Milorad Dodik je najavio da će do kraja mjeseca, što bi značilo ovih dana, partnerima iz FBiH uputiti sporazum o famoznom razdruživanju.
Čemu se Dodik nada?
“Mi ćemo biti u organima BiH, ali ćemo samo donositi odluke u našem interesu. A pošto tamo nema odluka u našem interesu, teško da ćemo donositi odluke”, rekao je Dodik, podsjećajući da će entitet RS do kraja mjeseca (što znači sad) uputiti sporazum o razdruživanju, a sve prenosi RTRS.
Tim povodm i Vlada RS je donijela Rješenje o imenovanju “radne grupe” za izradu “sporazuma o razdruživanju“ od drugog BiH entiteta, koji bi trebao biti realizovan u narednih 30 dana.
Ne mogu, a da ne parafraziram Čerčila, koji je govorio otprilike da ako ne želiš/ne smiješ/ne možeš nešto da uradiš, ti formiraj komisiju (radnu grupu).
Pa ipak, postavlja se pitanje da li je to Dodik uprkos američkom šamaru i jasnoj naznaci da će RS biti ukinut procijenio da je sad “povoljna situacija“ za secesiju?
A ta “povoljnija situacija“ u Dodikovom shvatanju stvari često varira od famoznog izbora Trumpa za predsjednika SAD-a (kako nekad, tako i danas) do još famoznijeg izlaska ruskih tenkova u deltu Dunava, koji bi donijeli dašak istočne tiranije u naše, balkanske krajeve. U nastavku maštanja velikosrbi se nadaju da će im se u ime Putina dati na upravljanje cijeli Zapadni Balkan. Dakako ove maštarije uz rakijski kazan prepliću se sa pričama o “strašnom ruskom napretku u Ukrajini“, pa onda sve tako zaliveno alkoholnim derivatima daje retorički forsaž Miloradu Dodiku, koji onda zaključuje, sve pominjući političare iz “političkog Sarajeva“:
“Ali oni ne znaju da je u svijetu promijenjen odnos snaga”, kaže pobjedonosno Dodik.
I možda njegove kolege ne znaju za izmaštani i “promijenjeni odnos snaga u svijetu“, ali itekako znaju šta je Dodiku rečeno iz američke ambasade ovih dana. A to zna i Dodik ponajbolje:
“Kako izričito stoji u Dejtonskom mirovnom sporazumu i Ustavu BiH, BiH je država nasljednica Republike Bosne i Hercegovine. Ustav BiH ne daje pravo na secesiju ili ‘razdruživanje’ ni entitetima ni bilo kojoj nižoj administrativnoj jedinici. RS može postojati samo unutar BiH. Secesija ili ‘razdruživanje’ RS ne znači nezavisnost RS niti kraj BiH, nego znači kraj RS-a”, naveli su iz Ambasade SAD-a prošle sedmice.
A to je najžešći šamar u karijeri koji je Milorad Dodik sa svojim satelitima dobio od Amerikanaca i to je prva očevidna prijetnja ukidanjem entiteta ako se nastavi provokativna i secesionistička politika Milorada Dodika. Stvar je jasna da jasnija ne može biti – SAD ima pravnu, političku, ideološku, ali i vojno-logističku snagu da “završi“ manji BiH entitet za par sati i da ga najjasnije kazano ukine i pošalje na smetlište istorije.
I to zna vrlo dobro, odlično Dodik, pa će htio-ne htio da povuče ručnu i da se baci u čuveni četnički mod tihovanja i čekanja – a znate već čega – famoznih ruskih tenkova. Kako će izvesti eskivažu?
Da li će “pomjeriti datum“ za naredni mjesec ili će demantovati sam sebe – do njega je. U protivnom, najdoslovnije uvodi RS u nestanak.
Ali to je već Dodikov problem.
Dodik ipak u defanzivi?
Ono što ga može još više brinuti je kapitulacija pred visokim predstavnikom i odluka da igra po državnim pravilima izbornu igru (čitaj pristanak da se izbori održe u okviru CIK-a, a kako bi drugačije) i privremeno povlačenje proputinovskog zakona o stranim agentima, koji je bio pred usvajanjem u Skupštini RS-a.
Ove tri stvari, nam kazuju da je Dodik u žešćoj defanzivi koliko god izvodio jezičke vratolomije i najavljivao disoluciju. Jer, zna on vrlo dobro da mu je sudbina vezna za (ne)ograničenu poziciju moći u manjem BiH entitetu i isto tako zna da gubitkom te pozicije moći ne gubi samo politički legitimitet nego najvjerovatnije i svoje opstojanje na slobodi van zatvorskih zidova.
I zato se tako jako i patetično trudi svoju sudbinu izjednačiti sa sudbinom entiteta, a na šta su mu Amerikanci, ovi iz BiH uz amin onih iz Vašingtona kazali da se i to može riješiti – ukidanjem entiteta.
A Milorad Dodik će svaki put grabiti onoliko koliko mu se pusti.
Kad ne znaš šta ćeš, a ti laži!
Samo.
Samo ovaj put su njegovi politički stvoritelji, dakle Amerikanci, odlučni da ga odistinski politički eliminišu ako nakon Rezolucije nastavi sa pozivima na secesiju. Pa mu je onda tako isfrustriranom ostalo samo da po RS-u ispisuje opskurne i lažne rezultate glasanja za Rezoluciju o genocidu po billboardima i ekranima: od Banjaluke do Trebinja.
Podsjećam, na led-panelima širom entiteta Republika Srpska objavljeni su lažni rezultati glasanja o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici. Na preko 100 led-panela diljem RS-a stoji nekakav fiktivni rezultat 109:84. Ovom klasičnom velikosrpskom lagarijom suzdržane su zemlje prikazane kao protivnici Rezolucije, što je notorna laž.
Najkonkretnije, samo 19 zemalja članica UN-a bilo je protiv Rezolucije, a za Rezoluciju je glasalo je 84 zemlje, dok ih je 68 bilo suzdržano.
Kako je 19 više od 84 i kako su suzdržane zemlje postale “protivnici Rezolucije“ to pitajte srpsko rukovodstvo sa obje strane Drine.
A to rukovodstvo se samo uklapa u frejm velikosrpskih laži kroz istoriju od “dva oslobodilačka pokreta“, preko “genocid se nije desio“ i “Bošnjaci su se samogranatirali“ do dalje istorije u kojoj se slavi “srpska pobjeda na Kosovu polju“ koja je bila klasični vojni poraz. No dobro, to je već stvar socijalne patologije i ozbiljnijih istraživanja o sumanutom uticaju srpske politike kroz vjekove, prije svega na Srbe.
Ono što ostaje u realnosti, ovoj mnogo bližoj i opipljivijoj jeste pusti fakat da će ovogodišnje Dodikovo “razdruživanje“ usloviti krajem i Dodika i RS-a. A Dodik odlično zna da bi aktom secesije nestalo RS-a, a on bi završio u roku od odmah u zatvoru ili u bijegu. Za RS-om ga zaboli donji dio leđa, ali zatvor, e to je nešto čega se plaši više i od demokratije, i od fer izbora, i od ljudskih prava zajedno.
Ostaće zapisano da su oni koji imaju tu (ne)sreću da se pomno bave Dodikovim nebulozama samo do prošle godine izbrojali 50 najava secesije koje su izašle iz Dodikovih usta. I svaki put je dobijao nešto za uzvrat, ili od međunarodne zajednice ili od političkih partnera iz Sarajeva.
Ovaj put je dobio najdjelotvorniji lijek – šamarčinu iz Vašingtona koja mu, evo već deset dana, zvoni u ušima. A vrlo dobro zna i šta mu sljeduje nakon ovog žutog kartona!
Piše: Dragan Bursać / AJB