Centar za politike i upravljanje (CPU) predstavio je opsežnu studiju “Rasvjetljavanje ekonomije u sjeni: Istraživanje neformalne ekonomije u četiri države Jugoistočne Europe”, koja se bavi ključnim aspektima sive ekonomije u četiri susjedne zemlje. Studija je provedena u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, a rezultat je suradnje regionalnih ekonomskih eksperata i daje uvid u obujam sivog tržišta robe i rada, kao i razloge iz kojih se ljudi upuštaju u nezakonite aktivnosti.
Istraživanje je provedeno u navedenim zemljama regije putem anketiranja 4.064 punoljetna ispitanika tijekom svibnja i lipnja 2019. godine, a zasniva se na analizi percepcije i stavova prema: kvaliteti institucija, razini oporezivanja, otkrivanju i kažnjavanju nelegalnih radnji, kao i poreznom moralu, odnosno pravdanju djelovanja u sivoj ekonomiji. Najzanimljiviji podatci i zaključci, koji daju jasnu sliku o problematici sive ekonomije regije, su u segmentima rada na crno i kupnji bez dobivanja računa, te opravdavanju i kažnjavanju djelovanja u sivoj ekonomiji.
Nalazi istraživanja ukazuju da je u sve četiri države prisutan rad “na crno” i djelomično neprijavljeni rad koji znači da se dio plate isplaćuje u kuverti. Čak 25,8 posto građana Srbije poznaje bar jednu osobu koja radi na crno ili dio plate prima u kuverti, dok u ostale tri države ovaj postotak varira od 16,3 posto u Hrvatskoj do 18,7 posto u Crnoj Gori. Rad na crno ili djelomično neprijavljeni rad je osjetljiva tema, što bi značilo kako su stvarne stope vjerojatno više. Istraživanja ukazuju i da 41,3 posto građana Srbije predstavlja potencijalnu neprijavljenu radnu snagu, dok postotci u ostale tri države variraju od 29,2 posto u BiH do 35,5 posto u Crnoj Gori. Odnosno, manje od polovine populacije regije bi obavljalo aktivnosti striktno u formalnoj ekonomiji kada bi im prihodi značajno opali ili kada bi im se financijska situacija pogoršala.
Rezultati istraživanja ukazuju i na visoku učestalost neformalne kupnje roba i usluga. Tako 32,3 posto građana Crne Gore nabavlja robu i usluge bez dobivanja računa, a u ostale tri države ovaj postatak varira od 20,5 posto u BiH do 28,8 posto u Srbiji. Oko 25 posto populacije regije opravdava rad na crno i kupnju bez dobivanja računa. Ako osoba djeluje u okružju u kojem je rašireno opravdavanje neformalnog djelovanja, veća je i vjerojatnost kako će se ta osoba upustiti u aktivnosti u domenu sive ekonomije. Veća vjerojatnost uočavanja i više kazne obeshrabljuju upuštanje u neformalne aktivnosti, ipak više od 40 posto populacije regije nema povjerenja u rad inspekcija pri otkrivanju rada na crno i neformalne kupovine. Također, više od 40 posto populacije regije smatra da su sankcije blage za otkrivanje ovakvog djelovanja.
Siva ekonomija negativno utiče na prikupljanje javnih prihoda, te tako i na kvalitet i dostupnost javnih usluga, odnosno, dolazi do smanjenja proračunskih sredstava za obrazovanje, zdravstvo, socijalna davanja, kulturu, te za sve ostale usluge koje država pruža, a koje se financiraju iz poreza. Njeno postojanje u ovim razmjerima predstavlja prepreku za značajniji ekonomski rast i izgradnju kvalitetnijeg života svakog građana. Smanjenje obujma sive ekonomije bi posljedično imalo pozitivne ekonomske efekte po tržišta zemalja regije. Kako bi se to postiglo potreban je niz strukturnih reformi, kako bi se građani uvjerili da vrijedi dati doprinos državnoj blagajni, a neophodno je i podizanje svijesti samih građana.