan sjajni mladi portugalski napadač, Rafael Leao, ušao i zaokružio ovu sjajnu pobjedu s nekom vrstom završnice. Nakon posljednjeg zvižduka, Ronaldo je zapljeskao publici, a zatim je prvi krenuo niz tunel, ostavljajući pravo slavlje onima koji su to zaslužili, tačnije svojim suigračima iz Portugala koji su pružili svoju najbolju igru na ovom Svjetskom prvenstvu i koji će zaprijetiti svima ukoliko nastave igrati ovako.
Ronaldo bi ipak mogao dati odlučujući doprinos na ovom turniru – on ipak pokušava privući novi klub – ali teško je vidjeti da će biti u startnoj poziciji protiv Maroka. Nakon što su mu u Manchester Unitedu pokazali vrata zbog svoje mrzovoljnosti i otvorenih stavova o klupskoj hijerarhiji, sada se našao marginaliziran na teritoriju na kojem je vjerovatno mislio da je još nedodirljiviji, s Portugalom.
Kako stara izreka kaže, Ronaldo je jednom bio budućnost. On sve više izgleda kao prošlost, a budućnost pripada zvijezdama u nastajanju poput Ramosa i Leaa.
Pa šta sada s palim idolom kluba i zemlje? U najboljem slučaju ga čeka klupa na utakmici protiv Maroka.
BBC